Alijini amaneti

Aktuelne tmastne filozofije, ishitrena istrčavanja nedefinisanih intelektualaca na brisani prostor javne riječi, koje ni po čemu ne podrazumijevaju ličnu odgovornost, ali i notorna šutnja nosioca javnih funkcija kao i „pomoćnika nosioca historijske odgovornosti", neargumentirane salve koje  nepogrješivo ocrtavaju atmosferu srednjovjekovnih dvorskih svita, svakog dobronamjernog patriotu ove zemlje samo dodatno deprimiraju i zbunjuju. Zasigurno će ostati zapamćeno kako je u ovo odsudno vrijeme „hiper-intelektualnih doskočica" „Prvi u Bošnjaka", Zlatko Lagumdžija nakon što je zadobio najviše glasova na posljednjim općim izborima potpuno izgubio riječ. Koliko je to pogubno po Bosnu i Hercegovinu pokazat će neke od nenadmašnih misli Alije Izetbegovića. U izboru Alijinih amaneta koje izdvajamo, pored toga što su izrečeni u konkretnim okolnostima i na konkretna pitanja, osim one nužne historijske dimenzije, nalazimo brojne odgovore na pitanja s kojima se Bošnjaci dan-danas još uvijek muče.

Da li to znači da je loše vodio rat? Nedovoljno zainteresovano? Ne. Upravo obratno. Jer tom sanjalici. Tom melanholiku je, uprkos svemu, skoro samom uspio podvig - pokrenuo je narod na srpske fašiste i njihove neosvojive položaje, vojsku koju je sam okupio. Stvarno je bio tu bitku. Ipak sumnjam da se nije nikada odvojio od uvjerenja da nije stvoren za to. Naravno da je trebalo dobro odigrati tu ulogu koju mu je dodijelila sudbina i kod koje do određene mjere nije imao mogućnosti izbora. Međutim, mislio je da je sudbina pogriješila, što se često desi. Ovaj rat mu se desio onako kako se dogodi nesreća...

.................

Kao i Blum, i on je do kraja ostao pravnik. Nasuprot mu je stajao lud psihijatar. Trebalo se boriti sa barabom bez predrasuda. Ostao je čovjek nepisane riječi i pravde. Istrajao je u poštivanju vrijednosti sporazuma, dokumenata, obećanja. Vjerovao je da je Mitterrandova riječ obavezivala Francusku, da iza riječi Billa Clintona stoji Amerika. Vjerovao je u riječ država. Još uvijek im vjeruje. Nesumnivo je za to pristao na ovu dejtonsku lakrdiju.

....................... 

U gradu je proširena pokvarenost koja je jedna od cijena rata. Mafije trijumfuju, vladaju mjestom. Još jučer su se hvalili napadom na policijsku stanicu, prije toga je došlo do prave ulične borbe između sukobljenih grupa Cacine i Ćeline. Ćelo je uhapšen.

...............

Alija Izetbegović nije, naravno, svetac. Ipak njegove slike su mi se utisnule u sjećanje. Pitanje je šta uraditi sa takvim pojedincima. Većina je za strogost. Neki su mišljenja da je jedino rješenje staviti ih pred zid. Izetbegović sluša. Razmišlja. Usne mu se više puta savijaju, što je znak velikog kolebanja. I, konačno donese odluku....

..................... 

Bernard Henry Levy

Konačan sud nije u našim rukama

Ono što naše angažiranje i našu borbu čini ljudskom i razumnom, ono što joj daje pečat odmjerenosti i smirenosti, to je uvjerenje da konačni ishod svega nije u našim rukama. Naše je da nastojimo i djelujemo, rezultat je u Božjim rukama. Predanost - to je jedini ljudski, dostojanstveni izlaz iz nerješivosti i besmisla života, izlaz iz nerješivosti i besmisla života, izlaz iz pobune, očaja, nihilizma, samoubistva. To je herojsko osjećanje, ne heroja, nego običnog čovjeka u neizbježnim životnim nevoljama, ili tragičko osjećanje šehida koji je izvršio svoju dužnost i koji prihvata svoju sudbinu. Islam nije dobio ime prema svojim zakonima, prema svojim naredbama i zabranama, prema naporu tijela i duše koji zahtjeva, nego prema nečemu što obuhvata i nadmašuje sve to, prema jednom momentu spoznaje, prema snazi duše da se mjeri sa vremenom, prema spremnosti da se podnese sve što uopće može ponuditi jedno postojanje: prema istini predanosti. Predanosti, tvoje ime je islam.

