Jerusalem: Prekinut bojkot dug 45 godina

Piše: Mirnes Kovač

Posjeta Vrhovnog muftije Egipta dr. Ali Džume (Ali Gomaa) džamiji al-Aqsa u Jerusalemu 18. aprila, ove godine izazvala je buru reakcija u arapskom svijetu.

Jerusalem je grad koji ima preko sedamdeset imena. Al-Quds, Jerusalem, Uršalim, Jerušalajm... samo su neka.

I samo značenje korijena imena ovog grada na svim semitskim jezicima ima semantičke dodire sa pojmovima dobro i mir. Al-Quds ili Bayt al-Maqdis (ar. Sveti ili Sveta kuća), prva je smjernica prema kojoj su se okretali muslimani tokom molitve prije nego što je taj propis promijenjen i muslimanima naređeno da se okreću prema Kabi u Mekki.

Cjelokupni plato kojeg Jevreji nazivaju Brdo hrama muslimani nazivaju “al-Masjid al-Aqsa” ili u prijevodu "Najudaljenija džamija". Kao takva al-Aqsa se spominje u temeljnim islamskim tekstovima, u Kur'anu i u izrekama poslanika Muhammeda.

Prema jednoj Muhammedovoj izreci posjeta al-Aqsa džamiji se stavlja u ravan posjete dvijema najvažnijim džamijama u muslimanskom svijetu – u Mekki i Medini. Kupola na Stijeni koja je sastavni dio kompleksa al-Aqsa (al-Haram as-Sharif) označava stijenu sa koje je, prema islamskom vjerovanju, poslanik Muhammed, uzdignut na nebesko putovanje.

Brutalno oskrnavljena

Od 1967. godine kada je Izrael u Šestodnevnom ratu zauzeo cijeli grad Jerusalem okupirana je i al-Aqsa -  treće najsvetije mjesto u islamu. Kupola na stijeni je tada brutalno oskrnavljena kada su izraelske okupacione trupe umarširale u prostor Harem-i-šerifa, kako Arapi nazivaju plato iznad Brda hrama, i na Kupoli razapele izraelsku zastavu kao znak pobjede.

Nekoliko sati nakon tog čina po naredbi Moše Dajana zastava je skinuta, a administracija ovim svetim mjestom je "radi mira u kući" predata Islamskom vakufu. Inače, o kompleksu Harem-i-šerifa brine Ministarstvo vakufa Jordana, a upravlja palestinski Islamski vakuf.

Sve ovo objašnjava koliki dogmatski i politički značaj ima al-Aqsa i grad Jerusalem u islamu. Gubitak Jerusalema 1967. godine pored vojne, dakle, imao je i simbolički značaj, označio je na neki način i gubitak cjelokupne Palestine od koje su ostale okupirane enklave.

Od tog vremena, dakle punih 45 godina, u muslimanskom svijetu, a posebice u arapskom, kada je u pitanju posjeta ovoj muslimanskoj svetinji, traje politika bojkota. Ona je u liniji bojkota Izraela kao političkog entiteta uopće.

Iako su neke arapske države poput Egipta (1979) i Jordana (1994) potpisale mirovne sporazume sa Izraelom, arapska javnost ni do dan danas ne prihvata normalizaciju odnosa sa ovom zemljom.

Budući da je džamija al-Aqsa pod okupacijom tako se i svako putovanje i posjeta ovoj džamiji smatra nedopustivim priznanjem Izraela, čak i grijehom, što je regulirano posebnim pravnim decizijama - fetvama islamskih učenjaka.

Tretman posjete ovom gradu u arapskoj javnosti uzburkala je nedavna, kako je naglašeno, nezvanična posjeta vrhovnog egipatskog autoriteta, muftije dr. Ali Džume.

On je u srijedu 18. aprila, u društvu jordanskog princa Gazi bin Muhammeda, bliskog rođaka jordanskog kralja Abdullaha, posjetio Jerusalem i džamiju al-Aqsa, s ciljem, kako je navedeno, otvaranja Islamskog istraživačkog centra.

Posjeta muftije Džume Jerusalemu naišla je na žestoke kritike Muslimanskog bratstva, pokreta koji stoji iza vladajuće Stranke pravde i slobode u Egiptu. Slično je reagirao i ogranak ovog pokreta u Jordanu, ali i drugdje u arapskom svijetu.

Neke nevladine organizacije u Egiptu su zatražile muftijinu ostavku, a egipatsko društvo pisaca je suspendovalo članstvo ovog istaknutog umjereno liberalnog islamskog učenjaka.

Čuveni Al-Azhar, koji se smatra sjedištem sunnijskog islamskog autoriteta, najavio je raspravu o ovom pitanju, a njegov rektor Ahmed Et-Tajjib ustvrdio kako nije konsultiran u vezi ove posjete.

