Reagiranje mr. Eldina Elezovića: Proglasom na činjenice

Reagiranje mr. Eldina Elezovića na Proglas Odbora Bosansko-hercegovačkog islamskog centra u New Yorku

Svaka javno izrečena ili napisana misao nužno je prepuštena "sudu javnosti" a nerijetko i namjernoj ili nenamjernoj zloupotrebi. Sa (o)sudom ili kritikom se onaj koji je iznio stav može nositi, može ih ignorisati ili odgovoriti kontra argumentom. Namjernoj zloupotrebi jedini lijek je razotkriti njenu neosnovanost i ispraznost. Klasičan primjer zloupotrebe javno iznesenog razmišljanja jeste Proglas Odbora Bosansko-hercegovačkog islamskog centra u New Yorku (u daljem tekstu BHIC), kao reakcija na moj tekst " Unaprijedimo našu komunu" koji je objavljen na Bošnjaci.Net i Rijaset.ba. Tekst " Unaprijedimo našu komunu" ima osnovnu namjeru ukazati na činjenice koje su evidentne, lahko provjerljive i manje više svima poznate, čak i onima koji ih "Proglasom" žele ucelofaniti, frizirati i minimizirati njihove negativne afekte i posebno mimo zacrtanih načela Statuta BHIC stagnirati razvoj naše komune. Kako cilj "Proglasa" nije demantovati ili pružiti kontra argumente meritumu samog teksta, to se odmah na početku "Proglasa" kaže da se želi ukazati "na moguće implikacije" koje po njima proizilaze iz mog teksta. Evidentno je da je to samo uvod koji, novinaru, kreatoru "Proglasa",  omogućava da brzo tj. odmah iz faze in rem pređe u fazu ad  hominem, u kojoj se očito osjeća "kao kod kuće", a u ovom slučaju se pokazuje i kao odlično sredstvo da se "zaobiđu" teze moga teksta i misaono sučeljavanje sa istim. Da je dotični novinar "kreator Proglasa", koji ga je očito zbog ličnih pobuda planski podvalio Odboru, bio spreman na takvo sučeljavanje onda bi u svom Proglasu citirao barem jednu rečenicu, tezu ili misao moga teksta i istu opovrgao argumentom. Doduše kreator Proglasa naglašava da se slaže sa mojim tekstom, ali i pored toga u maniru "mahaluše", meni kao autoru, a i dugogodišnjem članu i vakifu BHIC, neargumentovano imputira "oholost", "ishitrenost", "negiranje učinka našeg džemata", "zlonamjerno huškanje" i "lične pobude", a da naravno nije nađen ni jedan validan argument u samom tekstu. Zato javno pitam kreatora i potpisnike Proglasa, da li Eldin Elezović "bezrazložno ili nesmotreno blati čast Imama" time što iznosi činjenice da Imam nema potrebne kvalifikacije za obavljanje funkcije kako je to propisano "Članom 6 Statuta BHICNY" i posebno "Članom 96 Pravilnika o radu Imama Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini", naravno ako ovu instituciju smatraju svojom matičnom i krovnom.

Nego, da upoznam članove, (nelegalnog), Odbora sa sadržajem Statuta koji bi trebali sprovoditi u praksu, u kojem, pise "Član 6 Statuta BHICNY", kaže: "Imam mora koordinirati, direktno voditi, upravljati (...) I mora biti u mogućnosti da se koristi arapskim, bosanskim i engleskim jezikom...". Dok se u spomenutom Pravilniku Rijaseta IZ u BiH, kaže: "Svi Imami sa srednjom stručnom spremom, a koji imaju manje od deset godina imamskog, hatibskog i mualimskog staža u službi Islamske zajednice, dužni su završiti studij na FIN u Sarajevu, teološki ili imamski smijer. Rok za završetak jedne godine fakulteta ne može biti duži od dvije godine, računajući od dana donošenja ovog pravilnika". (donešeno 2008. op.a.).

