A+ A A-

SANDŽAK OTRGNUT OD SRCA

Nedzad_Latic     Jedva se sjećam, bilo je to negdje u proljeće prije dva desetljeća, kada me je Ramiz Hamidović, imam iz Sjenice, susreo pred slastičarnom «Carigrad» na Baščaršiji. S njim je bio čovjek koji se predsatvio kao doktor Sulejman Ugljanin. Tražio je moga brata kako bi ih «spojio» sa Alijom Izetbegovićem. Znam da je bilo i drugih kontakata u Centrali SDA sa ljudima iz Sandžaka, kao i drugih kandidata za predsjednika SDA. Ali, presudilo je to što je Ramiz bio Džemin drug iz klupe. To što ćemo saznati da se radi o bokseru, te da njegov siktavi govor ne odaje čovjeka posebnog obrazovanja, niti inteligencije, bilo je već kasno. Približavala se dženaza u Foči, kad su «bošnjački spartanci» sa kolonama iz Sandžaka okupirali Foču klicajući: «Suljo, Suljo!»

     Slijedio je raskol za raskolom, «očehnjivale su se grane», samo je Suljo ostajao u vruhu SDA-ovog stabla. Njegovi drugovi su zatvarani, proganjani pa i ubijani... Tako da danas nema stranke na Balkanu sa liderskim stažom dužim od Ugljaninovog. Sadašnji sukobi u Sandžaku koji su zahvatili i Islamsku zajednicu jeziva su opomena za danak u krvi kojeg će Bošnjaci platiti da bi Suljo osato doživotni predsjednik SDA?!

     Socijalni, politički, vjerski i kulturni ambijent u Novom Pazaru idelan je za bratoubilački rat. Novi Pazar više sliči Šilerovoj ulici u Beogradu, nego nekadašnjoj sipamtičnoj orijentalnoj kasabi. Zgrade, poslovni prostori, kafiči, bezinske pume, čiji su vlasnici «ljuti» Legijini ili Ćumetovi bodigardi, a vozni parkovi pred Općinom, «BMW», i pred medresom, «Mercedes», jasno govori o mentalitetu vladara grada. Finansijki život se dugo godina odvijao pod «sumrakom džinsa».