Utjecajni egipatski učenjak Jusuf El-Karadavi, predsjednik Svjetske unije muslimanskih učenjaka, osudio je ovu posjetu kao "haram" – zabranjenu i iskazao svoje zaprepaštenje postupkom jedne "tako istaknute ličnosti kao što je muftija Džuma."

U svom argumentu zabrane posjete Qaradawi navodi konsenzus ne samo muslimana već i kršćana oko stava da će "zabrana posjete al-Qudsu ostati na snazi sve dok se ovaj grad nalazi pod okupacijom Izraela".

Međutim, iako su neke palestinske frakcije, poput Hamasa, oštro osudile potez egipatskog vrhovnog muftije, palestinski autoriteti koji žive u Izraelu ovu posjetu su pozdravili.

Direktor Palestinskog islamskog vakufa, institucije koja upravlja kompleksom al-Aqsa, Azzam Hatib pozdravio je posjetu rekavši kako je smatra podrškom džamiji al-Aqsa.

"Ove posjete pomažu palestinskim stanovnicima Jerusalema kako bi bili čvrsti i uporni u gradu. To je vjerska posjeta džamiji al-Aqsa i ona šalje poruku svijetu da je ona islamska," izjavio je Hatib.

Iznenađujuće, ali podršku posjećivanju al-Aqsa džamije prošle sedmice uputili su i islamski učenjaci i muftije Balkana na čelu sa reisu-l-ulemom Mustafom Cerićem.

Arapski bojkot posjete Izraelu, a time i trećem najsvetijem islamskom mjestu, džamiji al-Aqsa, treba sagledavati i razumijevati u kontekstu represije, ograničenja i zabrana koju izraelski režim sprovodi prema Palestincima.

Modus vivendi izraelskog režima kada su u pitanju Palestinci je separacija koja se ponajbolje da vidjeti u slučajevima kada Palestinci koji žive na okupiranim područjima žele posjetiti al-Aqsa džamiju.

Ponižavajući propisi

Osim uz posebna odobrenja Arapi sa Zapadne obale ne mogu posjećivati izraelske teritorije. Jedino se petkom, tokom sedmične muslimanske molitve, muškarcima starijim od 60 i ženama starijim od 55 godina dozvoljava posjeta kompleksu al-Aqsa džamije.

Tokom mjeseca ramazana dozvoljavaju se posjete i za večernje molitve, ali separacija i kontrole koje na tom putu stoje su isuviše ponižavajuće.

Stoga je i burna reakcija na prekidanje statusa quo kojeg je na neki način svojom posjetom učinio dr. Ali Džuma i očekivana. Ali, uz sve salve osuda i negativnih komentara ova posjeta može biti upravo mudar iskorak koji bi konačno pitanje posjete, ali i statusa ovog islamskog svetišta kao i odnosa prema njemu ne samo muslimana, već cjelokupne svjetske javnosti, podigao na jedan drugačiji i novi nivo.

Jer, posjeta, odnosno njena zabrana, 45 godina nije ništa promijenila. Uz sve intenzivniji aparthejd koji Izrael sprovodi prema Palestincima zabrana posjeta od strane islamskih učenjaka je indirektno i sami kompleks al-Aqsa dovela u veoma težak položaj i omogućila intenzivnu judaizaciju cjelokupnog jezgra starog dijela grada Jerusalema.

Ono što lično mogu sa sigurnošću posvjedočiti, a na bazi iskustva novinara koji je prije godinu dana posjetio al-Aqsa džamiju i Jerusalem, jeste da posjeta iznutra djeluje sasvim drugačije nego iz vana, odnosno kada se promatra sa pozicija sadašnje javnosti svekolikog muslimanskog svijeta.

Upravo suočavanje sa svim dimenzijama okupacije i aparthejda koji se na očigled cijelog svijeta sprovodi u Svetoj zemlji najbolje se može iskusiti sa izraelskom vizom u pasošu, koliko god to zvučalo čudno.

Na koncu, parole i pretvaranje kako palestinskog pitanja tako i statusa al-Aqsa džamije u mit neće zasigurno pomoći ni džamiji al-Aqsa niti će poboljšati status onih skoro dva miliona Arapa Palestinaca koji su ostali da žive u Izraelu.

Danas se Jerusalem zajedno sa cjelokupnom Svetom zemljom guši i nestaje pretvarajući se u nešto što nikad nisu bili.

Nestaju čak i njihove semantičke paradigme – dobro, mir – susretanje tri velike monoteističke tradicije svijeta.

Posjeta egipatskog muftije Ali Džume Jerusalemu koliko god bila osuđivana i osporavana ima jedno opravdanje – po ovom pitanju prekinula je status quo.

Izvor: Al Jazeera