............................. 

Čija je Bosna

Nikada Bosna nije pripadala ovim trima narodima, već je pripadala partijskoj birokraciji i bila njeno vlasništvo. Htjeli su stvoriti anacionalnu Bosnu, bez identiteta, U tome su djelimično i uspjeli, jer mi danas prije možemo odrediti što to Bosna nije, nego što jeste. Bosna je time izgubila, jer stvaranjem jedne anacionalne sredine dobivate sredinu s onu stranu kulture.

O Emiru Kusturici, Domu pisaca i projugoslovenskim strankama u BiH.

Muslimani, prije nego što budu Jugosloveni, trebaju shvatiti da su Muslimani. Tek onda mogu biti, ako hoće, i Jugosloveni. Stepenica ove identifikacije ne može se, po mom mišljenju, preskočiti bez štete.  

O pokolju muslimana u Foči

O tome se malo zna. Ako Muslimani nisu mogli govoriti o svojim aktuelnim pravima, onda su još manje mogli govoriti o svojim žrtvama. Nismo, kako kaže Muhamed Filipović, imali pravo na žrtve. Foča je nešto što se ne može zaobići. ....

O komunistima

Muslimani su izdali nekoliko dokumenata kojima se ograđuju od tadašnjih vlasti NDH i osuđuju progone srpskog, jevrejskog stanovništva. To su one poznate  rezolucije iz 1941.g., koje je Književna revija tek nedavno objavila i koja su široj javnosti uglavnom poznate. Očito komunistima nije odgovaralo da se to zna, jer - Bože moj, historija i sve dobro počinje od njih.

O islamskom fundamentalizmu

Postoji kampanja beogradskih listova protiv islama i Muslimana. Sukobe na Kosovu uporno pokušavaju predstaviti kao sukob Srba s islamom. Protura se nekakva teza i islamskom fundamentalizmu... Nas to zabrinjava i pitamo se nije li to, možda, nekakva psihološka priprema za obračun. 

O bosanskom jeziku

Zasad je to srpsko-hrvatski jezik. Ne može se riješiti sve odjednom. Ali epoha demokracije, koja nadam se, dolazi stavit će i to pitanje na dnevni red. Ono će se raspravljati bez strasti, u jednom tolerantnom i argumentiranom dijalogu. Sve treba razmotriti, uključujući i onu opciju da li postoji samo jedan jezik. Uostalom možda i postoji samo jedna jezik kojim mi svi različito govorimo.

O mogućnosti cijepanja Bosne

Mogućnosti cijepanja Bosne i Hercegovine mislim da su neostvarive. Premda, postoje snage, ne samo ovdje, nego i vani, koje misle da je to moguće. No, što se mene tiče, ne znam ko je to ovdje toliko krupan da bi mogao da proguta dvomilionski muslimanski narod, koji je toliko odlučan da ne dopusti da bude progutan. Malo smo prekrupni da bismo bili progutani.

O pregovorima

Naši pregovori, koji traju već tri mjeseca neodoljivo mi liče na onaj narodni sport natezanja konopa. To ne znači da se stvari neće riješiti, ali je sadašnji utisak da su snage izjednačene i da spomenuto uže gotovo miruje. Ipak, prije ili kasnije, neko će morati popustiti. I to, čini mi se, pod pritiskom unutrašnjih prilika koje, čini mi se neki učesnici pregovora ne shvataju  dovoljno ozbiljno. Određeni učinak će vjerovatno imati i mnogobrojni apeli međunarodne zajednice i relevantnih spoljnopolitičkih faktora. Mada, moram reći, ti inozemni apeli za sada nailaze uglavnom na gluhe uši.

