Proslava 20 godina genocidnog projekta

Piše: Prim. Dr. Muhamed Saračević

Jeste, istina je da se u Dobrovoljačkoj desio zločin! To je zločin vojnih jedinica druge države (Srbije) i paramilitarnih grupa, protiv međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Dakle, te i takve vojne jedinice zarobile su legitimnog Predsjednika suverene države. U odbrani ustavnog poretka države BiH i oslobađanju zarobljenog Predsjednika, ubijeno je 7 pripadnika stranih snaga, koje su upale na teritoriju međunarodno priznate države, članice UN.

Ne ulazeći u argumente koji se pravno i moralno suprotstavljaju obilježavanju 20. godišnjice RS, odnosno protivustavnog skupa disidentske skupštine 1992 god. na Palama, a ponukan izjavama patrijarha Irineja na crkvenom skupu u Bijeljini (proslavi pravoslavne nove godine), mislim da je obaveza kako pravnih institucija BiH, tako i međunarodne zajednice (jer su preuzele obavezu) da osude takvu vrstu nacionalističkog iživljavanja i destabilizirajuće retorike. Patrijah Irinej je ustvrdio da nije ovo samo obična slava, nego zahvaljujući svjesnim Srbima (Karadžiću, Krajišniku, Plavšićki, Mladiću i mnogim drugim suđenim za genocid nad bošnjačkim narodom), proslava nastanka druge srpske države na Balkanu.

Ova retorika i događaji podsjećaju na zbivanja koja su označila početak agresije na suverenu državu BiH. Koliko tome pridonosi i neprincipijelno drzanje međunarodne zajednice koja je u obavezi da se suprotstavi svim radnjama koje su usmjerene protiv Ustava BiH to je druga priča.

Ta izjava se može posmatrati po istom principu kao i prijetnja predsjednika SDS Radovana Karadžića u Skupštini BiH 1992 god., gdje on prijeti da će nestati muslimanskog naroda, kao i odluke protivustavne Skupština srpskog naroda na Palama. Posljedice toga su bile 4 godine zlostavljanja opkoljenog i izmrcvarenog Sarajeva, Prijedora, Tuzle, Goražda, silovanja, agresija, uništavanje, krađe, GENOCID, i ludačke šizoidne tvrdnje Mladića da je Srebrenica osveta za Kosovo.

Odgovor na pitanje kolika je ovdje uloga međunarodne zajednice, isti je kao da se je postavilo slično pitanje poslije odluka donesenih na Berlinskom kongresu. Turci su otišli sa Balkana, a ostalo je autohtono bošnjačko stanovništvo. Preko njegovih leđa su se lomile sve aspiracije, interesi, historijska sjećanja, političke igre, i podmirivanje računa velikih.

Sada, poslije gubitka Hrvatske, Makedonije, Kosova, Crne Gore, epski mitovi treba da se zadovolje nastankom druge srpske države na Balkanu. Da li je možda to prevelik zalogaj za nedovoljno velika srpska usta. I pored poražavajuće bošnjačke politike u zadnjih desetak godina, bezbojnih nedoraslih političara, korumpiranog i kriminogenog miljea, nedoraslosti odgovornih za ekonomske, pravne, sigurnosne i diplomatske izazove, Bosna će ipak opstati i nadživjeti svoje grobare.

Dajtonski sporazum u koji su ugrađene sve bosanskohercegovačke žrtve rata, je postao institucionalno pokriće za nastanak genocidne Republike Srpske. I pored svih internacionalnih pravnih normi, mehanizama o zaštiti ljudskih prava i mnogo deklaracija UN, licemjerstvo i nereagovanje onih koji bi trebali da budu garanti države BiH (tu isključujem Srbiju i Hrvatsku kao sudionike i pokrovitelje BiH tragedije), ne oglašavaju se povodom dodikovskih i irinejskih, uz prisustvo Tadića i Čovića, antiustavnih pokliča.

Zločin u Dobrovoljačkoj ulici

Na kraju priče, nemoguće je ne primijetiti zamjenu teza u epskom stilu cjelokupnog srpskog korpusa, koji se dešava pod mitom skupštine sa Pala i na pogrešnom gledanju na političku i nacionalnu fizionomiju teritorije koju sada nazivaju RS. Ta zamjena teza odnosi se na dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici. U kontekstu toga je i horsko neslaganje sa odlukom Tužilaštva BiH povodom odluke o Dobrovoljačkoj ulici.

Jeste, istina je da se u Dobrovoljačkoj desio zločin! To je zločin vojnih jedinica druge države (Srbije) i paramilitarnih grupa, protiv međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Dakle, te i takve vojne jedinice zarobile su legitimnog Predsjednika suverene države. U odbrani ustavnog poretka države BiH i oslobađanju zarobljenog Predsjednika ubijeno je 7 pripadnika stranih snaga, koje su upale na teritoriju međunarodno priznate države, članice UN. Po međunarodnom pravu odbrana suvereniteta i cjelovitosti države i njenog Predsjednika je dozvoljena, a po Ustavu BiH i obaveza. Tenkovi, specijalne jedinice "JNA" iz Niša, vojnici sa teritorije strane države koji su trebali da okupiraju grad, zauzmu Predsjedništvo, poštu, TV (sve se to dešavalo dan prije Dobrovoljačke) i još neke strateški važne lokacije, su dio agresije protiv BiH koja se je uspjela herojskim otporom građana u vlastitom gradu oduprijeti agresoru.

Naravno, pitanje je zašto se političke stranke prije svega SDA i SDP ne suprotstave tezi koju uzvikuju glasnogovornici iz Banja Luke. Zašto Tihić jasno ne definiše ko je počinio zločin u Dobrovoljačkoj i zašto Zlatko Lagumdžija o svemu nema javni stav?

U BiH se stvari moraju nazvati pravim imenom i mora se braniti istina o agresiji. U BiH je moguć život za sve, samo ukoliko se istina o prošlosti definiše na način da se bez epskog mita, pravno sagledaju zločini i posljedice. Genocid je evidentan. Srpski narod u BiH mora osuditi politiku i one koji su tu politiku u ime njega vodili i imati snage da posljedice te politike prizna.