Muslimani u ovoj državi ne smiju propagirati učenja svoje vjere

Piše: Ramiz Hodžić 

Na portalu www.sarajevo-x.com (sada www.klix.ba, op.a.) 23. septembra 2010. godine objavljen je tekst Ahmeda Burića pod nazivom ''Konačno rješenje'' i Hitler(čići) iz našeg sokaka. U tom tekstu Burić se osvrće na predizborni slogan stranke A-SDA u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH sa profesor Latićem kao kandidatom, a koji je glasio ''Do konačnog rješenja bošnjačkog pitanja'', i pravi niz paralela između ličnosti prof. dr. Džemaludina Latića, njegovih intelektualnih i političkih istupa sa jedne, te Hitlera i njegovih saradnika iz Trećeg Reicha sa druge strane. Naime, u predizbornom sloganu A-SDA Burić prepoznaje naziv dokumenta Hitlerove Njemačke ''rješenja Jevrejskog pitanja'' ustanovljen na konferenciji 20. januara 1942. godine i počinje u tekstu vrijeđati profesora Latića i praviti paralele između njega i Hitlera prisjećajući se pritom i jugoslovenskog filma iz 1975. godine ''Hitler iz našeg sokaka'' i stavljajući profesora Latića u poziciju imenovanog ''iz našeg sokaka''. Tako Burić u tekstu kaže: ''Šta zna Latić šta je fašizam'', ''Posljednji čin holokausta je, dakle, izveden pod parolom kojom se okitio kandidat A-SDA pjesnik i profesor Džemaludin Latić''. Posebno mjesto u tekstu ima više godina od mnogih medija tretirana izmišljena i profesoru Latiću poturena izjava da su djeca iz mješovitih brakova kopilad.

Nakon objave ovog teksta profesor Latić je 08. novembra 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu protiv firme INTERSOFT d.o.o. koja je vlasnik portala na kome je objavljen sporni tekst, te protiv autora teksta Ahmeda Burića, tražeći da se na portalu na kome je objavljen tekst objavi izvinjenje za uvredu časti i moralnu štetu nastalu objavljivanjem neistinitih i tendencioznih činjenica te kleveta i uvreda, da se tekst povuče sa portala i da mu se isplati novčani iznos od 1.000,00 KM. Tuženi su osporili osnov i visinu tužbenog zahtjeva i predložili da se tužba odbije. U toku dokaznog postupka profesor Latić je naglasio da mu je pomenuti tekst nanio veliku psihičku bol, i štetu njegovom ugledu i to unutar porodice, na poslu kod kolega i studenata, i općenito okruženju u kome živi i radi. Poseban naglasak profesor Latić je dao na dio teksta u kome se tvrdi da je djecu iz mješovitih brakova nazvao kopiladima. To mu je kao univerzitetskom profesoru i pedagogu nanijelo veliku bol. Sudski vještak neuropsihijatar Abdulah Kučukalić u toku sudskog postupka rekao je da je po pregledu profesora Latića ustanovio ''da je tužitelj (Latić, op.a.) trpio duševnu bol zbog povrede ugleda i časti''. No, to nije bilo dovoljno Sudu, pa je sudinica u ovom postupku Sanela Džidić donijela odluku po kojoj tužba nije osnovana i odbijena je u cijelosti, pritom se pozivajući na stavove koje je u postupku iznjela tužena strana, a  to su da dijelovi teksta koje navodi tužitelj ne podrazumjevaju klevetu, zatim da je sporni dio teksta napisan kao mišljenje autora, i na koncu da je tužitelj javna ličnost i kao takav mora trpiti veći stepen klevete nego obični ljudi. Dakle, za Općinski sud u Sarajevu i sudinicu Džidić tvrdnja autora spornog teksta da je profesor Latić nazvao djecu iz mješovitih brakova kopiladima je autorovo mišljenje i kao tako po članu 7. Zakona o zaštiti od klevete podrazumjeva nepostojanje odgovornosti za klevetu. Takođeri poređenje uglednog profesora Latića sa Hitlerom za sudinicu Džidić nije kleveta i nešto što može prouzročiti duševnu bol.

Nakon objavljivanja presude 22. juna 2012. godine, razgovarali smo sa profesorom Latićem, posebno se osvnuvši na tvrdnju da je izjavio da su djeca iz mješovitih brakova kopilad. Interesiralo nas je kako je došlo do toga da mu se potura ova izjava, kao i njegov stav o mješovitim brakovima. Također, interesirao nas je stav o presudi, odnosno, odbijanju tužbe protiv Burića i vlasnika portala Klix.ba preduzeća INTERSOFT d.o.o., te dalji koraci koje planira poduzeti.

