Prva ramazanska hutba
ŠEHRU RAMADAN
Prva ramazanska hutba 1432. / 2011.
الحمدُ لِلَّهِ الذي فَرَضَ عَلَينا الصَّوْمَ كَما فَرَضَهُ عَلَى الّذينَ مِنْ قَبْلِنا. الحمدُ لله الذي أكْرَمَنا وأنْعَمَ عَلَيْنا ِبشَهْرٍ كَرِيمٍ مُبَارَكٍ هو شَهْرُ رمضان . شَهْرُ رَمَضَانَ مَدرسَةٌ لِتَرْبِيَةِ النُّفُوسِ والقُلُوبِ . مَدرسةٌ لِتَقْوِيَةِ الإرادَةِ ، مدرسةٌ لِلعِبادَةِ والطَّاعاتِ . (نشهد....)
رمضانُ شَهْرٌ يَتَوَحّدُ فِيهِ المُسلمونَ فِي كُلِّ مَكانٍ عَلى طاعَةِ رَبِّهِم والعَمَلِ ابْتِغاءَ مَرْضَاتِهِ .( ونشهد ...)
شهرُ رَمَضَانَ شَهْرُ الكَرَمُ والصَّبْرُ ، شَهْرٌ تَتَنَزَلُ فِيهِ نَفَحَاتُ اللهِ على عِبادِ اللهِ ، فَتُغْلَقُ فِيهِ أبْوابُ جَهَنَّمَ ، وتُصَفَّدُ فِيهِ الشَّيَاطِينَ . النَّافِلةُ فِيهِ بِأجْرِ فَرْضٍ ، والفَرضُ فيهِ بِأجْرِ خَمْسِينَ فَرْضًا فِيما سِوَاهُ .(صلى الله ...)
حَقـًا لَوْ عَرَفْنا مَا فِي رَمَضانَ مِنْ خَيْرٍ لَتَمَنّىَ كُلٌّ مِنّا أنْ تَكُونَ السَّنَةُ كُلُّهَا رَمَضَانْ .
Cijenjeni džemate,
Došao nam je, hvala Allahu, naš najdraži musafir. Najdraži jer nam donosi najviše dobra, koja nam nijedan drugi musafir ne može donijeti. To je post u šehru ramadanu!
Vi ste o ramazanu, dugom i strogom islamskom postu, mnogo čuli i pročitali. Vi ga i sami postite. Ipak, da li znamo osnovne smislove i svrhu islamskog posta? Ne, još uvijek to dovoljno ne znamo! Da znamo, bilo bi ne samo više postača nego bi oni koji poste bolje čuvali i više pazili na ovaj islamski šart. Da ga shvatimo i doživljavamo kako mu priliči, ramazan bi od nas činio čvršće vjernike, on bi nas preporođivao i njegovi tragovi bi se osjećali tokom čitave godine, sve do idućeg ramazana.
Zašto je Allah propisao post u mjesecu ramazanu i zašto On, dželle šanuhu, želi da post bude nama za sva vremena.
Svrhu posta izrekao je Allah:
O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima koji su bili prije vas - da biste mislili na Boga (el-Bekare, 185).
U ovom ajetu nalazi se zavisna rečenica: le'allekum tettequn. Dosad se ova rečenica prevodila: da bi ste bili bogobojazni, ali nama se čini da ju je bolje prevesti: da biste mislili na Boga.
Neko može - Kur'an o tome govori - klanjati namaz da bi se istakao pred drugima ili zbog nekog drugog motiva, može da ga obavi samo pro forme, tj. da ne bude duhovno prisutan u njemu; neko može otići na hadž radi trgovine i turizma, a ne u ime Boga; može podijeliti zekat da bi se npr. hvalisao, a ne u ime Boga, ali niko ne može postiti ramazan ni u čije ime osim u ime Boga. Zato je Muhammed, a.s. rekao:
الصِّيَامُ لاَ رِياَءَ فيهِ
„U postu nema pretvaranja (murailuka)."
Zaista, kad musliman posti, on čini ibadet koji nije samo javan, kao izvršavanje drugih islamskih šarta, već je i tajni. Mogao bi da prekine post koliko hoće puta na dan, ali on to ne čini, On misli na Boga i posti samo u ime Njega. Pogledajte naše težake: rade na njivi, ožedne, pokraj njih teku bistre vode, ali oni skoro da ih ne primjećuju. Pušači, isključivo jakom vjerskom voljom, s lahkoćom odustaju od pušenja i sl. Može li išta drugo ljude tako iskreno, čvrsto i bezuslovno odvratiti od strasti kao post?
Da li sad razumijemo svrhu posta? Dakle, Allah traži od ljudi da budu moralni u ime Njega, njihova Stvoritelja i Uzdržavatelja, kako bi, ne samo na javi, već i u tajnosti, mislili na Njega i djelovali u skladu s Njegovim propisima. Da li će čovjek učiniti nemoralnu radnju ako ga drugi ljudi gledaju? Neće. A da li će to učiniti u tajnosti?
Braćo i sestro, mi smo ummet koji Allaha sluša ne samo na javi već i u tajnosti. Mi nismo moralni samo kad smo izloženi pogledu drugih ljudi već i kad smo sami i kad bismo mogli učiniti prestup a da ga nikad niko od ljudi ne vidi i ne sazna za nj. A da bismo se uspeli do tog stepena, da mislimo na Boga i u tajnosti, On nam je propisao post.
