Otkud kozmopolitizam, Srbi i Hrvati u 17. stoljeću?

Piše: Mersada Nuruddina Agović

U Međunarodnoj galeriji portreta u Tuzli održana je promocija prepisa prvog Bosansko-turskog rječnika, napisanog 1631. godine, čiji je autor Muhamed Hevaji Uskufi, alhamijado pjesnik rodom iz okoline Tuzle. Bila bi to dobra ideja da se obilježi Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, da značaj ovog kulturnog događaja nije  narušen  od strane tuzlanskih politikanata koji su, kako se činilo, i u ovoj prilici pravili neku vrstu predizbornog skupa SDP-a, prišivajući vrijednom Uskufijevom djelu političke atribute.

Kao i obično, najglasovitiji je bio tuzlanski načelnik, koji se predstavlja i kao književnik, Jasmin Imamović. Već su poznate Imamovićeve „zanimljivosti" da je Tuzla jedan od nastarijih gradova u Evropi, stara čak 7000 godina, starija od Rima za 4250 godina, da se u Tuzli 7000 godina živi u miru i toleranciji, po čemu bi neupućeni mogli zaključiti da su prije nekoliko hiljada godina u Tuzli živjeli Srbi, Hrvati i Bošnjaci, uprkos činjenici da u ovom dijelu Evrope nacije nisu postojale prije 19. stoljeća.

Upravo na ovom polju je bilo novo lutanje tuzlanskog načelnika koji je, prilikom promocije, kazao: „Ovakvom promocijom mi njegujemo sve bosansko, jer je takav i sam Rječnik, a drugo se nije moglo očekivati od kozmopolite kakav je Muhamed Hevaji Uskufi!˝.

Kako je Uskufi mogao biti kozmopolita 1631. godine - to je samo Imamoviću jasno - kad u 17. stoljeću na ovim prostorima uopće nije bilo političkih i društvenih pojmova koji bi nekoga određivali kao - kozmopolitu.

U tom je duhu Imamović nastavio izlaganje: ˝Svjetlost istine kojom i dan danas zrači ovo kolosalno djelo Tuzlaka Muhameda Hevaija Uskufija , BiH i bosanskom jeziku potrebna je u svakom, a pogotovu u ovom vremenu". Na kakvu se „(kozmopolitsku) svjetlost istine" ovdje aludira, kad je jednostavno u pitanju  Rječnik koji svjedoči o postojanju bosanskog jezika!

U nastojanju da uhvati načelnikovu„talasnu dužinu" prof. dr. Ahmet Kasumović, jedan od urednika i promotora Rječnika, je kazao: „Pod terminom bosanski jezik Hevaji podrazumijeva sve ono što se nalazi u govornom osjećanju i Bošnjaka, i Srbina i Hrvata, i svih drugih koji su u BiH i van nje!˝.

Profesora Kasumovića bi valjalo upitati: Kako su te 1631. godine u Bosni i Hercegovini mogle postojati nacije Srbin, Hrvat i Bošnjak? Naziv „Bošnjak" možemo uzeti kao teritorijalnu odrednicu za stanovnike Bosne svih konfesija, ali nacije Srbin i Hrvat  se pojavljuju tek u 19. stoljeću.

I federalni ministar obrazovanja i nauke, Damir Mašić, pridružio se ovom SDP-ovskom mitingovanju rekavši: ˝Siguran sam da su jezici mostovi među narodima, a rječnici mostovi među jezicima, te mogu ponosno kazati da iz mnogo razloga ponovno izdavanje Bosansko-turskog rječnika je izuzetno važno za cijelu BiH..."

I njega bi trebalo upitati: O kakvim je narodima riječ te 1631. godine, da bi ponovno izdavanje Bosansko-turskog rječnika moglo biti obrazac koji će danas zbližiti bh. narode?

Šteta je da značaj jednog ovako važnog kulturnog događaja bude narušen politkanstvom, pričama o kosmopolitizmu i postojanju nacija Srbin, Hrvat u Bosni i Hercegovini u 17. stoljeću. Očekivano je bilo stručno i vanstranačko promovisanje djela koje svojom vrijednošću dokazuje da je postojanje bosanskog jezika jedan od značajnih argumenata višestoljetnog kontinuiteta i suvereniteta Bosne. Originalni naziv prvog Bosansko - turskog rječnika je „Makbuli - arif", u narodu poznat kao „Potur -šahidija".