Bošnjaci protiv ekstremizma
Piše: Mr. Hamdija Ćustović
Oružani napad Mevlida Jašarevića na ambasadu SAD u Sarajevu je šokirao Bošnjake u BiH kao i u dijaspori. Reakcije su bile brze i jedinstvene, kako od strane Predsjedništva BiH i Rijaseta Islamske zajednice u BiH, do drugih državnih institucija, političara, bošnjačkih organizacija u dijaspori i naroda koji je stao u odbrani naših sugrađana i BiH. Svi smo bezuslovno osudili napad na američku ambasadu i poručili jasno i glasno da u Bosni i Hercegovini nema mjesta nacionalističkom i vjerskom ekstremizmu. Naša višestoljetna kulturna i vjerska baština je duboko ukorijenjena u bošnjački identitet tako da naše nacionalno i vjersko biće automatski odbacuje sve strane pokušaje infiltracije i uzurpacije našeg identiteta za nečije tuđe i zlobne namjere. Ponosni smo kao Bošnjaci i muslimani što je naša historija čista od sramotne mrlje genocida i etničkog čišćenja, iako smo u više navrata u historiji bili žrtve istog. Ponosimo se što smo se uvijek kolektivno borili za mir, dostojanstvo i suživot, jer nam tako nalaže naša časna vjera, uljudnost i bošnjaštvo. Poslije atentata na Franca Ferdinanda od strane srpskog teroriste Gavrila Principa, Bošnjaci Sarajeva su stali u odbranu svojih sprskih komšija dok je Reis Čaušević prvi apelovao da se zaštite Srbi.
U Drugom svjetskom ratu, većina Bošnjaka su odbacili zločinačke ustaške poduhvate NDH, iako su bili u jako teškoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini i pod konstantnim napadima četnika Draže Mihajlovića. Premda za ovo nisu dobili priznanje, (ironično se sada bivši četnici slave kao antifašisti), Bošnjaci su bili osnova i baza antifašističkog pokreta i branitelji multietničke Bosne i Hercegovine, a time i ondašnje Jugoslavije. Nije koincidentno da su se sve glavne bitke protiv fašističke okupacije odvijale upravo u BiH. Partizanski antifašistički pokret je rođen u BiH gdje su Bošnjaci odigrali ključnu ulogu da bi na kraju bili ostavljeni po strani za vrijeme državotvornih procedura SFRJ koji ih je ostavio bez svog historijskog identiteta i ravnopravnosti.
Iako pripadnici ove skupine ne vole da se nazivaju vehabijama (oni više vole naziv selefije), to je ipak uvriježeni termin, i u tom smislu ga i koristim. Čim je procurila vijest o identitetu napadača na ambasadu, koji je po izgledu vehabija, naslijedila je ljutnja i oštra retorika protiv vehabija koji su do sada u BiH bili "neprijatnost" ali sad ih neki već smatraju kao sigurnosni rizik. Međutim, da bi znali kako se trebamo odnositi prema vehabijama s vjerske i građanske tačke gledišta, moramo detaljno analizirati vehabijsku pojavu u BiH.
Pojava vehabijske ideologije i njihovih sljedbenika može se u prvom koraku objasniti ratnim okolnostima i genocidu koji je napravljen nad Bošnjacima. Taj genocid je prvenstveno motiviran vjerskom mržnjom prema Islamu i muslimanima i svim vrijednostima koji su vezano za to. Bošnjaci su se kolektivno našli u teškoj situaciji gdje ih četnici i ustaše ubijaju, siluju i protjeruju samo zbog toga što su pripadnici Islama. Da bi stavili vehabijsku pojavu za vrijeme rata u jasan kontekst, trebamo se podsjetiti na skoro 50 godina komunističke anti-islamske vladavine na čijem koncu su Bošnjaci bili u katastrofalnom neznanju o svojoj vjeri, te se vjerski identitet sveo samo na davanje muslimanskih imena i obilježavanje bajrama, dok su džamije ostale skoro prazne. Slijedio je kratak period muslimanskog preporoda krajem 1980-ih i početkom 1990-ih koji je zatim ubrzan agresijom na BiH i srpsko-crnogorskom i četničkom genocidnom kampanjom nad Bošnjacima. Ratne okolnosti su dovele da se ovaj proces vjerskog preporoda nije više dešavao u vakumu bošnjačke vjerske tradicije na čelu sa IZ u BiH, nego su sad došli i uticaji s bliskog Istoka, među kojima su pojedinici, znači manja grupica, prihvatili selefijsko, odnosno vehabijsko učenje.
Pojedini Bošnjaci su također došli u dodir s ovim elementima u izbjeglištvu i dijaspori, gdje su neki prihvatili vehabijski pravac koji i nije imao baš nekog odjeka da bi se širio. Proliferacija upotrebe interneta i ostalih medijskih sredstava su kod tih pojedinaca ili grupe ubrzali ovaj proces, tako da su Bošnjaci u kratkom vremenu nepripremljeni pokušali da razumiju pojavu vehabija. Ovdje moramo istaknuti važnu ulogu IZ u BiH čija struktura kao vjerska organizacija te dosljednost u vjerskom učenju su služile kao orijentir u ispravnom razumijevanju Islama i odbacivanja ekstremizma. Možemo biti ponosni na naše Bošnjake koji nisu dozvolili da ih rat, genocid i etničko čišćenje dovedu da budu nepravedni, odnosno da podlegnu ekstremizmu, time jasno slijede Kur'ansku poruku:
„Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!"