Saff: Možete li nam ukratko iznijeti historiju Vašeg slučaja kad je riječ o mješovitim brakovima? 

Latić: Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim: Da pojasnimo, riječ je o vjerski mješovitim brakovima, bar kada su moji stavovi i moji tekstovi u pitanju. Ja tu polemiku nisam čak ni započeo... 

Saff: Nego ko...? 

Latić: Započeli su je ekstremni sekularni, neotitoistički krugovi u Sarajevu koje je moj brat Nedžad jednom prilikom nazvao sarajevskom ideološkom Cosa nostrom. Ti krugovi – svojevrsna ''inkvizicija bez Boga'' -  ''kreativni'' su samo kada treba izmišljati opasnost od tzv. islamskog fundamentalizma, ili bošnjačkog nacionalizma, bošnjačkog radikalizma, koga su pripisivali tadašnjoj SDA, čak i ''islamskog'' terorizma, ''ideološkog terora'' u BiH koga, navodno, provodi Islamska zajednica, itd. Ti krugovi su 1994., dok je još trajala glad u opkoljenom Sarajevu, a granate sa srpskih položaja gotovo svakodnevno uzimale svoj danak u ovom gradu, organizirali naučni skup o mješovitim brakovima gdje su – prema pisanju Oslobođenja – došli do zaključka da je bh. populacija mješovitih brakova ''garant očuvanja multietničkog tkiva BiH.'' Ja sam, ustvari, reagirao na taj ideološki balon tvrdeći da su bh. muslimani, koji su  konačno dobili povijesnu priliku da se vrate svome historijskom nacionalnom imenu, istinski garant toga tkiva, a da su mješoviti brakovi – zato što su većinom neuspjeli – jedan od uzroka traumatskog društva u BiH, jer je svaki razoreni vjerski mješoviti brak udar na vjerska, a u našem društvu i nacionalna osjećanja, itd.; zatim da su, prema istraživanjima Ive Banca, mješoviti brakovi bili – i ostali - jedno od velikosrpskih sredstava zatiranja muslimana na Balkanu (sjetimo se samo čuvenog Čubrilovićevog strateškog referata o ''arnautskom'' pitanju na Kolarčevom univerzitetu u Beogradu 1946. godine!). Dalje sam tvrdio da narod koji je doživio deset genocida koje su nad njim izvršili njegovi susjedi – pogotovo nakon iskustva sa posljednjim genocidom, koji je još trajao i koji je zaprijetio opstanku bošnjačkog biološkog stabla! – mora doći svojoj svijesti pa odustati od vjerski mješovitih brakova, na čemu bi trebale poraditi sve naše institucije. Ali upravo radi formiranja društva bez trauma, ja sam jasno rekao da u ovoj državi ne smije niko biti diskrimisan, pa ni građani koji žive u takvoj vrsti braka, niti njihova djeca, da tzv. ''bezbojni'' nemaju pravo da sumnjiče narod koji, u većini, ne želi biti nacionalno i vjerski ''bezbojan'', kako su ga ti ''bezbojni'', za trajanja titoističkog režima, prisiljavali da čini. 

Saff: Koliko nam je poznato, i Katolička crkva se umiješala u tu polemiku...? 

Latić: U nekoj mjeri, jer je kardinal Puljić malo nakon toga odgovorio na novinarsko pitanje o mješovitim brakovima izrekavši stav koji je gotovo isti kao moj. Uostalom, zvanični Novi katekizam Katoličke crkve (preveden na sve evropske jezike pa i na hrvatski), od katolika traži da se žene udaju samo sa katolicima, ne, čak, ni sa kršćanima drugih denominacija, ali Crkva nikoga na to ne prisiljava... Stavovi Pravoslavne crkve i jevrejske religije su rigorozniji i od islama i od katolicizma, pa šta...? 

Saff: I da li su krugovi koji su Vas kritikovali zvog ovih stavova, a i danas Vas kritikuju,  reagirali na stavove drugih vjerskih čelnika ili pisaca? 

Latić: Ne, baš ni na koga od njih! Zar ne vidite da je titoizam među Bošnjacima odgojio ideološke jurišnike koji su ne samo odrođeni od svega što je muslimansko, bošnjačko, nego ih je i dresirao da se bore protiv naše vjere i da nas, muslimane, potkazuju jučer Beogradu i Moskvi, danas Briselu i Vašingtonu za svaki čin reislamizacije našeg naroda? 

Saff: Optuživali su Vas za fašizam i klerofašizam navodno zato što ste djecu iz mješovitih brakova nazvali kopiladima? Imaju li ti krugovi utemeljenja za takvu tvrdnju i kad je ova optužba nastala? 