Zato potpisnike Proglasa treba upitati, da li oni poznaju ove propise i da li ih svjesno krše i u čijem interesu?! Isto bi se trebao zapitati i dotični Imam. Dok kreatora Proglasa smatram da nema potrebe pitati, jer je tu ionako za jednokratnu upotrebu. Onima koji nisu upućeni, sadašnji džematski odbor je nelegalan jer na zadnjoj skupštini, tridesetak džematlija kojih je bilo prisutno nije činilo dovoljan kvorum koji je definisan članom 8 u Statuta BHICNY  koji decidno kaže: "Kvorum treba da čine 51% članova s pravom glasa...", što je otprilike 60-62 džematlija. Zatim tu je i sukob interesa, koji je u suštoj suprotnosti odlukama donesenim na skupštini 2010. godine, a u kojima je jasno rečeno da bliži srodnici ne mogu biti članovi odbora kao ni oni koji nisu članovi zajednice najmanje 3 godine. Nažalost mi  sada imamo situaciju da je jedan brat blagajnik, drugi sekretar, tetak potpredsjednik džemata, a otac potpisnik čekova BHICNY. Ovdje moram napomenuti da je ove nezakonitosti pokusao razriješiti donedavni predsjednik džematskog odbora ali nažalost nije uspio. Zbog svega ovoga podnio je neopozivu ostavku na sve funkcije u džematu. Između ostalog su i ovo razlozi zbog čega insistiram da unaprijedimo naše odnose I poslove u našoj komuni I da krenemo pravim, zakonskim to jest statutarnim putem, da se sve nepravilnosti isprave sto prije tim bolje.

Siguran sam da interes Komune nije da je vodi nekvalifikovani Imam ili nestatutarni Odbor, i da je krajnje vrijeme da prestanemo birati Imame i članove Odbora na osnovu, poznanstva, rodbinskih veza ili možda interesa drugih krugova izvan bošnjačkog nacionalnog korpusa. Licemjerno je,  i neislamski, pričati kako je svaki član važan, kako se ne treba nikoga odricati, pozivati na jedinstvo, a istovremeno Proglasom udarati na onog koji drugačije misli, odnosno kojem je stalo da se Statut provodi u praksu, i posebno kojem je u normalnoj proceduri onemogućeno da iznese svoj stav pa je faktički prisiljen to uraditi javno. Najzad, oslanjam se na demokratske principe, jer ništa u svom tekstu nisam rekao što nisam pokušao reći i na samoj Skupštini. Ali nažalost, oni koji Proglasom pozivaju na jedinstvo nisu spremni saslušati svakog člana Zajednice, jer vjerovatno sebe, u našem zajedničkom vakufu vide da su nadređeni, a sve nas obične smrtnike vide da smo podređeni, koje unaprijed okvalificiraju ovakvim ili onakvim. Njima očito više smeta što je to rekao Eldin Elezović već sama istina sa kojom se nisu spremni suočiti i načiniti iskorak naprijed. Takvima je mnogo lakše autoru teksta pripisati "lične pobude", sakriti se iza uspjeha kupljenog Centra, što je uspjeh članova cjelokupne Zajednice BHIC, i posebno ne zaboraviti zaslužne zajednice i pojedince u New Yorku i šire. Nedopustivo je umotati sve u floskulu "sve u svoje vrijeme", već početi raditi sada, na vrijeme, razmisliti o vlastitoj (ne)statutarnosti, sukobu interesa,  i učiniti makar i najmanji iskorak u duhu "premise teksta", sa kojom se slažu, kako su naglasili u Proglasu. Pa ako se slažu u čemu je onda problem, čemu onda slanje Proglasa na stotine privatnih adresa ljudi koji nemaju nikakve veze sa našom komunom, koji se ibrete i pitaju u čemu je problem? Čemu angažovanje "profesionalca", koji slovi da ne radi nikom džaba niti je ikada šta korisno uradio za našu komunu, da im sroči Proglas u kojem im nije naveo ni jedan argument? Uostalom oni koji sebe predstavljaju da su profesionalni novinari ne bi trebali tako da rade jer ima nešto što se zove novinarska etika. Najzad, nije valjda da ljudi koji se osjećaju sposobnim voditi čitavu jednu Zajednicu u New Yorku, po svoje mišljenje trebaju ići u mahalu da im se umjesto argumentom sile, a ne silom argumenta, podvali pamflet, sa kojim se jedan važan segment za napredak našeg potomstva i Zajednice pokušava gurnuti pod serdžadu.