O vjerskom i nacionalnom osjećanju

Vjersko osjećanje je u meni starije i primarnije, a prema mom ubjeđenju, duhovno opredjeljenje je uvijek i vrjednije. U konkurenciji ta dva osjećanja za mene je nacionalno opredjeljenje niže, jer je, da tako kažem, biološkog karaktera. Bez ikakvog svog udjela neko je Nijemac, Srbin ili Hrvat, itd. i to ne bi trebalo da bude ni prednost ni hendikep. Duhovno opredjeljenje stvar je izbora i, kao takvo, na ljestvici vrijednosti svakako stoji više.

Ljudi i političari

Stoga bih iskoristio priliku pozvati majke neka vrše pritisak. Možda će njihova osjećanja unijeti nešto svjetla  i ljudskosti u našu mračnu svakodnevnicu. Neka nas upozoravaju da ljudi ginu jer, ponekad, političari to zaborave. Za one čiji je sin poginuo borba je završena. Za njih je to sudnji dan. Možda nam majke mogu pomoći da iz jednog drugog ugla vidimo stvari, jer za političare ljudi su obični brojevi, pa se čitava stvar završava na tome da se utvrdi da je, eto, na svu sreću, poginulo svega pet, a nije deset ljudi.

Bez pristanaka Muslimana Bosnom se vladati ne može!!!  

Danas postoje snage u Bosni koje mogu garantirati njen opstanak. Ona može doživjeti vrlo teške dane, ali se više nikada ne može dogoditi ono od prije 50 godina. Bez pristanka Muslimana, Bosnom se vladati ne može. Može, ako ćete stalno držati pušku na gotova. A možete li to? Znate kako su govorili stari Grci: sa mačem sve možete, osim jednu stvar - ne možete sjediti na njemu.  Bosna i Hercegovina je ključ mira u Jugoslaviji, a preko toga ključ mira u Evropi i svijetu.

O Velikoj Srbiji

Za ogroman broj građana suverenitet je garancija mira u BiH, ali mir je trenutačno roba na najvećoj cijeni na ovim prostorima. Držim da se najveći dio srpskog naroda ne protivi integritetu i cjelovitosti BiH. Zašto to ipak nekim ljudima smeta, prilično je jasno. Ovakva BiH s njezinim granicama u izravnom je i prirodnom sukobu s nekim planovima. Naime, ili će postojati „velika Srbija", ili Bosna i Hercegovina. Obje ne mogu istodobno. Da bi Srbija bila „velika", Bosna mora biti „mala" - ta računica je veoma opasna, jer za sobom povlači gubitak vitalnih prava velikog broja ljudi ovdje. Sada je BiH država Muslimana, Srba i Hrvata. Ukoliko bi se stvarali planovi o „velkoj Srbiji", Srbi ne bi suštinski dobili ništa, a Muslimani bi izgubili sve. Srbi bi, opet, imali državu kao što je i dan-danas imaju. Muslmani bi, međutim, izgubili državu i postali nacionalna manjina. Stoga držim da je u pitanju nerazumijevanje i nepravična ideja koja se neće moći realizirati. Zato je ona praćena čitavim nizom mistifikacija i maskiranih poteza, a njena realizacija ide nekakvim zaobilaznim putevima, stvaranjem nekih nedefiniranih regija,  krajina ili izmišljanjem ugroženosti srpskog naroda.

Druga strana Slobode

Mnogo ranije, u jednom članku napisao sam da prihvatam slobodu „sa svim njenim strahotama". Kao da sam slutio ovu njenu strašnu stranu.  

..................................................................................

1992.