Neki analitičari smatraju da je veliki propust stvaranje odreda zvanog "El Mudžahid" među kojim je bilo par stotina stranaca iz islamskih zemalja. Iako su većina ovih pripadnika bili dobronamjerni, ponašanje pojedinih je dovelo do negativnih i bespotrebnih zapadnih kritika prema Bošnjacima u BiH. Čudno je da su ovi pojedinci tako slobodno ulazili u BiH dok Bošnjaci nisu mogli slobodno preći te granice ni u jednom pravcu, čak ni humanitarna pomoć. Možda su upravo velikosrpska i velikohrvatska ideologija činili sve kako bi ekstremizirali Bošnjake i time Zapadu pokazali kako nisu dio europske ili zapadne kulture i civilizacije, pa iako su najstariji narod na Balkanu.
Unatoč manjim propustima, međunarodna zajednica treba Bošnjacima dati priznanje i počast što smo ostali iskreni svojim ubjeđenjima i nismo dozvolili radikalizaciju i ekstremizam u našem društvu. U ratnim okolnostima, bilo bi lahko objasniti i možda i opravdati nešto takvo kad se samo sjetimo šta nam se sve dogodilo i da je izgledalo kao da je cijeli svijet bio protiv nas. Međutim, mi nismo Čečenija koja je dobila rat protiv Rusije da bi ga opet izgubila zato što su podlegli vehabijskom iskušenju koji ih je pocijepao kao društvo i doveo do te mjere da je svijet zaboravio na taj napaćeni narod.
Naravno, četnički i ustaški propagandisti konstantno zloupotrjebljavaju stvaranje ovog odreda i pojavu vehabija u nastojanju da prikažu Bošnjake kao narod sa agresivnom islamskom agendom, suprotno realnošću i negirajući činjenicu da je Armija RBiH branila sve građane BiH i granice multietničke i međunarodno priznate države BiH.
Iako je pomenuti broj vehabija neznatan procenat Bošnjaka u BiH, njihovo islamsko praktikovanje je strano našoj islamskoj tradiciji, i mora se na određeni način osloviti unutar našeg društva i džemata. Rijaset je već ranije izdao određene fetve o neophodnosti slijeđenja tradicionalne islamske prakse u BiH. Ovo je važno jer vehabije nastoje da se prikažu kao sljedbenici izvornog Islama i uporno se protive bilo kakvim epitetima koji bi ih razlikovali od ostalih muslimana. Takve tvrdnje često zbunjuju narod koji mora znati razlikovati između slijeđenja tradicionalnih islamskih principa i pravila i onih koji praktikuju vehabije. Zato je neophodno da se vehabijska, odnosno selefijska, ideologija u džematima širom BiH i u Sandžaku marginalizuje kako bi vjernici, mogli bezbrižno i neometano da praktikuju Islam po našoj tradiciji. Svako odstupanje od tradicije "ehli sunneta vel džemata", jedinstveni naziv za četiri priznata mezheba u Islamu, ima nepoželjni protuefekt na preporod muslimanskog društva u vremenu kad je naša omladina sve više izložena iskušenjima i opasnostima kao što su alkohol, droga, zinaluk i drugim razvratima.
Unatoč neprijatnosti izvjesnih vehabija, Bošnjaci ipak moraju braniti demokratske principe i oglasiti se protiv svih diskriminirajućih i ilegalnih poziva na hapšenje i protjerivanje vehabija kao pripadnika jedne vjerske grupe jer samo propovijedanje selefijske ideologije (iako kontoverzno) nije kriminalno niti se može reći da zagovara nasilje. Kao zdravo demokratsko društvo, ne smijemo dozvoliti demonizaciju svih vehabija ali moramo priznati da postoji problem u ovom pokretu gdje se zbog nedostatka tradicionalne strukture pojave pojedinci koji pogrešno i samovoljno tumače koncepte džihada i ostale fundamentalne aspekte Islama. Policijske vlasti u BiH moraju znati kako da identificiraju pojedince koji nisu dobronamjerni cak ni prema drugim muslimanima, te zagovaraju mržnju, netoleranciju i na kraju i nasilje da bi ostvarili svoje ciljeve. Pretpostavljam da se radi o jako malom broju ljudi koji predstavljaju potencijalne kriminalce ili teroriste. Zato je važno da se ne narušavaju osnovna ljudska prava svim građanima BiH koji žive mirno i u skladu sa zakonskim propisima.