Latić: Ja sam u više svojih polemičkih tekstova, počevši od prvog od njih, prije lavine koja se na mene sručila, iskreno štitio tu djecu. Uostalom, za šta ona mogu biti kriva i koji bi to musliman mogao da ih vrijeđa? Ona jesu fenomen našeg kao i svakog multietničkog društva, i o tom fenomenu se normalno i sa pozitivnim namjerama svugdje razgovara. Bar se takve rasprave vode npr. u Americi, i niko se ne nalazi uvrijeđenim. Tu gadnu optužbu prva je u Sarajevu plasirala unuka poznatog masovnog ubice i tlačitelja nedužnih ljudi, Josipa Broza, zvanog Tito, izvjesna Svetlana. Ježio sam se nad tim sluteći šta se iza toga krije, ali niko nije moje ime vezao uz tu laž – dok se nije javio Ahmed Burić, samozvani pisac i novinar Oslobođenja, koji je meni direktno pripisao tu gadost, čak tvrdio da sam razvio opasnu ''teoriju'' o toj djeci te da sam bošnjački Hitler. 

Saff: Tužili ste ga zbog toga, ali odbijena je tužba. Kakav je Vaš komentar na odluku sutkinje Sanele Đidić? 

Latić: Po svome moralnom profilu, ta odluka je ravna Burićevoj konstrukciji. Ona jasno govori o tome da je naš pravosudni sistem pun spomenutih neotitoističkih jurišnika koji će možda i dati pravo nekim drugim građanima ove sluđene zemlje, ali nama muslimanima – nikada! Ti titoistički krugovi će naći zajednički jezik čak i sa četnicima i ustašama, ali s muslimanima – nikada! Oni zaista u nama, politički svjesnim muslimanima, gledaju fašiste – samo zato što se ne slažemo s njima, komunistima... To je njihovo nepromjenljivo pravilo! Mješoviti brakovi su dio njihove kvazireligije, i oni meni – i svakome muslimanu – ovom vrstom tekstova i ovom sudskom odlukom poručuju da ne smijem izricati svoj vjerski stav (jer je muslimanki u Kur'anu zabranjeno da se uda za bilo koga ko nije musliman i jer je – prema konsenzusu klasične i savremene uleme – muslimanima u zemljama gdje su muslimani poniženi zabranjeno da se žene s nemuslimankama)!  Moj slučaj jasno govori da mi muslimani u ovoj državi ne smijemo propagirati ona učenja svoje vjere koja jačaju duhovno i biološko stablo muslimanske zajednice; moj slučaj jasno govori da mi muslimani nemamo svoju pravnu zaštitu, da islam i muslimane svako može i vrijeđati i progoniti, ali da se oni ne smiju -ili nemaju gdje – braniti onda kada ih Cosa nostra nove, globalizacijske pseudoreligije napadne! Zamislite da sam ja – kao prononsirani muslimanski pisac – na ovakav način uvrijedio nekog ''nezavisnog'' funkcionera, novinara, pisca..., ili ne daj Bože nekog katolika ili pravoslavca, ili Jevreja- šta bi se desilo? Kako bi postupila Sanela Đidić? Mislim da bi svaki musliman koji bi to učinio bio tako drakonski kažnjen u Sarajevu da bi sva Evropa odjekivala od te odluke! 

Saff: Uputili ste žalbu na višu sudsku instancu. Šta očekujete dalje u ovom postupku? 

Latić: Pratit ću pažljivo i obavještavati javnost o ovom procesu. Ukoliko mi to moj advokat dozvoli, tražit ću da u ovom slučaju ne odlučuju sudije koji su muslimanskog porijekla, dakle – sarajevski neotitoisti! Pred njih – nakon procesa iz 1983. i Sanele Đidić - neću više nikada stati, ni kao onaj koji tuži ni kao onaj koga, eventualno, budu tužili! To je titoistički, a ne narodni sud, i moje mi muslimansko dostojanstvo ne dozvoljava da stojim pred njima, najgorim neprijateljima islama i muslimana! Vjerujem da u ovom društvu ipak ima poštenih Hrvata, Srba, Čeha, Jevreja, Makedonaca... koji u islamskim aktivistima ne gledaju fašiste: neka oni presude ovaj slučaj po zakonu, neka se zapitaju kako bi se oni osjećali da ih neki sarajevski škembić nazove Hitlerom izmišljajući najgoru gadost kao podlogu za tu tvrdnju, pa neka presude – javno, da svi vjernici znaju za njihovu odluku. 

(Saff. 321, 10. august 2012. godine)