Odbio bih ponoviti svoj život

Ne osjećam se osobito sretnim. Osjećam veliki i teški teret. U trenucima velike radosti čovjek ima neki spontani strah da mu sreća ne pobjegne, da se ne raspline, negdje ili da se ne probudi iz nekog lijepog sna. Ne volim mnogo razmišljati o vlastitom životu, i ne bavim se time, ali pošto ste me pitali, reći ću vam: Čovjek može i na robiji biti vrlo sretan a na vlasti nesretan. Na primjer, sjećam se svoje  radosti u zatvoru kad bi mi uručivali pismo moje djece. Sve je unutra, u duši, a ne vani, u prilikama. Kad bih mogao birati, ne bih izabrao svoj život. Ali ne možemo birati, ni vi ni ja. Ja sam, naravno, zahvalan Bogu za svoj život, ali kada bi bilo ponuđeno da ga ponovim odbio bih ponudu.

................... 

Duh i materija

Sve u svemu, ovo je teško odmjeravanje snaga - psihičkih i fizičkih, moralnih i tehničkih. Neki više filozofski ili pjesnički raspoloženi, vole kazati da je ovo sukob duha i materije, i to je istina. Pobijedit će duh. Mi smo uvijek slabi, oni su još uvijek jaki. Ali mi smo svaki dan sve jači,  a oni svaki dan sve slabiji. Pa računajte.

Kompromisi

Čineći sve, doslovno, baš sve, a Vi ćete se sjetiti naših najrazličitijih inicijativa, spremnost na razgovor i kompromise, mi smo gotovo eksperimentalno dokazali da se rat u BiH nije mogao izbjeći. Uspijevali smo ga samo odgoditi za određeno vrijeme. Pokazalo se da je rat pomno isplaniran za slučaj da se mi odlučimo za slobodu. Pa i da smo se odlučili za kapitulaciju, vjerujem da nas rat ne bi mimoišao. Mobilizirali bi nas i uputili na frontove da ginemo za „veliku Srbiju". Ovako se bar borimo i stradamo za svoju domovinu.

Narod i političari

Običan narod je pametniji od političara i ako ima kakvih problema, oni ne potječu od naroda. Obični ljudi, koji žive uglavnom izmiješano, posebno u centralnoj Bosni, ponekad se iščuđavaju izjavama i postupcima svojih malih „vođa". Nažalost, u ratu narod teško dolazi do riječi, pa umjesto svećenika i učitelja, kaplari, a ponekad i ratni profiteri, upravljaju stvarima na terenu. Oni obično nametljivo proturaju onu parolu kako nema demokracije dok je rat. To što nema demokracije znači da oni trebaju da vladaju. Ja, opet, mislim da i ako nema demokracije, treba da ima barem pameti.

O Bošnjacima u Evropi

Bosanskohercegovački muslimani su ljudi s „velike granice", s razmeđa svjetova: po vjeri i osjećanju pripadaju Istoku, po misli i obrazovanju Zapadu. Mi nismo Evropejci na način na koji su to Nijemci ili Francuzi. Pozdravio bih neku naučnu konferenciju koja bi se pozabavila ovim specifičnim karakterom bosanskih muslimana, ne natežući na silu neke činjenice.

1993.

Vrući i hladni prijatelji

Prijatelja ima, ali nikad dva dobra sastaviti. Muslimanski svijet je vruć prijatelj, ali nedovoljno snažan. Amerika je snažna, ali ne i vruć prijatelj. Evropa se zbog svoje slabosti priklanja jačem. Čini joj se da će tako problem biti lakše riješen. Za Rusiju se uglavnom zna na kojoj je strani, ostali se manje-više ne pitaju.

O narodu

Naša narod je hrabar - jer se bez oružja bori; pametan - uspijeva ni iz čega nešto stvoriti i napraviti; i dobar -  jer na rušenje džamija ne odgovara rušenjem crkava, koji na genocid ne odgovara genocidom, koji pokazuje veliku mjeru strpljenja i ljudskosti. To smo oduvijek znali o našem narodu. Međutim, rat je iznova otkrio hrabrost i nevjerovatnu snalažljivost.

O gladi

A od negativnih dojmova ili, bolje rečeno, nepovoljnih okolnosti koje su me stalno zaokupljale iz mjesta u mjesto, rekao bih da je to glad. Problem hrane postaje prvorazredano pitanje, i bojim se da ta nevolja može biti opasnija i od četnika i od ustaša.

