MIZ Kozarac: Obrazloženje propisa o podizanju nišana

„Želeći da javnost na vrijeme informiramo o slučaju koji se putem medijske propagande neistinama pokušava pogrešno tumačiti i u krivom smjeru usmjeriti, dajemo obrazloženje koje je dovelo do rušenja nelegalno izgrađenog nadgrobnog spomenika na vakufskom mezarju u džematu Brđani čiji je naručioc Mujić Armina, a izvođač kamenorazačka radnja ''Kamen Bare'' iz Sarajeva“, navodi se u onrazloženju Medžlisa Ismaske zajednice Kozarac u kojem dalje stoji:

„Prema odluci Skupštine opštine Prijedor, objavljenoj u Službenom glasniku br ''5/07, prema kojoj se utvrđuju pravila o grobljima i pogrebnoj djelatnosti, na temelju koje su prava upravljanja dodijeljena, u pogledu našeg slučaja, Medžlisu Islamske zajednice Kozarac, te na temelju islamskog rješenja u pogledu mezarja (Fetve o mezarjima), donesena je Odluka o korištenju i uređenju mezarja prema kojoj se precizno definiše izgled nadgrobnih spomenika (nišana) koji se imaju pravo podizati u mezarjima koja su u vlasništvu Islamske zajednice. U 7. tačci ove odluke se prije ukopa u pominjana mezarja zahtjeva obavještavanje porodice o pravilima, a da bi se upoznavanje o istom moglo poslije i dokazati, potpisuje se Izjava o slaganju i pridržavanju sa važećim pravilima u vakufskim mezarjima, koja se prethodno pročita članovima porodice. Na ovaj način je i pomenuta gosp. Mujić Armina, prije ukopa u mezarje, bila obaviještena o važećim pravilima te je potpisala Izjavu u čijem sadržaju su i sljedeće riječi: „Sve gore navedeno u Izjavi pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću svojim potpisom potvrđujem i obavezujem se da ću Odluku MIZ Kozarac o korištenju i održavanju mezarja u potpunosti poštovati i iste se pridržavati.“ Dotičnu izjavu je potpisala (27. 04. 2009., pod brojem 147/2009) i jedan od tri potpisana primjerka uzela za svoje potrebe, a druga dva su ostavljena u arhivama Islamske zajednice. Nakon toga, u jednom navratu je razgovarala sa glavnim imamom o podizanju spomenika, te joj je i tom prigodom potvrđeno da shodno pravilima to ne može da učini. Tako se nakon kraćeg vremena pojavila kamenorezačka radnja koja je došla da postavi spomenik, koji nije u skladu sa naprijed navedenim pravilima i odlukama, sa izjavom gosp. Mujić da ona saglasnost za postavljanje spomenika ima od glavnog imama. Nakon što se kamenorezačka firma uvjerila u neposjedovanje saglasnosti, poznajući pravila i propise, firma je pokupila materijal i nije postavila spomenik. Poslije toga, 04. 04. 2011. godine, ponovo se pojavila jedna kamenorezačka firma „Kamen Bare“ iz Sarajeva uz nazočnost gosp. Mujić, koja je uz osporavanje džematskog imama, džematskog odbora i predsjednika medžlisa ipak sagradila nelegalni spomenik bez ičije saglasnosti. Tom prilikom je, na poziv Medžlisa, zapisnik sačinila i policija koja navodi izjave gosp. Mujić u kojoj ista izjavljuje: „da je ona spremna da snosi odgovornost“ i da „ne posjeduje nikakvu dozvolu“. Medžlis je nakon nekoliko dana Službi komunalne policije u Prijedoru uputio ''Zahtjev za nadzor i intervenciju'', nakon čega je sačinjen uviđaj i doneseno rješenje u čijem se obrazloženju pravo korištenja i upravljanja mezarjem stavlja u nadležnost Medžlisu IZ-e Kozarac, te se po osnovu sličnog drugostepenog rješenja Načelnika opštine Prijedor, broj : 02-371-620/07, u obrazloženju Komunalne policije iznosi ''nedvosmislen zaključak da je Izvršni odbor Medžlisa Islamske zajednice Kozarac nadležan da donese odluku o uklanjanju spomenika koji je izgrađen po nalogu Mujić Armine, pogotovo što je imenovana potpisala izjavu da će poštovati odredbe člana 7, Odluke o korištenju i uređenju mezarja, u pogledu izgleda i drugih odredbi vezanih za sahranjivanje i uređenje groba''. Očekujući da kod gosp. Mujić prevlada razum odgađano je rušenje spomenika dok se nije utvrdilo da sa dotičnom nema drugog rješenja do toga da se naloži uklanjanje nelegalnog spomenika. Odluka o rušenju je donesena 05. 12. 2011. godine, dok je nalog potpisan 28. 12. 2011., te je isti proslijeđen putem pošte gosp. Mujić u Sarajevo. Preporučena pošta je na njenu adresu stigla 30. 12. 2011., ali ju dotična nije htjela prihvatiti. Po zakonskoj proceduri datum obavijesti o pošti i njenom ne preuzimanju se tretira kao da je ista i preuzeta, te je po tom principu ispoštovan rok dat u nalogu za rušenje koji je upućen gosp. Mujić. Na kraju je Medžlis Islamske zajednice Kozarac, 04. 04. 2012. uputio Komunalnom preduzeću, koje je nadležno preduzeće za ovaj vid intervencija, zahtjev za obavljanjem poslova rušenja nelegalno izgrađenog spomenika koji je uklonjen 17. 04. 2012. godine.

Za sve navedeno Medžlis Islamske zajednice Kozarac posjeduje potpunu dokumentaciju i ništa od navedenog nije izneseno bez dokumenta koji to i potvrđuju. Svakako, svakome može da bude jasno koliko je ovo delikatno pitanje, a da nije bilo osnova i da se drugo rješenje moglo iznaći sigurno bi Medžlis postupio drugačije. Pored navedenog, napominjemo da je u toku važenja Odluke o korištenju i uređenju mezarja na području našeg medžlisa podignuto na stotine nišana i niko od pojedinaca nije pomenutu Odluku prekršio kako je to učinila gosp. Mujić. Svakako, konstatujemo da rezultat koji je nastao nepoštivanjem prava i obaveza koje ima Islamska zajednica nije nimalo ugodan, ali se u dotičnom nema izbora i mora se postupiti po pravilima koja su na snazi, jer mezarja nisu ničija babovina pa da može na njima raditi ko šta hoće. Mezarja su islamska zadužbina koja mora da se njeguje u skladu sa ciljevima koji su ponikli iz naše vjere, a kome se ne sviđaju propisi islama ima pravo da odabere šta hoće, ali ne ondje gdje su prava poštivanja islamskih propisa neupitna. Poštujemo pravo svih naših džematlija i sugrađana, ali moramo zahtijevati da se i naša prava, ali i obaveze, poštuju i za to ne žalimo da budemo prozivani, kritikovani, omalovažani ili pak oklevetani. Naš je najuzvišeniji cilj izvršenje misije i obaveze koju smo na sebe preuzeli, a ona nas obavezuje i na ovakve, nekada teške, korake.

Na kraju, smatramo da je gosp. Mujić povrijedila Islamsku zajednicu i vjernike u njihovim pravima, a da se Islamska zajednica nije o nju ogriješila ma šta ona pokušavala da izjavi o zajednici i njenim predstavnicima“, stoji na kraju obrazloženja koje su potpisali glavni imam Amir ef. Mahić i predsjednik Medžlisa IZ Kozarac Teufik Kulašić.