Korijeni genocida nad Bošnjacima
Piše: Ibrahim Čikić
Odgovor na pitanje u čemu leže korijeni jedanaest genocida nad Bošnjacima saznadoh iz TV duela desetljeća. Sučeljavanja, oči u oči, dvije oprečne kulture Srbije. Aktuelne mitomanske i opozicione civilizacijske. Na jednoj strani stola oličenje laži i mitomanije najprimitivnijeg oblika, personalizirana u bahatog "premijera" (ne)kulture većine srpskog naroda, koja je bez sumnje korijen dvovjekovnih genocidnih namjera usmjerenih prema Bošnjacima, radi stvaranja mitomanske Velike Srbije.
Na suprotnoj strani stola pomenutog TV duela druga strana kulture srpskog naroda. Kultura dijaloga i razmišljanja, finoća jezičkog izražavanja. Personalizacija građanske opcije Srbije. Da bi Jovanović mogao nesmetano govoriti zgradu televizije obezbjeđivale su jake žandarmerijske i policijske snage. "Junaci" okupljeni oko zgrade televizije pokušavali su ubiti pripadnika vlastitog naroda. Čedu mrze kao i Turčina. Obojicu fašisti žele ubiti. Izvršiti genocid nad različitim mišljenjem i imenom. Zato je opasnost po multietničku političku opciju Srbije slična bošnjačkoj. Prijeti nam uništenje ako se ne budemo znali ujediniti i odbraniti od iste nemani. Dijelimo istu sudbinu. U pitanju je kultura različitosti.
Istina, od bahatog lažova i manipulatora očekivao sam retoriku koju smo čuli, ali sam imao nadu da će pred pametnim i on biti pametniji. Previdio sam utjecaj kulture kao presudnog faktora u formiranju čovjekove misli i djela. Nešto od čega se ne može pobjeći. Otuda hrabrost i drskost da i pred objektivom kamere laze. Ono što je i sam nazivao genocidnom tvorevinom sada pokušava braniti. Pred očima bošnjačkih političara i predstavnicima tzv. Međunarodne zajednice otvoreno radi na dehumanizaciji Bošnjaka i razgradnji Bosne i Hercegovine. Sasvim otvoreno godinama pokušava da minimizira srpske zločine i dehumanizuje bosanskohercegovačke muslimane čime pokazuje subjektivnu spremnost (MENS REA) da stavi tačku na genocid i dovrši ono što ne završiše njegovi predhodnici, ratni zločinci 1992 - 1995. godine. Ponašanje Tadića prema Bosni i Hercegovini i Miloradova retorika na plastičan način oslikavaju kulturu naroda i institucija srpske države. Smrću Garašanina, Mihailovića, Miloševića... činjenje genocida nad Bošnjacima nije prestalo. Kultura je jača od bilo koje državne institucije. Prošla i buduća imena ratnih zločinaca odražavaju većinsku kulturu srpske nacije.
Iz pomenutih razloga putem laži i obmana, izmišljanjem neprijatelja, plasiranjem patoloških laži u kolektivnu svijest vlastitog naroda, ovaj egocentric podstiče podanike na dehumanizaciju Bošnjaka i deindividualizaciju Bosne i Hercegovine. Jer vjekovnim plasiranjem i širenjem upravo ovakve kulture danas Milorad mentalno priprema srpski narod za novi genocidni pohod nad Bošnjacima. On dobro zna da bez mentalne pripremljenosti svojih podanika neće biti u mogućnosti da pokrene novi zločin. Zato u njegovom entitetu obrazovne i druge institucije kojima on komanduje više pažnje poklanjaju mentalnoj pripremi nego ekonomskom razvoju. Nikola Tesla je skoro nepoznato ime u obrazovnom sistemu laktaškog despota, ali zato Njegoša i Andrića znaju napamet. Glavne parole skovane tokom Dodikove vladavine glase: „Smrt civilizaciji! Živjela mitomanija!" Otuda i negiranje genocida, relativiziranje bošnjačkih žrtava, dehumanizacija Bošnjaka i deindividualizacija Bosne i Hercegovine. Zakon o katastru i popisu stanovništva predstavlja zadnji udarac multietničkoj Bosni i Hercegovini. Šeher Banja Luka postat će Čačak, a Višegrad drugo Valjevo.
Postavljam sebi pitanje, da li Dodik uopće zna težinu zločina genocida? Zna li šta znači ta društvena pojava koju cijelo čovječanstvo smatra najtežim zločinom i najvećim društvenim zlom savremenog?! Da zna kakvu moralnu ljagu baca na buduća pokoljenja srpskog naroda i težinu zla koje počiniše oni koje on sada svojom politikom želi zaštititi, iskoristio bi historijsku priliku u kojoj se nalazi kako bi se izvinuo žrtvama.
Sasvim je jasno da napad na Srebrenicu u julu mjesecu 1995. godine nije izvršen kako bi se opljačkali njeni prirodni resursi. Pljačka je bila nus produkt napada, a glavna namjera (MENS REA) je bila izvršenje genocida nad Bošnjacima, kao dio ukupnih i sveobuhvatnih napada na cijelu teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zato ne postoji općinski genocid, radi se o genocidu nad određenom grupom kao takvom. Dakle, radi se o genocidu nad Bošnjacima ma gdje se oni nalazili.
Iz ovih razloga vitalni interes civilizacijske Srbije predstavlja edukacija mitomanskog mentalnog sklopa ultra-nacionalista. Čedomir Jovanović je u pomenutom TV duelu pokušao objasniti šta znači pojam „genocid", te ukazati na drugu stranu manjinske Srbije. Zato je i prihvatio duel kako bi ismijao mitomansku kulturu Srbije.
Iz pomenutih razloga historijska odgovornost bošnjačkih političara leži u njihovim rukama. Inspiraciju odgovornosti prema vlastitoj državi mogli su naučiti od Jovanovića. Onako kako je srpski liberal branio interese europske i civilizacijske Srbije i oni moraju braniti Bosnu i Hercegovinu. Jasno i glasno ustati u odbranu istine. Prvi korak u tom pravcu je prestanak bilo kakve suradnje sa ultranacionalistima srpskog naroda. Nema dogovora sa predstavnicima mitomanije. Jedinstvo bošnjačkog korpusa garant je opstojnosti Bosne i Hercegovine. Jačanjem državnih institucija i podizanjem državotvorne svijesti Bošnjaka obeshrabriti srpske ultra-nacionaliste i fašiste. Samo takvim odnosom prema državi jednog dana imat će drugačije sagovornike koji će poštivati državu. Kulturu civilizacije, a ne mitomanije. Samo snažna I jedinstvena bošnjačka zajednica može utjecati na promjenu mitomanske kulture Srbije. Naravno, skupa sa građanskom opcijom Srbije. Isto važi i za Crnu Goru. Nikada ne treba zaboraviti i Crna Gora je činila zločine!