O etničkom čišćenju

 Očigledno je da je etničko čišćenje učinilo svoje, bar za jedno vrijeme. Možda će se jednog dana stvari početi vraćati na ranije stanje, možda ćemo početi polahko uspostavljati ranije stanje. Demografska slika Bosne je potpuno promijenjena, ali ta činjenica nije beznadežna. Zašto? Treba se sjetiti da, recimo, u Višegradu, ili Foči nije uopće bilo muslimana 1944.g. Kasnije, vidite, bili smo čak većinsko stanovništvo u Višegradu, a u Foči nas je bilo polovina. Vratit će se i ovdje ljudi, ali će trebati, bojim se, jedna duži period da Bosna ponovo dođe sebi.

1994.g.

O sposobnim i poštenim

Ljudi su se ponašali na dva načina. Neki su mislili da mogu živjeti držeći govore, gurajući se na položaje, pozivajući se na to da su nekad nešto učinili, a ne pitajući se šta su uradili danas za Bosnu i Hercegovinu i ovaj narod. Stranka treba zaista otvoriti svoja vrata svima onima koji se hoće sa nama zajedno boriti za Bosnu i Hercegovinu i za svoj narod. Poslije ovako teških iskušenja vi imate na raspolaganju jedna siguran kriterij, a to je: ko je ostao uz svoj narod, a ko nije. Ne može se više praštati greška! Iza nas stoje velika iskušenja. U tim iskušenjima je neko položio ispit, a neko nije. Molim vas, one koji nisu položili ispit udaljite iz stranke. Učinit će te joj veliku uslugu. E sad, imamo stalno problem između poštenih a manje sposobnih, i vrlo sposobnih, a očito nepoštenih ljudi, pa se često lomimo šta da uradimo. Ako se opredijelite za prve, ima velike probleme, jer država je država; ona je jedan složen mehanizam. Ima jedna čudna stvar: vi morate položiti ispit da biste vozili neka kola; ne daju vam na cestu ako niste taj ispit položili; možete, međutim, postati ministar i voditi jedan resor u vladi, a da od vas nikakav ispit ne traže; nikakvu provjeru znate li vi to raditi. E, sad, u tome je dilema: pošten a manje sposoban, a skoro sigurno nepošten i „premazan", preporučio bih vam: opredijelite se za poštene ljude.

.........

Imao sam nenu, znate, ona je svu unučad voljela. Jednog nije. Ali začudo, upravo taj je bio odličan đak. Ja joj kažem jednom prilikom: „Pa neno, što ne voliš Hasana? On je najbolji đak među nama?" A ona meni odgovori: „On je, Alija, odličan sebi. Nije meni. Nije mi došao tri Bajrama." Tako reče moja rahmetli nena. Lijepo je da ljudi budu odlični. Ali je bitno da li rade za sebe ili za narod. Ovo je jedno teško i čudno vrijeme. Nema se kontrole. Mnogo je štošta prepušteno ljudima na savjest. Na povjerenje. Jednostavno, ne možete kontrolirati. I baš usljed toga što kontrola ponekad nije moguća, potrebno je vidjeti ko je „odličan" za sebe, a ko je pomogao narodu.

O zaslugama

Vrata nam se širom svijeta otvaraju. Bosni se pruža pomoć. Nije to zasluga ni moja ni Silajdžićeva. To je zasluga Bosne; bolje rečeno dvije stvari vezane za ime Bosne; njena patnja i njen otpor. Ta patnja i taj otpor stvorili su poštovanje za Bosnu u svijetu, pa onda, kad neko od nas i ode tamo, onda mu ukazuju to poštovanje. Ne kao Aliji ili Harisu, nego toj Bosni, odakle mi potičemo. E sad, na račun toga, pojavljuje se jedan veliki broj mešetara, koji u ime Bosne i radi Bosne, nešto rade i kojima se, kao što sam malo prije rekao, lijepe dolari za ruke. Obratite pažnju na te ljude. Obratite pažnju na njih, a obratite pažnju i na ljude unutra.

