Reakcije iz Australije i Njemačke na diskriminaciju Alispahića

Pet članova akademske zajednice iz Australije povodom diskriminacije Fatmira Alispahića na Filozofskom fakultetu u Sarajevu uputilo je otvoreno pismo članovima Senata Univerziteta u Sarajevu. Također je istim povodom reagirao Bosanski akademski krug iz Minhena.

U otvorenom pismu Adisa Đuderije, Nadana Filipovića, Zijada Haračića, Selme Musić i Seada Omerovića se kaže:

-Uvaženi članovi  Senata Univerziteta Sarajevo,

Mi dolje potpisani vam se obraćamo povodom sjednice Naučno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu od 9. maja 2012. godine na kojoj nije usvojen pozitivan izvjestaj Komisije koja je trebalo da utvrdi da li kandidat Fatmir Alispahić ispunjava opće uvjete za sticanje doktorata nauka i da li se predložena tema disertacije može prihvatiti kao podobna za samostalan naučno istraživački rad.

Ne možemo se oteti utisku da je time počinjena velika greška i zato podržavamo proteste koji se ovih dana upućuju sa više strana vezano za ispravnost iste odluke.

Mi se javljamo iz Australije gdje svjedočimo jednoj drukčijoj, kako političkoj i naučnoj, tako i općoj klimi od ove koja je u središtu ove Bosni i Hercegovini, zaista, nepotrebne “afere”. Naime, u Australiji zakoni, propisi i pravila nisu samo “na papiru” nego su čvrst oslonac na kojem funkcioniraju svi nivoi vlasti, institucije, organizacije, klubovi, javni život. Zahvaljujuci, između ostalog i tome, Australija spada u red jedne od najuređenijih i najnaprednijih zemalja.

U konkretnom slučaju, na osnovu raspoloživih informacija, želimo izraziti žaljenje što je Nastavno-naučno vijeće FFS-a donijelo odluku koja nije u skladu s dokumentima, procedurama i nadležnostima Univerziteta Sarajevo i samog Filozofskog fakulteta.

Ne uzimajući uopće u obzir o kojem kandidatu se radi, smatramo da je nepridržavanje propisanih procedura opasan presedan koji može imati implikacije po sve buduće kandidate. U slučaju prihvatanja stvaranja “ad hoc” kriterija Nučno-nastavno vijeće FFS-a i Senat bi otvorili “Pandorinu kutiju” i legitimisali političku (moralnu, etičku i možda razne druge) podobnost(i) kao kriterij. Gdje li bi tome bio  kraj?

Ne kanimo niti možemo suditi o stručnoj strani čitavog ovog pitanja. Međutim, uočavamo da je stručna Komisija (valjda prethodno oformljena i verifikovana kao takva) podnijela pozitivan Izvještaj o podobnosti teme i ispunjavanju općih uvjeta kandidata. Kao prognanici i iseljenici smatramo predloženu temu Alispahićeve doktorske disertacije "Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti"  interesantnom, jer bi se njom obradila literarna svjedočenja o sudbinama  više od milion iseljenih Bošnjaka samo u ovom posljednjem valu progonstava i iseljenja.   Stoga, ako naslov teme ima neke nepreciznosti poput: ”iseljenička” ili “prognanička” ili “novija” kao što svoje protivljenje temi objašnjava prof. dr. Enver Kazaz onda je to trebalo da se riješi na nivou Komisije koja je dobila zadatak i autoritet Fakulteta i Senata da se izjasni o tom i ostalim stručnim aspektima teme. Tada tema ne bi ni išla u daljnji postupak. Ovako, odbijanjem na Nastavno-naučnom vijeću je odrečena i stručnost  članovima Komisije, a time i onima koji su je imenovali. Ovim što se desilo nanesena je pogolema šteta ugledu Univerziteta, samog  Fakulteta, kandidatu, članovima Komisije, pedesetorici članova Nastavno-naučnog vijeća koji su podržali prihvatanje Izvještaja Komisije, pa na kraju i onima koji su glasali protiv Izvještaja.

A sve to se moglo spriječiti dosljednim sprovođenjem akata FFS-a za što se mi i ovim obraćanjem zalažemo.

Također želimo naglasiti da ovo nije bezuslovna podrška svemu što je Fatmir Alispahić napisao. To treba da je stvar stručnih analiza, sukobljavanja argumenata eksperata  iz više grana nauka, novinara, političara, sociologa, psihologa (pa ako hoćete i policije). Naime, ako u njegovim pisanjima ima elemenata  protivnih zakonu onda to može da bude predmet odgovarajućih, zakonima predviđenih postupaka, ali nikako ideološki ili politički motiviranih.

Kao ilustraciju toga za šta se zalažemo navest ćemo vam nekoliko primjera iz australske svakodnevice.

