Patrijarh za posrbice

Piše: Semir Imamović

Došao je patrijarh Irinej, poglavar Srpske pravoslavne crkve, u Bosnu i Hercegovinu da suvlasnicima ove zemlje, Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i ostalim građanima kaže: „Ovo je srpska zemlja, zemlja Svetog Save, zemlja naših mnogih poznatih ličnosti“. Iako nije predugo na poziciji poglavara SPC, patrijarh Irinej je uspio pet puta posjetiti Republiku Srpsku, a tek prvi put nešto što je izvan tog kantona, iz čega se da zaključiti da patrijarh obavlja velikosrpske, osvajačke misije, iako su Srbi ravnopravni na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. U protivnom, šta ima patrijarh pet puta biti u Republici Srpskoj, kad Srba ima i u Tuzli, Zenici, Maglaju?

Ispade da su za samog patrijarha ti Srbi izvan RS vjernici drugog reda, a da pravovjerni Srbi žive samo među granicama koje je genocidom nad Bošnjacima uspostavio Radovan Karadžić. Pokazao je to Karadžićevo lice patrijarh Irinej kada je dao ovu skandaloznu izjavu o „srpskoj zemlji“, a u zemlji gdje ništa nije srpsko, već je samo – i srpsko, jednako koliko i bošnjačko, i hrvatsko, zapravo: bosanskohercegovačko. Tvrditi da je BiH „zemlja Svetog Save“ jednako je drsko, jer Sveti Savo, uz svo poštovanje prema vjerskim osjećajima u Srba, stoluje s onu stranu Drine. Ovdje ga Srbi mogu voljeti, ali ta ljubav ne može biti nametana Bošnjacima i Hrvatima za koje je uvreda kad im kažeš da žive u „zemlji Svetog Save“.

Kako bi se osjećali Srbi u Mostaru ako bi im se kazalo da žive u „hrvatskom stolnom gradu“? Ne bi im bilo pravo. Zato je izjava patrijarha Irineja jedna prizemna provokacija, kojom se nastoji poremetiti međuetnička tolerancija koja, koliko god bila klimava, ipak podrazumijeva da ovo nije srpska zemlja, jer ustavno slovo o konstitutivnosti jasno definira da nema nacionalnih ekskluziviteta. Patrijarh Irinej očito nije došao da miri i gladi, već da zavađa i rovi, a što se vidi i po dodjeljivanju Ordena Svetog Save posrbici Emiru Kusturici, koji bi kao takav trebao biti uzor za sve Bošnjake, u cilju njihovog „povratka veri pradedovskoj“. Mogla je i Srpska crkva bez Emira, i Emir bez Svetog Save, ali, njihov je cilj isti – da provociraju Bošnjake. Niti je srpstvo Emiru, niti je Emir srpstvu zanimljiv izvan te predstave o Bošnjaku koji napušta svoj narod i svoju vjeru kako bi ponovo – kobejagi - bio Srbin i pravoslavac. Ta lakrdija je životni smisao razmuslimanjenog Emira, a haman i srpstva koje je našpanovano turskim felerom.

Tako je posjeta patrijarha Irineja u kompletu bila jedna provokacija bosanske javnosti i destabilizacija bosanskog poretka, koji, pošto je dejtonski koloniziran – nije odreagirao na ovaj događaj. Irinejevu izjavu da je „ovo srpska zemlja“ nikakvi javni rtv servisi nisu kritički napali, jer je cilj da se naviknemo na to posrbljavanje zajedničke BiH.  A sjetimo se kada je reisu-l-ulema govorio da Bošnjaci nemaju druge domovine osim Bosne i Hercegovine, kakva se dreka nadigla sa optužbama da reis hoće nekakvu muslimaniju, šerijatsku državu u kojoj bi morali da živi i nebošnjaci i ateisti?! Odavno nije važno šta kažeš, već kako medijske fabrike laži to iskonstruišu. Jedna normalna izjava, koja drugima ne oduzima suvlasničko pravo na BiH, već samo konstatira da Bošnjaci nemaju odstupnice, jer je opstanak BiH uvjet njihovog opstanka – dočekana je na nož i danima je okretana po sarajevskim medijima.

To nas još jednom uvjerava da živimo u bolesnom i korumpiranom društvu, gdje su dupli aršini pravilo, a ne izuzetak. Ovo je bila prava prilika da medijski islamofobi makar malo operu obraz tako što će pokazati da imaju kritički stav i prema pravoslavnim velikodostojnicima. Taman posla, oni se ne stide svoje pristrasnosti, u zaštiti osvajačkih turneja patrijarha Irineja, odnosno, proganjanju bošnjačkog vjerskog i nacionalnog ognjišta.

(Saff, br. 317, 18. maj 2012. godine)