Održana tribina „Revolucija u Siriji“ u Bihaću i Cazinu

Povodom aktuelnih dešavanja u Siriji, udruženje „Život“ iz Bihaća je u saradnji sa Društvenim kongresom Sirijaca u BiH je u ponedjeljak i utorak, 14. i 15. 05.2012. u Cazinu i Bihaću organiziralo dvije javne tribine. Cilj ovih tribina je bio upoznati bh javnost sa Sirijom općenito, sa njenim civilizacijskim, kulturno-historijskim, vjerskim, ekonomskim i drugim stranama, koje su većina nepoznanica za bh auditorij. Uvodničari na tribinama su bili Nezim ef. Halilović Muderris, direktor ureda za Hadž Rijaseta IZ-e u Bosni i Hercegovini i osoba sa velikim iskustvom u analizama stanja muslimanskih naroda u svijetu, dr. Muhamed Šerif Hakmi, predsjednik Društvenog kongresa Sirijaca BiH i nekadašnji studenti koji su svoje znanje sticali u Siriji: mr. Hajrudin Hodžić, prof. Hamdija i prof. Nermina Ljubijankić i prof. Nazif Horozović.

Istaknute su neke paralele između BiH i Sirije u nekoliko dimenzija: da je „narodna“ vojska ubijala svoj narod u BiH, a sada to radi vojska u Siriji, da je počinjen zločin nevidljivih razmjera i u BiH i u Siriji i da se Međunarodna zajednica identično ponaša u slučaju obje države. Izrečene su posebne riječi suosjećanja sa velikim prijateljem Bosne prof. Muazom el-Hatibom, hatibom Emevijske džamije,· kojeg režim u Damasku hapsi po treći put.

Uvaženi Muderris ef. je govorio o ideološkoj pozadini dešavanja u Siriji, te o samoj vladajućoj porodici koja pripada tzv. Nusajrijskoj sekti, koja je od strane muslimanskih učenjaka proglašena nemuslimanskom sektom zbog brojnih vjerovanja koje nisu u skladu sa učenjem islama. On je, također, naglasio prisnu vezu između arapskog svijeta i Bosne i Hercegovine. Istakao je da je veoma malo arapskih vlada pomagalo BiH, već da su to radili obični ljudi osjećajući žarku želju i svoju obavezu da nama pomognu kada nam je bilo najpotrebnije.

Dr. Hakmi je govorio o povijesti revolucije u Siriji. Govorio je, prije svega, o tome kako je aktuelni režim došao na vlast, a potom posebnu pažnju je usmjerio na aktuelna dešavanja. Završio je sa bolnim ciframa ubijanja, zlostavljanja i iseljavanja. „Preko 14.122 šehida, od toga 983 je djece, 913 žena, 1.142 vojnika (koji su odbili pucati u svoj narod). Preko 530 žrtava preminulih u zatvorima, 65.000 nestalih osoba, 212.000 zatvorenika, 44.512 izbjeglica, 24.564 izbjeglica u Turskoj, 14.348 izbjeglica u Libanu, 5.600 izbjeglica u Jordanu i preko 1.400.000 izbjeglica u Siriji.“ – završio je dr. Hakmi.

Prof. Horozović je predstavio jednu multimedijalnu prezentaciju o Siriji. Od osnovnih podataka, preko uređenja države, preko njenih kulturno-historijskih vrijednosti, pa sve do analize aktuelne situacije. Prezentacija je imala za cilj da našem čovjeku predstavi Siriju kako bi što bolje razumjeli aktuelnu situaciju. Prof. Horozović se posebno dotaknuo tzv. „zakona o vanrednom stanju“ koji je uveden 1963. godine u Siriju i trajao formalno do prošle godine, ali je u praktičnom smislu još na snazi, a zbog kojeg je režim zatvarao, zlostavljao i ubijao svoje mišljenike uz obrazloženje da se radi „o državnom neprijatelju“ i bez ikakavih dodatnih pojašnjenja ili izvođenja pred sud. Jedan ugledni nastavnik iz Damaska je 18 godina bio u zatvoru, a da ne zna ni zbog čega je bio niti je ikada pred sud izveden da mu se sudi za navodno nedjelo koje je počinio.

Na kraju je donesen zaključak da i mi Bošnjaci moramo biti uz sirijski narod vodeći računa o sljedećim stvarima: 1. Informirati se i širiti istinite vijesti među nama, 2. Tražiti od BH vlasti da podrže Sirijsko prelazno vijeće i podrže revoluciju naroda protiv nasilne vlasti, 3. Materijalno pomoći shodno mogućnostima preko dostupnih kanala pomoći (akcija udruženja „Svitanje“ iz Sarajeva i udruženja „Solidarnost“ iz Bihaća) i dova Milostivom Allahu, dž.š., da pomogne bespomoćni narod.

Tribinama u Bihaću i Cazinu su prisustvovali vjerski predstavnici, akademski radnici, ljekari, politički radnici i drugi.