O ogradi u haremu Begove džamije

Ograda koja je postavljena je realizacija ideje da se pomire zahtjevi da ovaj harem, a koji je kao sastavni funkcionalni dio džamije i okolnih objekata zajedno sa njima proglašen nacionalnim spomenikom, koliko je god to moguće bude otvoren posjetama i pogledima, a da se pri tome prvenstveno ispoštuju svi zahtjevi neophodni da se neometano obavljaju namazi i sve druge vjerske aktivnosti kako za muški tako i za ženski džemat. Treba imati na umu da je harem Begove džamije između četiri ulice u samom centru čaršije te preko njega neprestano komunicira domaće stanovništvo, ali praktično i mnogi posjetioci Sarajeva.Takođe je potrebno registrovati da je šadrvan u haremu javni objekat kao i sebilj, jer GH vakuf ne plaća potrošnju vode. U kontekstu ovoga što sam izložio prijedlozi koji su navedeni u pomenutom tekstu poput onoga da se je trebalo za pet dnevnih namaza da zatvore sva vrata harema, imali bi praktični efekat da se pet puta dnevno potpuno onemogući komuniciranje izdvajanjem harema iz ambijentalne cjeline čaršije.Takođe bi i bilo kakvo zastiranje prozora prema Saračima remetilo originalnu ljepotu ukupnog ambijenta.Zbog toga Uprava GH vakufa već nekoliko posljednjih godina, a i obzirom da ramazan sve dublje ulazi u ljeto i najintenzivniju turističku sezonu, razmišlja i konsultuje se o mogućnosti obezbjeđenja potpune intime za džematlije koji zbog vrućine žele da klanjaju u haremu, a pri tome se najveća pažnja posvećivala problematici koja je vezana za ženski džemat.

Tako je još 2009. godine u dogovoru sa Vjerskoprosvjetnom službom napravljen izvjestan broj mobilnih drvenih podesta koji se koriste tako da se za bajrame i druge vrjerske blagdane postave u haremu kako bi se džematlijama omogućilo ispravno klanjanje bajram namaza sa mogućnošću skidanja cipela čak i kada je vlažno tlo. Iz  istih razloga je u toku ramazana 2010. godine dio ovih podesta  postavljen u bašći pored Gazijinog turbeta pri čemu je razvedena rasvjeta i napravljen razglas, a sve sa ciljem da  se dijelu ženskog džemata obezbijedi potpuna intima u hladovini za praćenje mukabele, a i kako bi se umanjile gužve u haremu u toku teravija. Nažalost, zbog negativne propagande koja je uslijedila od strane pojedinih žena (nemogućnost klanjanja pored kabura koji su bili sa strane u odnosu na podeste, a što smo prethodno provjerili da je šerijatski dozvoljeno) ovaj prostor je, na uporno nagovaranje žena od strane jednog od naših službenika, iskorišćen samo za 27. noć ramazana kada se je pokazala njegova izuzetna upotrebna vrijednost . Te noći se je znatno smanjila gužva u džamiji obzirom da je i muški džemat imao istu mogućnost ispred muške tetime. Kako ženski džemat u toku ramazana 2010. godine u svim drugim danima ramazana nije koristio opisani prostor, stvarale su se velike gužve na sofama, redale su se hasure po haremu ispred ženske sofe, ali i u drugim dijelovima harema prema želji pojedinih grupa žena. U nekim danima su žene, bez obzira na upozorenja naših službenika, redale hasure ispred samih prozora prema Saračima. U ovakvim slučajevima su izvjesni momci kroz prozore iz Sarača svjetlećim markerima u toku namaza obilježavali pojedine dijelove tijela kod djevojaka koje klanjaju što je izazvalo opšte negodovanje među svim džematlijama.Takođe je ovo bila i prava predstava za prolaznike kroz Sarače od kojih su neki to i fotografisali ili snimali.

Zbog ovakvih i sličnih događanja je jedna džematlijka, u telefonskom razgovoru koji je obavila sa mutevelijom i prvim imamom i hatibom, obećala da će ispred ženskog džemata poslati protestno pismo u kome će da navede sve primjedbe. Pismo je upućeno 06. 09. 2010. godine Vjerskoprosvjetnoj službi sa izričitim zahtjevom da se pod svaku cijenu u haremu obezbijedi njegova osnovna namjena u toku obavljanja namaza, odnosno potpuna intimnost za klanjače. Ovdje ću zbog jako dobre ilustracije problema navesti dijelove toga pisma.

