Solidarnost IZ sa žrtvama i podrška Danu bijelih traka
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini kao čin solidarnosti sa žrtvama etničkog čišćenja u Prijedoru i podrške projektu Danu bijelih traka, postavila je na svoja administrativna sjedišta u Sarajevu bijele zastave.
Dvije bijele zastave postavljene su na zgradu Kabineta reisu-l-uleme i jedna veća zastava na zgradu Sekretarijata Rijaseta. Također reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić jutros je, po dolasku na posao, stavio na ruku bijelu traku. Isto tako, sutra će reisu-l-ulema održati hutbu u Carevoj džamiji u Sarajevu u kojoj će podsjetiti na civilizacijsku sramotu s kraja XX stoljeća koja je bila na djelu u srcu Evrope i pred očima cijeloga svijeta.
„Cijela Bosna i Hercegovina, sva sela i gradovi danas se mogu označiti bijelim trakama kao mjesta progona, pogroma, silovanja i, konačno, genocida na kraju 20. stoljeća. Fokus je još uvijek samo na Srebrenici, jer postoje nedvosmisleni dokumenti i presude Haškog tribunala koje dokazuju genocid tamo. Ali, u mjestima kao što su Višegrad, Foča, Čajniče, a ovdje posebno naglašavam Prijedor, također, je počinjen genocid. Nevjerovatno je da je više od pola stoljeća nakon 1939. godine, dakle, 1992. godine, Bošnjacima i Hrvatima naređeno da se obilježe bijelim trakama. Ranijih godina vlasti Republike Srpske su ignorirale obilježavanje genocida i prešutno ga tolerirale. No, ove godine su to odlučili zabraniti i zato dižemo svoj glas“, izjavio je reisu-l-ulema dr. Cerić nakon postavljanja bijelih zastava.
Također reisu-l-ulema je naglasio: „Danas smo sa žrtvama genocida u Prijedoru, ali i sa žrtvama genocida u cijeloj Bosni i Hercegovini. Želimo im poručiti da nisu same, mi smo sa njima. Želimo im poručiti da ćemo se uspjeti nositi sa onima koji negiraju genocid, jer to je neprihvatljivo. Oni koji negiraju genocid spremni su da ga ponove. A budući da mi imamo takvo iskustvo, onda svi ljudi dobre volje u BiH, Evropi i svijetu treba da danas budu sa nama da bi spriječili da se ponovi genocid i holokaust. To će biti poruka svim zločincima da njihovo zlo ne može proći i da se neće nagraditi, već da će za zlo biti kažnjeni“.
Trideset prvog maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu kojom se bošnjačkom stanovništvu naređuje da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, a da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko ruke. Naredba o obilježavanju bošnjačkih kuća i stavljanju bijelih traka na ruke te formiranje koncentracionih logora za Bošnjake bilo je suštinsko oživljavanje fašističke prakse iz II svjetskog rata, iako je Evropa kazala „nikad više“ koncentracionim logorima smrti, genocidu i holokaustu.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini snažno podržava obilježavanje sjećanja na te brutalne, sramne i anticivilizacijske postupke tadašnje srpske vlasti. Sjećanje na 31. maj 1992. godine u Prijedoru je dobra prilika za sve ljude koji vole slobodu i koji se bore protiv genocida da obnove zavjet osude zločina genocida, etničkog čišćenja i koncentracionih logora. Ovo je prilika da se ljudi od savjesti još jednom ograde od zločinačkih politika koje baštine fašističku tradiciju i praksu progona ljudi zato što su drugačiji i da se svi ujedine u zahtjevu da se zloglasni koncentracioni logor Omarska učini trajnim spomenikom stradanja Bošnjaka u Prijedoru. Ovo je prilika da se odlučnije podrže žrtve u traženju pravde. Ovo je prilika da se svi zajedno udružimo u borbi protiv poricanja masovnih zločina i neka to bude podrška svim ljudima širom svijeta nad kojima je počinjen zločin zbog njihove rase, etničke pripadnosti, vjerskog stava ili političkog uvjerenja. Na koncu i najvažnije, ovo je prilika da se u Evropi 31. maj proglasi evropskim danom borbe protiv fizičkog obilježavanja ljudi i njihove imovine zato što su drugačiji. Jer je ovo vrijeme da se iskaže istinsko kajanje i čvrsto obećanje da će evropske institucije, na baštini antifašizma, kroz sjećanje na 31. maj 1992. godine u Prijedoru, poduzeti sve napore da se „nikad više“ u Evropi ne dozvoli segregacija i stavljanje segregacijske trake oko ruke ljudima koji nisu isti kao mi.
