Demagogija ramsko-(a)nacionalne (ne)uljudnosti

Na ramskom portalu "Prometej" Franjo Šarčević, učenik Srednje škole Prozor, objavio je kolumnu od 2468 riječi pod naslovom: Kao odgovor Mustafi Ceriću: analogije srpske propagande 90-ih i bošnjačke danas. U maniru mladog i perspektivnog esdepeovca,  koji je na Dan mladosti, kako kaže, "ostvario svoju petogodišnju želju i potpisao pristupnicu kojom je postao član SDP-a BiH", Franjo iz "hrvatske Rame", pod zastavom Republike Hrvatske odgovara, tačnije rečeno osporava, vrhovnom duhovnom poglavaru u Bošnjaka, reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću, pravo slobode savjesti i govora.

Naviknut da Bošnjaci u Prozoru šute od ljepote "hrvatske uljudnosti", Franjo se odvažio da iz Rame na "(ne)uljudan" način ušutka i vrhovnog duhovnog poglavara u Bošnjaka, jer to što on govori podiže moral Bošnjacima da se bore za svoja osnovna ljudska prava: pravo na život, vjeru, slobodu imetak i čast.

Franjo je školske 2008/2009. godine dobitnik Pohvalnice SŠ Prozor a općina Prozor-Rama darovala mu je prijenosno računalo, što je ujedno i njegovo prvo računalo. Po svemu sudeći male sredine nerijetko daju ljude širokih gledišta i modernih stajališta, a Franjo je definitivno na tom putu. To "široko gledište i moderno stajalište" Franjo je objelodanio svojim nadahnutih izrijekom: „Način izlaska iz sveopće krize jest prestati slijediti ideologije. Nacionalne strukture, nacionalne ideologije, uz pomoć religijskih zajednica, dovele su nas u ovakvo stanje i trude se da takvo stanje održe. Da bismo izgradili zdravo, moderno, prosperitetno društvo, trebamo krenuti ispočetka s drugih temelja, moramo se truditi promovirati takav model ponašanja i vratiti međusobno povjerenje medu ljudima kako bi prestale etničke podjele koje su kočnica svakog napretka"- kazao je ideološki ponosito mladi esdepeovac Franjo Šarčević.

Sjajno, zar ne! Po uzoru na svog partijskog lidera Željka Komšića, koji je onomad zaprijetio Vojislavu Koštunici da će mu "prste skratit ako dirne u Bosnu", ali sad prstom svojim ne miče dok Beograd Bosnu dira i udara sa svih strana, i nadobudni Franjo Šarčević se razbacio "širokim pogledom i modernim stajalištem", ali ni riječ nije progovorio o kršenju osnovnih ljudskih prava muslimanima Bošnjacima u Prozoru. Franjo nije, a mogao je svojim "širokim pogledom i modernim stajalištem" zapaziti kako su hrvatski ekstremisti (ne)uljudno dočekali reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića, koji se odvažio da posjeti muslimane Prozora u mjesecu ramazanu prošle godine. Mogao je Franjo napisati na svom ramskom portalu da to nije "hrvatska" ili "katolička" kultura da se prema vrhovnom poglavaru bilo koje vjerske zajednice ili crkve iskazuje nepoštovanje, posebnu u mjestu gdje lokalna vlast, tj. hrvatska vlast, u Prozoru krši osnovna ljudska prava Bošnjaka muslimana, ali nije to Franjo zapazio, jer kad se Bošnjak drzne da progovori o pravima Bošnjaka, Franji se odmah "suzi pogled i izgubi moderno stajalište". Na oči mu padne mrak od ljubavi prema hrvatskom narodu a pogled mu se suzi od gledanja u hrvatsku mu Republiku.

Mogao je Franjo Šarčević dignut svoj glas protiv hrvatskog rušenja kuće u Sturbi kraj Livna u sred mubarek mjeseca ramazana, gdje su nacionalno umjereni muslimani Bošnjaci htjeli klanjati teraviju, ali Franjo to nije primijetio, jer ga se to ne tiče, jer je to učinjeno u ime hrvatske stvari.

Mogao je Franjo napisati kolumnu o stolačkom aparthejdu, ali nije, jer je to u hrvatskom interesu da se Bošnjake pritišće sa svake strane kako bi napustili Hercegovinu. Mogao je mladi Franjo podržati prijedlog reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića da on i vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić zajedno posjete sva sela i sve gradove gdje žive muslimani i katolici u zajedništvu kako bi utvrdili istinu o (ne)jednakopravnosti jednih u odnosu na druge, ali Franjo se nije sjetio toga, već je po nagonu esdepeovske ideološke isključivosti udario na čast i ugled bošnjačkih duhovnih i intelektualnih predstavnika, optužujući ih za (veliko)bošnjački nacionalizam.

Očito Franjo Šarčević tom kvalifikacijom želi ocrniti bošnjačku intelektualnu elitu, poput bošnjačkog akademika Muhameda Filipovića, naučnika i eksperta za srpski genocid nad Bošnjacima Smaila Čekića, vrhunskog bošnjačkog intelektualca kolumnistu i zvizdača (whistleblower-a) Fatmira Alispahića i druge, ali na njegovu žalost Franjo je spomenutim bošnjačkim intelektualnim svjetionicima samo podigao ugled i pokazao Bošnjacima koga treba da čitaju i slušaju. Jer, Bošnjaci sad znaju da je bilo ovakvih bošnjačkih intelektualaca koje mali Franjo Šarčević proziva po nagovoru staroga Franje Tuđmana, koji je Bosnu zavio u crno, ne bi niko smio ni pomisliti da Bošnjake trpa u konclogore u Hercegovini, niti da ih progoni i njihove žene siluje, niti da im osporava pravo na državu, naciju i jezik, niti da im pali i ruši džamije.

Eh, sad kad su  Bošnjaci shvatili važnost da imaju državu koja će ih štititi od mogućih genocida u budućnosti, kad su postali svjesni svog nacionalnog bića i imena, kad su shvatili u kakvom okruženju žive i sa kakvim ljudima valja im se nositi, mladoumni Franjo Šarčević im drži propovijed u ime ideologije koja je Bošnjake pripremila za progone, ubijanja, silovanja, logore i genocid krajem prošlog stoljeća.

Tako su, izgleda, naučili mladog Franju Šarčevića u školi, da se za hrvatsku stvar bori tako što će se pod ideološkom maskom anacionalizma boriti protiv bošnjačkog nacionalnog i kulturnog buđenja.

Franjo, zakasnio si! Bošnjaci su se upravili na putu svoga prava i slobode pa bi, stoga, bilo bolje da se ti prihvatiš knjige i završiš neku školu u kojoj ćeš se naučiti kulturi dijaloga,  suživotu i toleranciji, u kojoj ćeš naučiti da nema razlike između ideološke i nacionalne isključivosti. U kojoj ćeš saznati da je historijski u ime ideološkog ekstremizma i terorizma, poput staljinizma, maoizma i Pol Pota, ubijeno više ljudi nego od svih vjerskih i nacionalnih ekstremizma.

Franjo, treba se na vrijeme liječiti od bilo koje isključivosti i mržnje.         

Treba poštivati i ne vrijeđati čast i ugled svojih komšija.

Ne treba se udvarati jednima da bi se povrijedilo druge.

Svi ljudi imaju svoju čast i vrijednost.

Svi narodi imaju pravo na kolektivnu slobodu i čast.

Niko nema monopol na patnju i bol.

Niko nema monopol na nacionalni ponos! Na nacionalnu državu.

Mustafa Abdukić, diplomirani pravnik