Moje obraćanje je uzrokovano novom neugodnom pojavom koju sam uočila ovoga ramazana. Naime, u vrijeme klanjanja teravije namaza, postala je redovna pojava da klanjači ispred džamije imaju svoje „gledače"- tako da se ovaj uzvišeni namaz u ovom uzvišenom mjesecu, srozava na nivo pozorišne predstave za slučajne prolaznike....... Mutevelijine odgovore tipa "harem je javna površina"!?! ne smatram odgovorom- harem je harem, a ne zabavni park. Harem je za okupljanje vjernika koji su došli na namaz, a ne simpatična turistička destinacija. U haremu očekujem da ću vidjeti/čuti/ naučiti nešto što ne znam, a ne biti izvrgnuta ruglu/promatranju kao životinja u ZOO-u. Baš tu očekujem da ću biti zaštićenija kao žena, nego igdje drugdje.

Smatram da je taj isti Mutevelija i Islamska zajednica, dužni da zaštite i upućuju neupućene, a ne da nas vjernike/džematlije stavljaju pod noge slučajnim prolaznicima!

Poštujem da vrata harema /džamije trebaju biti otvorena turistima i svima onima koji žele pobliže da upoznaju našu vjeru. No,tek onda kada se ispoštuje osnovna namjena/suština samog harema/džamije...

Ne možemo očekivati da nas neko poštuje dok se sami ne poštujemo!

Raspravljajući o ovome pismu Uprava GH vakufa je, ponovo uz šire konsultacije, zauzela stav da se do početka ramazana 2011. godine (isključivo za ramazan) mora na odgovarajući način ograditi dio harema ispred ženske sofe, a kako bi se dobio dovoljan prostor za sve koji žele da klanjaju vani kada su vrućine, ograda treba da ide i duž istočnog džamijskog zida prema ulazu u žensku tetimu. Ovim  bi se zaokružio jedinstven i potpuno intiman prostor za žene u toku mjeseca ramazana sa mogućnošću klanjanja vani velikog  broja žena.

Ideja za realizaciju ograde kakva je napravljena nastala je nakon što smo shvatili da je prvobitno zamišljena ograda sa mušepcima potpuno neadekvatna za planiranu namjenu. Prvobitna ideja se zasnivala na izradi velikih mušebaka, pa smo naručili jedan prototip da bi mogli zaključiti da li ovakav mušebak odgovara namjeni. Nakon izrade prototipa konstatovali smo da je nezgrapan za rukovanje i veoma težak (moraju ga nositi dvije muške osobe) jer svaki mušebak mora da bude dovoljno stabilan da se ne bi na nekoga prevrnuo. Kako je za izradu planirane ograde trebalo preko 24 mušepka koja ne bi mogli nigdje uskladištiti poslije ramazana jer se ne mogu rastavljati, odlučili smo se za ogradu kakva je postavljena. Ograda se sklapa iz dijelova, dijelovi su lagani za prenošenje, mogu se složiti u mali prostor radi skladištenja, a kada se svi dijelovi sklope u jednu cjelinu dobije se dovoljna čvrtoća i stabilnost. Ogradu prodaje OBI, projektuje se i proizvodi u Austriji, a prema prospektu svrha joj je ograđivanje dijelova vanjskih prostora oko objekata radi postizanja intime. Ograda dakle nije naručena „preko štele...kod poznatog lokalnog stolara i izvan svake estetike". Naime, kupili smo 24 dijela ove ograde koje smo našli u magacinu OBI-ja kao slučajni zaostatak ranije isporuke i dobili smo je po cijeni od prije četiri godine. Sve ostalo je odavno rasprodano i u Sarajevu i u Mostaru.                                                                                                                Što se tiče upotrebne namjene ograđeni prostor nije"zona harema po kojoj se žene mogu kretati", nego je to zona u koju žene mogu dobrovoljno unići ukoliko žele da imaju intimu i koncentraciju na namaz, a prema zahtjevima predstavnice ženskog džemata koji su izraženi u pomenutom pismu iz 2010.godine.                                                           