Dvostruka mjerila
Jedna važna tema o kojoj se treba puno detaljnije pisati je postojanje duplih aršina koji se upotrebljavaju prema Bošnjacima. Osvrćući se na reakcije o napadu na ambasadu, mnogi su Bošnjaci reagovali brzo (što je za pohvalu) ali ne reaguju istom brzinom kad je u pitanju napad na nanu Fatu i krađu njene imovine i drugih povratnika. Mnogi su se pobojali da besmisleni napad na ambasadu ne naruši odnose između BiH i i drugih zapadnih zemalja, te da ne bude imalo negativne posljedice na svjetsku politiku prema Bosni i Hercegovini. Ovi strahovi nisu neosnovani, jer zaista postoje dvostruka mjerila prema Bošnjacima gdje se svaki propust mnogo više proučava i analizira dok agresija na BiH, genocid, i etničko čišćenje sve više tonu u zaborav. Postavlja se pitanje kako se više od 100,000 ubijenih u genocidu uopšte može porediti? Zašto se Bošnjaci uvijek moraju pravdati za svoju vjeru i nacionalnu svijest, a ne postavlja se daleko veći upitnik o nacionalno-vjerskom program srpskih ekstremista koji konstanto sire mržnju prema Bošnjacima, dehumanizirajući nas da smo „narod sa genetskom greškom" koje treba odstraniti kao sto se tumor odstranjuje od tijela?
Ovo učenje podržavaju i neki ekstremisti unutar SPC koji su blagoslovili četničke "heroje" dok su išli da kolju i siluju i time ih oslobađali moralne odgovornosti za ratne zločine. Zašto se ne upozorava na etničku i vjersku mržnju koja je dovela do genocida a o kojoj je najbolje do sada pisao Dr. Michael Sells, profesor na univerzitet u Chicagu u svojoj knjizi "Religija i genocid u Bosni I Hercegovini"? Trebamo svi postaviti pitanje zašto pojedini Srbi mrze Bošnjake i ne žele da žive ravnopravno u istoj državi s nama, i po čemu se razlikuju Karadžić, Dodik osim što je jedan ubijao dok je imao priliku dok drugi završava posao vještom politikom i lobiranjem? Gdje su umjereni Srbi koji žele normalan suživot u demokratskom društvu i zašto se njihovi glasovi ne čuju unutar RS?
Dodik će opet lagati kako u FBiH vlada teokratija dok se u genocidnom entitetu takve stvari ne dešavaju, osim što će ignorisati činjenice o proslavama krsnih slava unutar RS, u opštinama, policiji, i ostalim administrativnim organima RS. Također ignorira spomenuti redovno zastrašivanje povratnika, i skrnavljenje džamija i bošnjačke imovine koje po samoj definiciji terorizma treba kategorisati terorističkim činovima. Ako SIPA već ulaže sredstva u borbi protiv terorizma, zašto onda ne istražuju i ne pretresaju članove Ravnogorskog Četničkog Pokreta koji otvoreno zagovaraju mržnju i nasilje prema Bosnjacima? Zasto OHR I državne vlasti ne sakcionišu negatore genocida i sve one koji podržavaju ratne zločince uzvikujući "Nož Žica Srebrenica" i ‘Nož Žica Ahmići"?
Bošnjaci, probudite se!
Bošnjaci ne smiju dozvoliti da neprijatelji BiH uzmu mikrofon i zloupotrijebe napad na ambasadu SAD da bi zagovarali revidiranu verziju historije o agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima, te o trenutnoj situaciju u BiH sa svojim uobičajenim nebulozama o islamizaciji i majorizaciji. Naprotiv, za sve Bošnjake koji su zabrinuti o napadima na ambasadu, poručujem da upotrijebe svu energiju da se angažuju i oglase o problemima s kojima se suočava naša domovina. Moramo neumorno govoriti o činjenicama da je RS stvorena kampanjom etničkog čišćenja i genocida s namjerom da se Bošnjaci u tom dijelu BiH, prognani sa svojih vjekovnih ognjišta, svedu na manje od 10% stanovništva, baš onako kako je to Karadžić zacrtao 1991 godine. Čudno je da Bošnjaci tako brzo kolektivno reaguju kad je u pitanju zalutali vehabija a da se skoro i ne čuju o svakodnevnoj nepravdi koju trpimo kao građani BiH od strane međunarodne zajednice. Kao što smo jedinstveno poslali poruku da nećemo dozvoliti ekstremizam u našoj državi, sada pošaljimo poruku da nećemo dozvoliti nepravdu i cijepanje naše države, gdje se genocid i etničko čišćenje nagrađuju, dok se političari samo zadovoljavaju promociji ličnih interesa. Za sve skeptike koji će kazati da mi nemamo kontrolu nad vlastitom sudbinom i državom, samo ću ukazati na primjere uspješnih demonstracija i na promjene koje smo vidjeli u Egiptu, Tunisu, i drugim zemljama kao najbolji primjer da nema moćnijeg agenta promjena od naroda kad se probudi i ustane protiv nepravde. Bosni i Hercegovini je učinjena neprihvatljiva nepravda gdje je jedna međunarodno priznata demokratska država prisiljena da prihvati rezultate genocida i etničkog čišćenja, te političku entitetsku i kantonsku strukturu koja guši građane BiH i uništava sve uslove za funkcionalnu i uspješnu državu u 21. vijeku.