Lideri i akteri namještenog bratubilčkog rata
     Peterica ljudi su lideri i akteri namještenog bratubilčkog rata u Sandžaku: Sulejman Ugljanin, predsjednik SDA, Rasim Ljajić, predsjednik SDP-a, Muamer Zukorlić, Sandžački muftija, Hamdija Jusufspahić, bivši Beogradski muftija i samoproglašeni reisu-l-ulema, i Adem Zilkić, novi reisu-l-ulema za Srbiju.
     Najstariji i najiskusniji «igrač» je Hamdija Jusufspahić. On je poznat po aferi iz sela Uzriče, kod Bugojna, zbog čijeg je govora šikaniran, od toga će i umrijeti, Husein Đozo. Tadašnji policijski i politički funkcioneri u BiH, poput Mustafe Nurkića i Muhameda Bešića, tvrde da je Jusufspahić imao ulogu «provokatora UDB-e» u ovoj aferi. Deklarirao se kao Jugosloven, a njegova ahmedija je ostala upamćena kao jedina na Gazimenstanu kada je Milošević slavio 600 godina Kosovske bitke. Nikad nije osudio zločine u Srebrenici ili u Vukovaru. Drugovao je sa Šešeljem i slavio Sadama itd. Mnogo je njegovih imbecilnih stavova i izjava, poput one da je Tito primio islam. Sinovi su mu imami, supruga je Egipćanka, a snaha nije muslimanka.
     Novi reisu-l-ulema Adem Zilkić, završio je orijentalistiku u Prištini, te prema tome nema adekvatnu vjersku stručnu spremu za reisu-l-ulemu. Nema nekih «fleka» na biografiji, ali nema ni preporuka. Zbog personalnog sukoba sa Zukorlićem prihvatio je ponudu Jusufspahića!
     Muamer Zukorlić je veoma ambiciozan, mlad i elokventan imam. Završio je studije u Maroku. Njegov imidž nije klasično bošnjački, te se sumnjalo na njegovu sklonost ka vehabizmu. No, poznavaoci turskih vjerskih prilika, odnosno imidža i kijafeta, od nošnje do brade, bolje će uočiti utjecaj vjerskih krugova sa Bajrampaše, jednog istanbulskog kvarata gdje pretežito žive Sandžaklije. Oformio je medresu i univerzitet. Bio je blizak prijatelj sa Zoranom Đinđićem, što pozitivno govori o njegovoj političkoj kulturi i liderskoj zrelosti.
     Međutim, on živi sa dvije vjenčane žene, što je veoma velika mrlja ne njegovoj biografiji. Zamjera mu se autokratizam i raskošan život u odnosu na ostale imame i džematlije.
     Sulejman Ugljanin je, kao bokser, volio je paradirati kordonom tjelohranitelja. Svi su postali tajkuni i direktori. Živi u raskošnoj vili. Njegov mlađi brat je izvršio samoubistvo. Građani tvrde da je to učinio iz bijede u kojoj je živio, jer mu njegov moćni brat nije htio pomoći.
     Rasim Ljajić je bio jedan od najperspektviniji mladih političara u SDA-u. Nakon što ga je Ugljanin odbacio, osnovao je svoju stranku SDP. I on je imao problematičnog brata koji je skončao u zatvoru optužen za poslove vezane za drogu. Bio je najozbiljniji konkurent Ugljaninu, u vrijeme suradnje sa Đinđićem. Ali zbog pogrešnih paktiranja sa Koštunicom, njegova harizma i popularnost opada u Sandžaku.

     Ove kratke biografije ukazuju da su sadašnji akteri, odnosno lideri u partijama i frakcijama, nespobni da sami iznađu izlaz, te da će, jer je takav politčki trend i strategija srbijanskih vlasti, vjarovatno ostati da predvode bratoubilačke sukobe u Sandžaku koji su izrežirani za proljeće, nakon, kako se očekuje rekacija na odluku o statusu Kosova.

Dva moguća scenarija međubošnjačkog sukoba u Sandžaku
     Dva su moguća, već viđena, scenarija međubošnjačkog sukoba u Sandžaku. Scenarij sukoba u Velikoj Kalduši kojeg je isprovocirao i vodio Fikret Abdić, kao potpredsjednik SDA, ali i agenata KOS-a, uz pomoć obavještajno -mafijaških krugova iz Begorada preko Jovice Stanišića i Miroslava Ulemeka, pokazuje ko bi mogao i ko ima interes isprvocirati i voditi sukob u Sandžaku.
     Drugi scenarij se desio u Čečeniji gdje je Vladimir Putin doveo na vlast Ramzana Kadirova, koji potječe iz mafijaškog miljea. Vrlo je teško u postratnim konfliktima postkomunsitičkih zemalja dva lidera sličnijeg imidža i referenci od Kadirova i Ugljanina. Radi se o provincijskim momcima ljubiteljima borilačkih vještina, okruženih mafijaškim miljeom, bez ikakavih obrazovanih i drugih kvaliteta za bavljenje politikom.
     I odnos drugih bošnjačkih političkih lidera u Sarajevu prema političkim zbivanjima u Sandžaku identičan je odnosu prema bratoubilačkom ratu u Bosanskoj Krajini. Ako se spriječevanje sukoba moglo pravdati ratnom blokadom, današnji indolentan odnos, prije svega Sulejmana Tihića, a po tom i Harisa Silajdžića, ne može se opravdati. Do sada su svi bošnjački lideri morali posjetiti Novi Pazra utjecati na spriječavanje bratoubilačkog sukoba. To se nikako ne bi smjelo shvatiti mješanjem u politiku druge države.

(http://www.bosnjaci.net)