Primjer 1. Svake godine za vrijeme ANZAC parada u svim glavnim gradovima australskih država marširaju i četnici sa šubarama i kokardama na glavama, zastavama sa mrtvačkom glavom i slikama Draže Mihailovića. I marširat će sve dok eventualno neko ne dokaže da su četnici bili saradnici talijanskih fašista i njemačkih nacista. Jer, organizatori ANZAC parade imaju napisan jedan uvjet za podobnost učesnika - Da se nisu borili protiv Australije !!

Je li to moralno? Je li Mihailović formalno osuđen?!! Četnički pokolji su dokumentovani!  Znaju li Australci za to? Znaju, ali se rukovode pravilima parade i ničim drugim.

Primjer 2. Poznata australska političarka Paulin Henson je osnovala političku stranku čiji je program baziran na diskriminaciji, istina izražen u implicitnoj, a ne eksplicitnoj formi. Znači, radilo se o diskriminaciji svih, sem anglosaksonskih stanovnika Australije. Paulin Henson nije uspjela sa svojom strankom, ali je poenta u tome da ona nije sprječavana da izrazi svoje mišljenje i da se za njega bori, čak i u parlamentu Australije, te da učestvuje u izborima i da je shodno tome i plaćena od Države za taj nepopularni politički stav.

Primjer 3. Australija ima težak teret diskriminacije i zločina počinjenih nad Aboridžinima, domicilnim stanovništvom Australije. Ubijani su kao životinje bez ikakvih posljedica po ubice. Brojčano su bili svedeni na takav nivo kao da se radi o ugroženim životinjskim vrstama. Stjerani su u rezervate na isti način kao i američki Indijanci. Djeca su na silu razdvajana od roditelja bez šanse da se ikada više vide. Na sve to bivši australski premijer John Howard nikada nije prihvatio pritisak javnosti da uputi formalno žaljenje za te zločine koje bi savremenim riječnikom jedino mogli nazvati genocidom. Ti zločini su dokumentovani i u ovom vremenu ni od koga osporavani.  Ali Howard nije htio uputiti izvinjenje jer nema ništa što ga obavezuje na to. Čim je novi premijer Kevin Rudd došao na vlast uputio je zvanično vladino izvinjenje (Sorry Speech by Kevin Rudd) koje treba da bude uzor svima onima koji zaista žele reći da im je žao za počinjeno zlo drugima. Taj govor bi trebao da bude uzor i onim koji duguju iskreno, a ne kvazi, izvinjenje za počinjeni genocid i ostale zločine počinjene prema BiH  i njenim stanovnicima. Poenta je, međutim, da su oba stava - odbijanje i promptno izjavljivanje izvinjenja legitimna u Australiji, paralelno žive, i ni jedan akter ih se ni do danas nije odrekao i nastavlja da ih zastupa. I ni jedan nije spriječen u tome, niti se proglašava nepodobnim bez obzira s koje strane bi ta nepodobnost dolazila. I pored nepopularnosti njegovih stavova John Howard je u međuvremenu proglašen i počasnim doktorom nekog od australskih Univerziteta.

U očekivanju da ćete prepoznati negativnosti ovog presedana i da ćete iskoristiti svoje nadležnosti i preinačiti predmetnu odluku, ili je vratiti na ponovno razmatranje Nastavno - naučnom vijeću FFS-a, a u interesu elementarne pravde i pogotovo nauke koja bi morala biti oslobođena od bilo kakve ideologije - srdačno vas pozdravljamo.

1. 1)Adis Đuderija Ph.D., Perth, Australija
2. 2)Prof. Nadan Filipović, Ph.D., Perth, Australija
3. 3)Zijad Haračić, M.Sci., Sydney, Australija
4. 4)Selma Musić, Psychology PhD. kandidat, Melbourne, Australija
5. 5)Dipl. prof. matematike Sead Omerović, Melbourne, Australija

Reagiranje Bosanskog akademskog kruga iz Minhena

Povodom zadnjih događanja unutar Naučno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, pri čemu se posebno ističe otvoreno ispoljavanja nacionalne netrpeljivosti prof.  dr. Dubravka Lovrenovića, mi članovi Bosanskog akademskog kruga sa sjedištem u Minhenu pozivamo sveukupnu bosansku demokratsku javnost i sve humaniste, da dignu svoj glas protiv ovakvog ponašanja, upozori članove Naučno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u Sarajevu na neprihvatljivost šovinizma i političke diskriminacije u demokratskom društvu a čelne ljude Univerziteta u Sarajevu pozove, da poduzmu konkretne i efektivne sankcije protiv profesora Lovrenovića i zabrani mu svako daljnje djelovanje u ovoj obrazovnoj ustanovi. Jer dotični gospodin očigledno zloupotrebljava svoj položaj.