O drugim strankama i učincima

Pozvat ćemo i ove druge stranke neka i one kažu šta su učinile. Ne šta su rekle. Ne pozive. Mi smo za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, mi se borimo, mi to ne damo! Nego šta su stvarno uradili da se ta Bosna očuva. Tada ćemo vidjeti kako stvari stoje. Safet Hadžić je jedan od prvih heroja, šehid, koji je poginuo kada smo pokušali uzeti Vogošću. Svjesno je čovjek otišao u smrt. Ja znam da mu je govoreno prije toga da ima 20 posto vjerovatnosti da će izvući živu glavu. One je krenuo. I ovdje među nama ima ljudi, koje ne bih želio spomenuti, jer ne valja spominjati zasluge živih,  mogu uvijek pogriješiti pa da padnu. Ali spominjem one koji više ne mogu napraviti grešku, a to su naši poginuli šehidi, heroji. Pa Safet Zajko, pa Hujka, koji je pao u jurišu na Sjeverni logor, pa Ramiz Salčin. To su sve ugledni članovi Stranke. Sve su to heroji. Mi ćemo pobrojati naše heroje. Nek se vidi šta je SDA dala u toj borbi.

O islamu i Bosni

Ja sam prošetao malo Bosnom. Pošao sam na taj put, iako se tih dana nisam osjećao baš najbolje. A bilo je i hladno. Išao sam od mjesta do mjesta. Imao sam, da kažem, jedan javni cilj, a to je da malo vidim šta se radi, šta ima u Bosni. Da vidim kakvi su problemi. Ali, imao sam i svoj intimni cilj, da vidim šta taj narod misli o meni. To što sam vidio i čuo, meni je sasvim dovoljno. Ali, vidite, kako je to otprilike, kako bi neki ljudi htjeli da nas ubjede u to, kao: odrecite se tih vaših tradicija, pretopite se, pa ćete opstati. Nemojte više biti to što jeste, pa će vam svijet dozvoliti da ostanete živi.  Međutim, mi nećemo da se pretapamo. Neće ni oni Indijanci, oni tamo u Americi, da se pretope - hoće da ostanu Indijanci. Mi hoćemo ostati ovo što smo, i mi to možemo sa ponosom kazati. Mi ovdje ilustriramo jedan evropski islam, ilustriramo jedan moderan islam, ako je riječ o ilustraciji islama. Mi možemo u tom pravcu uraditi mnogo i za Istok i za Zapad.  Baš mi! Možda je baš to naša misija da islam prikažemo u jednom novom i pravom svjetlu. I, hvala Bogu, to smo dosada uspjeli.

O etničkom čišćenju

Nikada nismo razgovarali o prepuštanju naših teritorija, odnosno teritorija sa kojih su srpski četnici istjerali ljude. Ti ljudi sada žive širom svijeta i moraju se vratiti. Te teritorije koje su etnički očistili mi im ne možemo dati kao ratnu nagradu. Umjesto da se kazni agresija, oni će je nagraditi. To je moralno pitanje, ne samo za Bosnu već pitanje koje sebi svako na ovom svijetu mora postaviti.

O ihramu

Ovaj ihram koji svi imamo na sebi, jest pokušaj ljudi da ostvare san o jednakosti. Svi smo odjeveni u isto, bijelo, skromno, čisto. I svim smo jednaki, barem na tren. Čin u kojem mnogo ljudi odjene ihram, kada postanu jednaki,  to je odsanjani san ljudi. Jučer sam odjenuo ihram, a jednog ću dana biti opet ovako u bijelom, položenih ruku i računa pred Bogom. Pred njega se ne ide s titulama i odijelima, već s dobrom i zlom koje je učinjeno. Neka ovaj had bude poticaj da se vjeri vratimo. Vjera je jednostavna, mogu je razumjeti i djeca i neškolovani.

Naš narod, suočen sa prijetnjom da bude uništen, odlučio se braniti. Ali, tada se suočio sa novim apsurdom: našao je svoje ruke vezane.

Odabrao: Hasan Eminović