Konstatatacije da žene u opisanom prostoru moraju  da "uživaju u nakaradnoj estetici kolektivnog namaza(?!), bez have (a napolju), bez pogleda (u toku namaza?), u odvojku-mandalu zamandaljene  su najblaže rečeno prilično neadekvatne za napravljeni prostor. Kompletan prostor ima dva velika trajno otvorena prolaza, a radi stabilnosti ograde povezana sa željeznim lukovima bez ikakvih vrata. Vrata smo mogli da kupimo u OBI-ju, ali i Uprava GH vakufa smatra da su nepotrebna. Dakle, prostor upošte nije zatvoren-zamandaljen drvenim mandalom, on samo sprječava poglede na žene koje  klanjaju, a jasno je da i žene dok klanjaju ne mogu imati pogled na prostor izvan ograde. Pomenuti prolazi nakon namaza dozvoljavaju nesmetanu komunikaciju prema ostatku harema. Ženski džemat nakon namaza može da prelazi u neograđeni dio harema, a oni koji iz ulica ulaze u harem trebaju da se ponašaju u skladu sa općeprihvaćenim bontonom za muslimanske vjerske objekte, a što je putem natpisa i sličica kao upozorenje naznačeno i na panoima u haremu i na svim ulaznim vratima. Uprava GH vakufa nikoga od ženskog džemata ne želi da prisiljava da klanja u ograđenom prostoru, ali dosadašnja upotreba prostora pokazuje da postoji džemat koji ga rado koristi vjerovatno zbog negativnog iskustva od prošle godine.

 Što se tiče korišćenja ženske abdesthane dežurni radnici su primijetili da se ova abdesthana počela koristi i kao previjalište za bebe, tako da se mnogim bebama sa kojima se šeta čaršijom promijene pelene u ženskoj abdesthani. Tada neke posjetiteljke umjesto u kantu, te pelene bace u odvodne kanale. Zbog toga je došlo do potpunog začepljenja odvoda koji su radnici vakufa i stručni kooperanti više puta pokušavali bezuspješno da otčepe sve dok nismo angažovali da dođe vozilo JP Vodovoda i kanalizacije sa odgovarajućom opremom. Nakon toga smo postavili čelične rešetkaste poklopce na kanalizacione odvode da spriječimo bacanje otpada u kanalizaciju. Sve ove aktivnosti su se odvijale kao pripreme ženske abdesthane za ramazan pa se je nekim danima u periodu prije ramazana abdesthana otvarala na pola sata prije početka svakog namaza, ali nakon završetka pomenutih poslova abdesthana je trajno otvorena.

Obzirom da se petkom u abdesthanama stvara velika gužva muškarci su počeli da koriste i žensku abdesthanu jer mnogi dolaze direktno sa posla i moraju u kratkom vremenu da uzmu abdest. Uprava vakufa nema opravdanog osnova da u ovome sprječava muškarce jer im je džuma farz, a ženama nije.Takođe ne vjerujem da je neko na svome radnom mjestu primijetio da neka žena napušta posao jer upravo uoči džume žuri da stigne na džumu, te smatram da žene koje se pojavljuju na džumi u Begovoj džamiji znajući za ovakvu situaciju mogu i prije dolaska u harem da obave uzimanje abdesta.                    Profesorica Fejzić-Čengić dio svoga teksta posvećuje upravo boravku u haremu pred i u toku džume namaza i negoduje riječima "...prilazi nam deblji muškarac (ja nisam debeo) neodređenog broja godina,i srdito nas izruži zašto smo tu nagrnule i zašto bi mi uopće,jer smo žene,bile tu u vrijeme muškog ibadeta,ravno me gledajući.Na prsima je imao pločicu sa svojim imenom i prezimenom,te funkcijom -mutevelija." Pločica sa funkcijom mutevelija osim jedne veće koja je prikucana na vrata moje kancelarije ne postoji kao akreditacija u GH vakufu, a i da postoji ja ne bih imao nikakvog razloga da je nosim jer po funkciji koju obavljam nisam zadužen da lično uspostavljam red u haremu. Prema opisu vjerovatno se radi o našem radniku na čijoj je pločici pisalo „čuvar abdesthana".  

Nadam se da će ovaj tekst, u kojem sam nastojao da pojasnim osnovne razloge nekih aktivnosti u GH vakufu, doprinijeti boljem razumijevanju kompleksnosti problema sa kojima se bavimo i omogućiti da se usaglase stavovi o načinu korišćenja za ramazan kako ograđenog prostora tako i ostatka harema. Upravo je sada pravi trenutak da svi koji su zainteresovani i kompetentni za opisanu problematiku konstruktivno priđu zajedničkom dijalogu i usaglase prijedloge sa Vjerskoprosvjetnom službom kako bi za idući ramazan Uprava GH vakufa imala jasne smjernice na koji način da organizuje i pripremi ramazanske blagdane. Uprava GH stoji svim džematlijama na raspolaganju da dođu u prostrije uprave i iznesu svoje primjedbe i prijedloge za rješavanje aktuelnih problema koji budu nastajali u toku godine.

                                                               Mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa

                                                                                 Mustafa Vatrenjak             .