SALIH MAHMUD OSMAN DOBITNIK NAGRADE SAHAROV
Advokat Salih
Mahmud Osman iz Darfura, dobitnik je nagrade za ljudska prava koju dodjeljuje
evropski parlament u Strazburu.
EU je ovim činom nagradila Osmana za njegova zalaganja za demokratiju i ljudska prava u Darfuru. Salih Mahmud Osman inače radi za sudansku organizaciju koja se bori protiv nasilja i više od dvadeset godina žrtvama povrede ljudskih prava nudi besplatnu pravnu pomoć. Prije dvije godine, Mahmud Osman je dobio dobio «Human Rigtsh Defender Award», najveću nagradu orzganizacije za zaštitu ljudskih prava Human Ritsch Watch. Salih Mahmud Osman je advokat i dolazi iz regiona u kojem se ljudska prava gaze nogama. Kada se nakon studiranja vratio u mjesto Nijala na jugu Darfura, kaže da odmah mu je bilo jasno šta će raditi: « Primjetio sam da se stalno bavim slučajevima zloupotreba koje su protivne ustavu. Darfur je najzanemareniji region u Sudanu. Sve što više radim na ovom slučaju, tim više to postaje nešto što me se lično tiče».
Bilo je to u vrijeme rastuće napetosti između seljaka i nomada u Darfuru. Kriza je bila pred eskalacijom i onaj ko se u toj situaciji borio za ljudska prava, od sebe je pravio ne baš tako dragu i poželjnu osobu. Salih Mahmud Osman je sedam mjeseseci bez optužnice proveo u zatvoru i na slobodu je izašao nakon što je započeo štrajk glađu. «Tri puta sam hapšen i prema meni se odnosilo veoma neljudski. Također sam i zlostavljan. Kada sam u septembru 2004-te godine izašao iz zatvora, odmah sam započeo osnivanjem biroa u kojem će se pružati besplatne pravne usluge. Specijalizovani smo za pravnu pomoć žrtvama napada. Osim toga, pružamo psihološke uluge ženama koje su žrtve nasilja i žrtvama svih vrsta nasilja. Bio sam odgovoran za pravnu službu ovog biroa».
Sada je na potezu međunarodna zajednica
Kao poslanik u Parlamentu, Salih Mahmud Osman se zalaže za demokratiju i liberalniju politiku. Mnogo uticaja on nema, ali je cijenjen od ostalih. Ono do čega mu je najviše stalo i dalje ostaje stanovništvo u Darfuru. « Milioni pogođenih u izbjegličkim centrima ubuduće trebaju učestvovati u pregovorima i njihov glas treba da se čuje. Pojedincima iz pobunjeničkih grupa koje su interno veoma podijeljene, stalo je samo do položaja i titula. Mislim da je vrijeme za međunarodnu zajednicu da obrati pažnju na glasove onih kojima je u stavrnom interesu da se kriza okonča».