Imami iz Bosanske Krupe u posjeti Tuzli i Srebrenici

U Bosanskoj Krupi, postoje ljudi, kojima je stalo do svakog pedlja svoje Bosne, i koji vode brigu o svojim zemljacima, u ovom slučaju na drugom kraju Bosne-Srebreničanima. Imami sa područja ovog medžlisa, tačnije 5 imama i 5 njihovih džemata, su samostalno organizirali humanitarnu akciju, sa ciljem da posjete potočare, posjete Srebrenicu, i posjete jedan džemat u Srebrenici-džemat Osmače, koji je jedan od najmalobrojnijih džemata u našoj Islamskoj zajednici. Džemat koji smo posjetili, je 32 km, udaljen od Potočara, i u jako teškoj financijskoj i materijalnoj situaciji.

Imamo i džemati koji učestvovaše u ovoj plemenitoj akciji su:

Imam Husejn ef. Sijemhodzić- džemat Tromedja; Ekrem ef. Mehulić –džemat Mahmić Selo, Muhamd ef. Begić-džemat Jezerski-DIJELOVI; Senahid ef. Makić-džemat Ljusina i Emir ef. Mehulic-džemat Ostružnica. Džematlije ovih džemata su ukupile materijalnu pomoć, pomoć u odjeći. Životnim namjernicima, kao i pomoć u novcu, te zajedno sa svojim imamima, poslali nekolicinu svojih omladinaca, koji će vidjeti, upoznati Srebrenicu, osjetiti bar malo njihovu tugu, i biti im bar malo moralna podrška u svom zlu i nedaći koji im se desio, i koje jos uvijek traju.

Naše putovanje je bilo dvodnevno, a otprilike je izgledalo ovako:

Prvi dan- posjeta Tuzli-Tuzlanskoj medresi, koji su se pokazali kao odlični domaćini, koji su nas ugostili, zajedno sa gostima također iz Krajine, učenicima medrese Džemaluddin ef. Čaušević. A impresije i dojmovi sviju nas su da Tuzla definitivno ima svoj dragulj, a to je veleljepno izdanje, i može se reći jedna od najboljih medresa u Bosni i Hercegovini. Narednog dana smo se oprostili od naših vrijednih i ljubaznih domaćina i zaputili na put Srebrenice.

Drugog dana, smo prije dolaska u Potočare, svratili se nani Fati Orlović, koja nam je opričala kompletnu svoju priču, i po ko zna po koji put, i kome sve je nane ovu priču pričala, uvijek sa istom ljubaznošću, i sa što pozitivnijom energijom, da onaj ko je sluša može pomisliti kako je nane Fata, odličnog raspoloženja, a  i tako stvarno jeste. Nane Fata je jedna čestita Bosnjačka duša, koja voli svoju Bosnu, i koja ima svoj stav, i ma sta u životu ti da njoj ponudiš kao kompenzaciju da odstupi bar malo od svoga stava, ona neće prihvatiti, i neće pedlja odstupiti, jer je čvrstog karaktera, a u isto vrijeme povrijeđene duše, izgubila i pokopala svoje najmilije, i sa ponosom o njima govori. Da su naši političari kao nane Fata čvrsti i dosljedni svoje riječi, i da su bar 5 posto pravedni, blago li bi se bilo našoj Bosni. Tako da smo Nanu prvi obišli, i ona nam je saopštila vijest o dobijanju presude, koja je konačna, i tom prigodom smo joj uručili poklon paket, slikali se sa njom, iskreno je poselamili i zaputili dalje prema Potočarima, a nane je ostala u svom dvorištu podignute ruke, mašući, čekajući da se pravda jednom ispuni i crkva iz dvorišta ukloni-koja je ništa drugo do podsjetnik na genocid 95.g.

Zajednička fotografija sa Fatom Orlović

U Potočarima smo ostali toliko da smo uspjeli polahko razgledati memorijalni centar, zatim poslušati predavanje-čas historije u musalli, a zatim posjetiti tvornicu akumulatora, ili mjesto strave i uzasa, gdje su bili smješteni i odatle odvođeni i ubijani  Srebreničani. Tu smo pogledali film o Srebrenici, i svako ponaosob polahko razgledali memorijalne fotografije i suvenire od žrtava Srebreničkog zločina. Na samom kraju je uslijedilo potpisivanje nas posjetilaca u knjige posjeta, te smo se zaputili dalje.

Imami koji su organizatori ove humanitarne ekskurzije u Potočarima

Nakon Potočara smo se zaputili prema Srebrenici, a zatim dalje prema džematu Osmače, gdje nas je odveo džematski imam, koji je već pripremio narod da nas dočekaju kod džamije. Odmah po dolasku smo dobijali svoje prve utiske, mogu reći i javno ispoljene od strane domaćina dzemata Osmače, a to je da smo jako dobrodošli, da su nas sa nestrpljenjem čekali, da žele da nas vide, a također iste osjećaje smo i mi nosili u autobusu već vise od 400km krećući se prema njima.

Kada smo se napokon susreli, i malo selamili, tad je i nastupilo vrijeme podne namaza, gdje je ovom prilikom lokalna džamija bila puna što svojih dzematlija, što musafira iz Bosanske Krupe. Nakon obavljenog namaza, je nastupila podjela hedija i poklona, koje su naše vrijedne džematlije pripremili  našoj braći i sestrama u Srebrenici. Te su podijeljene životne namjernice, kojih je bilo u velikim količinama, za vise od 35 porodica, te također u novcu podijeljeno više od 1000km. Od Boga smo dovu učili da im Allah pomogne, i da jednom stanu na svoje noge, da im ublaži njihov bol i patnju.

Uručivanje poklon paketa pred džamijom u Osmačama

Efendija se pokazao, zajedno sa svojom efendijnicom, kao odličan domaćin, de ugostio veliki broj nas, a ostali svijet je otišao po džematu sa nekim džematlijama, da se malo osvježe, upoznaju, i popričaju.

Nakon nekog vremena smo već morali polahko da se zaputimo prema našoj Krupi, gdje su nas džematlije čekale sa vijestima o tome kako je sve prošlo, jeli nam bilo lijepo.

Naši utisci su pozitivni, naša Srebrenica je napaćena zemlja, narod jos uvijek muku muči, ali poruka Srebreničanima je da imaju oni ostatak Bosne, ako niko, imaju Svoju KRAJINU, koja ih voli, i koja će se koliko toliko brinut za njih.

Ima Srebrenica Bosansku Krupu, koja će se Srebreničana sjetiti akobogda i ovog Ramazana, te uz Allahovu pomoć, sprovesti još jednu akciju, te ponovo učiniti posjetu odmah poslije Bajrama.

A do tad mahsuz selam svim Srebreničanima, i apel svim dobrim ljudima ma gdje bili da ne zaborave Srebrenicu, da ih se stalno sjećaju, i da povremeno posjećuju ovaj narod sa poklonima koji ce im biti od pomoći, a sviju koji su učestvovali u našoj akciji KRUPA-SREBRENICA, da Bog nagradi nagradom koju je samo On kadar dati. Amin.

Muhamed ef. Begić