Spomenička kultura
Ovih dana se aktuelizirala priča oko BH dejtonskog entiteta tzv. Republike Sprske, zbog toga što je istina glasno i javno kazana, da je Republika Srpska izrasla iz genocida. Dodatno se postavilo pitanje, da li je to moguće, zbog presude Vrhovnog suda tog entiteta, vezanog za tužbu islamske zajednice zbog rušenja banjalučkih džamija. Rukovodstvo tog entiteta, malo-malo pa u pomoć poziva svoje mentore iz Srbije. Rusiju prizivaju kao glavnog zaštitnika i garanta. E kad je Rusija u pitanju, tu treba kazati nekoliko riječi, koje značajno rasvjetljavaju svu tamu zločinačkog uma čuvara i baštinika tradicije genocidnih osnivača tog entiteta. Naime, u Drugom svjetskom ratu, kako nam je poznato, postojale su dvije suprotstavljene strane, fašisti i antifašisti. Rusija je bila na strani antifašista, dok je Srbija i veliki procenat Srba van nje bio na strani fašista. U historiji su poznate činjenice i svjedočanstva kakve su zločine činile četničke jedinice, posebno na područjima koja je naseljavalo muslimansko stanovništvo. Na drugoj strani ogroman broj ruskih vojnika je dao život u borbi protiv fašista diljem Evrope. U mnogobrojnim ruskim jedinicama koje su se borile protiv fašizma, bio je i značajan broj muslimana. Nije tačno utvrđeno koliko ih je poginulo u toj borbi, ali država Rusija nije zaboravila te hrabre borce, pa im je podigla spomenik. Taj spomenik nije ništa drugo do jedna velika džamija koja je izgrađena u Moskvi i otvorena 1997. godine.
Moskva: džamija izgrađena 1997. godine u čast poginulih vojnika-muslimana
u Drugom svjetskom ratu u borbi protiv fašista
Ovaj spomenik trajno svjedoči o muslimanskoj opredijeljenosti da budu na strani dobra, te da mlade koji dolaze poučavaju da se i sami trebaju uputiti putem dobra i pozitivnih tekovina.
Ali rukovodstvu manjeg BH entiteta to nije važno. Oni spomenike podižu fašistima, onima koji su činili zločine i genocid. Brčko su bili „ukrasili" likom Draže Mihajlovića, vođe srpskih fašista. U mnogim naseljima u kojima su živjeli isključivo muslimani prije ovoga rata,a koji su uspješno pružili otpor srpskom agresoru, izgrađeni su spomenici, ali ne braniocima nego agresorima. Na tim spomenicima uglavnom pored imena poginulih, piše da su tu ginuli srpski sinovi braneći svoj narod (dva takva su u Žepi). Međutim nije to sve u RS kad se govori o spomenicima. Vlada RS sufinansirala je izgradnju spomenika poginulim ruskim dobrovoljcima na području Bone i Hercegovine.
Grupica ruskih dobrovoljaca fašista, na raskrsnici u Višegradu
Taj spomenik podižu ni manje ni više, nego u Višegradu u kojem su Srbi počinili stravične zločine nad muslimanskim stanovništvom, kojeg je 1991. godine bilo najmanje 63%, dok je Srba bilo 33%.
Svečano otvorenje spomenika sa poznatom ikonografijom
Jedan dio od 37 ispisanih imena poginulih Rusa u agresiji na Bosnu i Hercegovinu
Spomenici se dižu onim ljudima i njihovim djelima, koji su dobrom obilježili svoj život, a drugima olakšali življenje. Međutim, kad se razum pomuti, kada istina nije bitna, kada sila ostaje jedini argument, tada pravda ostaje postiđena, a spomenik ljudskoj nečasti ugleda svjetlo dana. Valjda da utvrdi položaj, jer su sigurni da će doći snage pravde koje to neće moći prihvatiti.
Šta drugo očekivati od tvorevine nastale na genocidu, kulturocidu i „džamijocidu"? Zar se trebamo čuditi presudi Vrhovnog suda tog entiteta, koji se poziva na zastaru slučaja rušenja banjalučkih džamija i presuđuje da islamska zajednica ima isplatiti rušiteljima oko 48 000,00 KM, valjda da im namiri troškove dinamita za miniranje i goriva za mašine koje su odvozile materijal od srušenih džamija.
Šta drugo očekivati od rušitelja spomenika pod zaštitom UNESCO-a, šta drugo očekivati od ljudi čiji predstavnik javno 1992. godine prijeti da će jedan grad koji je cijeli spomenik u pepeo pretvoriti, na kraju se zaklinjući: "Turčin bio ako prevario."
Ovo je lice i naličje spomeničke kulture.
Čavčić Šefik