Umjesto da pomaže i podstiče naučno istraživački rad, ovaj profesor ga onemogućava. Umjesto da širi duh tolerancije, ova osoba se služi metodama diskvalifikacije ličnosti, jer se vodi političkim i nacionalnim predrasudama. Umjesto da gaji duh kolegijalnosti, solidarnosti i humanizma, ova osoba narušava međuljudske odnose, podiže nacionalne tenzije i šteti ugledu Univerziteta u Sarajevu.

Kako inače objasniti kontradiktornost, da dotičnom profesoru smeta navodni rasizam magistra Alispahića dok mu ne smeta svepoznata nehumanost preminulog dr. Tuđmana (koji je u mnogobrojnim nastupima otvoreno dokazivao svoj rasizam i antisemitizam). Inače je istaknuti profesor u skladu sa svojom principijelnošću i pozicijom trebao još davno pokrenuti postupak za oduzimanje njegovog doktorskog zvanja. Da je to pravovremeno učinio, njegov današnji stav kao člana komisije bi bio uvjerljiv – ovako je beznačajan.

Poznat nam je direktan i otvoren stil pisanja publiciste Alispahića, s kojim se može ali i nemora niko slagati, ali ovdje vidimo postupak ponižavanja upravo ovakvih eksponiranih osoba, koji o nacionalnim interesima Bošnjaka pišu krajnje otvoreno. Time se šalje jedna suptilna poruka ovakvim istaknutim ali i svim ostalim Bošnjacima, da će svi oni zbog svog jasnog pronacionalnog stava i stila pisanja biti onemogućavani, prozivani i kažnjavani u okviru akademskih institucija.

Za nas je nedopustivo, nakon svih zločina, genocida, urbicida i kulturocida kroz koje su Bošnjaci kao autohtoni bosanski i evropski narod prošli, onemogućavati akademsku obradu posljedica brutalne velikosrspske i velikohrvatske agresije. Tema mr. Fatmira Alispahića je i djelimično tema o nama samima – o članovima BAK-a, koji smo ne svojom voljom, bili prisiljeni napustiti svoje kuće i našu bosansku domovinu i počeli život u tuđini sa apsolutnog egzistencijalnog minimuma.

Posebno nas iritira spoznaja, da je sada postalo više nego očigledno, da Bošnjaci kao stranci u zapadnoj demokratiji, imaju više razumijevanja od strane njemačkih akademskih krugova, naših cijenjenih njemačkih profesora za našu sudbinu i bolje uslove za akademsko obrazovanje i naučnoistraživački rad, nego što je to slučaj sa pojedinim domaćim institucijama. Bošnjaci smiju kritikovati zapadne vlade i prozivati ih na korekciju političkog kursa prema Bosni i Hercegovini. Pri tome se ne trebaju bojati sankcija na Univerzitetima niti onemogućavanja stručnog usavršavanja.

Bezbroj radova je objavljeno na mnogim njemačkim univerzitetima a imali su kao svoju osnovu temu agresije i genocida, koji su se desili Bošnjacima i Bosni i Hercegovini – znači srodnu tematiku, koju magistar Alispahić želi akademski uokviriti.

Naše ogorčenje je tim veće, jer se domaće institucije tj. uposlenici među koje spada i profesor Lovrenović finasiraju iz doprinosa, kojeg najvećim dijelom plaćaju Bošnjaci, počev od običnih radnika do uspješnih poslovnih ljudi.

Bosanski akademski krug okuplja visokoobrazovane Bošnjake i svoje postojanje zahvaljuje gostoprimstvu i humanizmu zemlje domaćina, koja nam je omogućila nesmetano sticanja znanja i akademskih titula.

Stoga pozivamo sve dobronamjerne ljude, bez obzira na nacionalnu pripadnost, da poduzme sve što je u njihovoj moći, da se isti ovakvi uslovi stvore na državnim naučnim institucijama i ustanovama, kako u Sarajevu tako i u ostalim bosanskim gradovima.

Ovo nije tek puki slučaj personalnog sukoba jednog profesora protiv doktorskog kandidata, niti hir pojedinaca ispunjenih animozitetima, već ostatak totalitarnog duha i institucionalnog zatiranja Bošnjaka kao naroda s ciljem sprečavanja njegovog nacionalnog razvoja.

Vrijeme je, da se ovom perfidnom obliku kulturocida i elitocida konačno stane u kraj i ovakva praksa i pojedinci uklone iz bosanskih naučno-istraživačkih krugova i institucija, jer im oni ne pripadaju, niti ih takve osobe zaslužuju, stoji u saopćenju Bosanskog akademskog kruga koje je potpisao predsjedavajući Amer Sabitović.