Fort Wayne: Otvorena prva bosanska džamija u državi Indiana
Povlačenjem linija na američkoj mapi koje bi spojile tačke Chicago, Detroit i Fort Wayne dobili bi skoro perfektan jednostrani trokut. Možda baš zato bosansko-hercegovačka zajednica u Fort Wayne-u ima poseban značaj. Iako u ovom gradu na sjeveru države Indiana ima oko 2000 ljudi bosansko-hercegovačkog porijekla, vlasti i stanovništvo Bosance prepoznaju kao vrijedne i poštene radnike koje daju velik doprinos u razvoju.
Fort Wayne, po statistici napravljenoj nakon popisa 2010. godine, sa brojem stanovnika od oko 260.000 u Americi zauzima 74. mjesto po naseljenosti. Poslije Indianapolisa u državi Indiana zauzima drugo mjesto.
Naši vrijedni ljudi iz ovog grada, nakon dugog i upornog rada, zgradu koju su kupili pretvoriše u mesdžid čije je svečano otvaranje zakazano za subotu 28. aprila.
Imam, koji je u ovaj džemat došao prije nešto više od mjesec dana, već je uspio okupiti značajan broj džematlija iz kojeg je nastao mekteb sa oko 50 djece koja redovno pohađaju vjeronauku.
Svečano otvaranje džamije
Bosansko-hercegovačka plavo žuta zastava koja se vihorila iznad bijelog šatora bilo je prvo što smo uočili kada smo ušli u Mobile – aveniju na kojoj se ova naša nova džamija nalazi. Ispod šatora postavljeni stolovi i bezbroj vrsta slanih i slatkih jela koja će biti kasnije poslužena gostima iz cijele Amerike koji su došli da uveličaju ovaj svečani trenutak. Pored imama koji su došli iz Watterloo-a (Iowa), Grand Rapids-a (Michigan), Chicaga (Illinois), Detroit-a (Michigan), kao glavni gost bio je Dr. Senad ef. Agić – Glavni imam za Sjevernu Ameriku. On se potom obratio prigodnim govorom u kojem je istakao važnost organizovanog rada koji se kao jedinstveni način već godinama primjenjuje u bošnjačkom korpusu kroz asocijaciju IABNA. Imam Agić je u početku svog govora metaforički izrazio značaj i ulogu imama kao vođe i džamije i džemata kao direktne konekcije sa Džennetom.
Na samom početku zvaničnog dijela programa, prisutnim se obratio Mithad Omerović aktivist džemata koji je u svom veoma nadahnutom govoru između ostalog rekao:
- Trebalo je proći 17 godina da shvatimo suštinu života i dunjaluka koji nam krade godinu po godinu, gdje se istapamo kao led na suncu, to jest, kako se polahko asimiliramo i postajemo dio američke „turbo mašine“ koja nam sa sobom odnosi ili nas udaljava od naše vjere, kulture, običaja i svih drugih vrijednosti sa kojima smo mi rođeni, u kojima smo rasli i živjeli do dolaska na ove prostore – zaključio je Omerović te na prikladan način predstavio novopridošlog imama Ibrahima ef. Čauševića.
„Uz saglasnost Rijaseta IZ BiH, ovaj džemat je obezbijedio ef. Čauševića koji će inshAllah u narednom periodu obavljati dužnosti imama u našem džematu. Ibrahim ef. Čaušević dolazi iz Bužima, rođen je 13 jula 1985 godine. Završio je medresu „Džemaludin ef. Čaušević“ u Cazinu. Završio je Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, a u Turskoj studirao turski jezik“, naglasio je on da bi se potom prisutnim obratio imam ovog džemata Ibrahim ef. Čaušević koji je potom rekao:
- Čemu potreba da imamo džamije, mesdžide, džemat, safove....? To Allahu ne treba, prije svega to je milost za nas same a potom i za sve ostale. Jer musliman je milost. Za svog brata, za svog komšiju, bio on musliman ili nemusliman, za biljku, za životinju, za sve što je oko nas. A to zato što zlo i musliman ne mogu zajedno. Jer gdje se useli musliman, iseli se zlo. Mi u džamije idemo da se natopimo dobrotom i humanošću i da se te naše osobine proliju na sve što nas okružuje i samo tako ćemo dokazati i potvrditi našu vjeru...
Po završenom pozdravnom govoru zaslužnim džematlijama i pojedincima koji su doprinijeli izgradnji ovog islamskog centra u Fort Wayn-u dodijeljena su priznanja i zahvalnice u prisustvu nekoliko stotina gostiju.
Pored imama ovog džemata prisutnim se obratio i dr. Muaz ef. Redžić – oblasni imam za medžlis kojem pripada Fort Wayne. U vremenu kada su se imami i ostali gosti koji su se obraćali smjenjivali, program je ispunjen nastupom hora iz džemata Watterloo koji su proučili – otpjevali nekoliko ilahija.
Zajedničko klanjanje podne namaza i ručak koji je potom slijedio ispunio je sva očekivanja gostiju i domaćina koji su uložili veliki trud da ova svečana manifestacija protekne u najboljem redu na veliko zadovoljstvo svih koji su tom događaju prisustvovali.