Dragi odbornici, prijatelji, džematlije, mi nismo džemat u nekom malom selu, gdje nema struje i gdje je "hodža" jedini pismen. Mi živimo u 21. vijeku, u najznačajnijoj svjetskoj metropoli, predstavljamo uzvišenu vjeru Islam pred koju danas postavljaju razne prepreke i izazove, predstavljamo našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, i naš bošnjački narod nad kojim se stoljećima vrše genocidi zbog vjere, ali i nacije i države. Mislite li da tim izazovima valjano može odgovoriti nedovoljno obrazovana osoba. Naravno da su uz obrazovanost potrebne prateće moralne komponente, koje uopšte nisu bile predmet moga prethodnog teksta. Obaveza naše generacije, između ostaloga je da razbije stereotip o "balkanizmu i balkanštini" naše kulture, da naučimo voditi dijalog a ne nadvikivanje, da slušamo šta se kaže a ne da gledamo ko kaže. Vrijeme je da shvatimo da kritika nije napad na bilo čiju čast, već normalan proces na putu ka boljem. Vrijeme je da shvatimo da postoje i oni koji drugačije misle i da imaju legitimno pravo na to. Svakom mišljenju cilj ne mora biti "funkcija" već podstrek i izazov. Najzad, ključna poenta mojeg teksta nije davati otkaze, već uposliti osobu kako je to zacrtano Statutom BHIC. Jer angažovanjem visokoobrazovne i moralne osobe došlo bi do preporoda naše Zajednice, a time i povećanja aktivnosti, a Boga mi, i članstva, o čemu svi pričaju. Na meni, kao članu BHIC, je da izvršavam obaveze kako su zacrtane Statutom, na odboru, ali i budućim odborima, je da djeluju legalno, legitimno i da se prema svakom članu odnose samo onako kako je to zacrtano islamskim principima. Sve mimo toga našu Zajednicu može voditi u rikverc, što sigurno nikom od nas nije cilj.

U svakom slučaju zapošljavanje visoko obrazovanog imama, sa svim kvalifikacijama koje su zacrtane Statutom BHIC i Pravilnikom Rijaseta IZ u BiH je nezaustavljiv proces. Iz našeg iskustva znamo da to iziskuje puno vremena, zato ukazujem da treba krenuti na vrijeme. Znači raspisati konkurs, izabrati kandidata i aplicirati za radnu vizu kod mjerodavnih organa u SAD, tako da ta osoba ima legalan status u ovoj zemlji. To svi znamo da će potrajati, zato je korisnije da aktuelni vršilac dužnosti, „par time", imam posavjetuje one koji mu upućuje javne podrške i hvalospjeve šta im je činiti. To ga najzad obavezuju islamska načela i principi,koji su iznad trenutnog ličnog statusa i interesa. Prvi korak na tome putu je otvaranje dijaloga a ne nikako eliminacija "donosioca poruke".

Na kraju još da kažem onima koji se raspituju gdje je bio Eldin Elezović kada je osnovan ovaj džemat? Koliko mi je poznato BHIC je osnovan 1994. godine, ja sam u to vrijeme bio u Armiji Republike Bosne i Hercegovine u čije redove sam stupio sa sedamnaest godina. I baš negdje u to vrijeme sam bio na hercegovačkim ratištima, branio našu domovinu od srpsko-crnogorskog genocidnog agresora s jedne te Hrvatske s druge strane. Nakon završetka rata, (naglašavam da nisam pobjegao kao pojedini „generali" koji nas godinama guše sa svojim herojstvom), dolazim u SAD postajem član BHIC. I tako punih trinaest godina izvršavam obaveze prema BHIC i to ću nastaviti činiti bez obzira koliko Proglasa bude napisano.