Islamski post uči i odgaja čovjeka najiskrenijoj moralnosti. Razmislite: koliko vremena smo u životu sami, pa ćete vidjeti da bi vodilo u moralnu anahriju kad i tada, u tajnosti, ne bismo mislili na Allaha.
Da bih potkrijepili svrhu islamskog posta, navedimo dva primjera:
U jednoj zemlji konzumiranje alkohola, koje je uzelo toliko maha da je ozbiljno ugrozilo zdravlje i prosperitet nacije, zabranjeno je državnim zakonima. Ispostavilo se, nakon godinu dana, da ljudi ništa manje nisu pili alkohol. Čak su, pošto legalno nisu mogli doći do njega, konzumirali njegove surogate te se trovali i umirali.
Na drugom kraju svijeta, na jednom kontinentu, opasna, do danas neizlječiva bolest AIDS, u nas nazvana SIDA, ugrozila je milione stanovnika. Država je upotrijebila sva sredstva da bi spriječila katastrofu. Istakla je zastrašujuće reklame u medijima, prometnim mjestima i organizirala stručna predavanja o toj bolesti. Da li će se njeni stanovnici odreći heteroseksualizma i homoseksualizma - to ćemo vidjeti, ali dpsadašnje iskustvo govori da će to biti u nedovoljnoj mjeri.
Da spomenemo jedan kur'anski primjer u kome se govori o Jusufu, a.s. Bio je mlad i posebne ljepote. Dospio je na dvor i tu ga je pokušala zavesti vladara žena, takođe lijepa i mlada.
I ona je bila poželjela njega, a i on bi bio nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako je bilo, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je Jusuf uistinu bio Naš rob iskreni (Jusuf, 24).
Jusuf je mogao počiniti 'fahišu', ogavno djelo, a da ne odgovara pred državnim zakonom. Bio je ponukan na to u tajnosti. Ali, vidjeli ste, on i u tom momentu misli na Allaha i samo njegovo iskreno vjerovanje moglo ga je odvratiti od zla. Eto, to je primjer kako se i u tajnosti sluša Bog, primjer koji svaki musliman mora slijediti. Pogotovo to važi za mlade ljude.
Rekao je Muhammed, a.s.: „Ko bude postio u ramazanu i poslije toga ne bude zgriješio Alahu ući će u Džennet - bez polaganja računa. A ko bude postio u ramazanu pa poslije njega bude griješio svom Stvoritelju. njegov će post biti odbijen."
I rekao je: „Pet stvari prekidaju post i uskraćuju njegovu svjetlost: laž, gibet (ogovaranje), prenošenje tuđih riječi, strastven (nedozvoljen) pogled i lažna zakletva."
Braćo i sestre u islamu, nemojte se zadovoljiti samo time da se u ramazanskog posta odreknete jela, pića i dozvoljenog uživanja, već se okanite svih ružnih navika i stvari. Učinite da u ramazanu posti vaš stomak, zatim jezik - tako što ćete paziti da ne izgovorite ni jednu lošu riječ, vaše oči - tako što ćete -paziti da ne gledate što je Allah zabranio gledati, vaše uši - tako što ćete paziti šta slušate, i, posebno vaše srce.
Naša srca - to znači: naša osjećanja i naše misli moramo nastojati očistiti od svega što Bog, koji nas je stvorio i obasuo darovima, ne voli. Da bismo to postigli, činimo ono što, po uzoru na Allahove poslanike, čine eviije, Allahovi prijatelji. Oni smatraju da su pokvarili post čak i ako im nevaljala misao ili želja padnu u srce. Tako oni poste i srcem. Oni ramazan iskoriste da šejtana što dalje odbiju od sebe. U kratkoj kur'anskoj suri En-Nas šejtan je nazvan: 'El-Hannas' / onaj koji iza busije napada i povlači se, ponovo napada i povlači se. 'El-Hannas' ubacuje ružne misli i želje u srca ljudi i tako ih zavodi ili nastoji zavesti. Da bismo ga odbili, ima jedan sigurno uspješni lijek, što više učenja Kur'ana, Što više spominjanja Allaha i razmišljanja o Njemu. Ramazan nije uzalud mjesec Kur'ana, mjesec u kome je započelo objavljivanje Časne Knjige.
U ajetu koji dolazi iza ajeta u kome je propisan post stoji da je Kur'an 'El-Furkan' / Rastavljač istine od zabiude. Kur'an to zaista jeste i to znaju samo oni koji su poslušni samo Bogu, koji su apsolutni gospodari svojih strasti i koji su šejtana odbili od sebe. Samo oni shvataju veličinu hadisa u kome se kaže da Kur'an nadvisuje sve ljudske knjige kao što Stvoritelj svih svjetova nadvisuje ljude.
Osim naše radosti dok slušamo šumove i razgrćemo dubine mudrosti 'sedam mora' Kur'ana, mi ćemo duhovno uživati u iftarima, sehurima, teravih-namazu, u i'tikafu, u iščekivanju Lejle-i Kadra, a zatim u Ramazanskom bajramu, islamskom blagdanu kojim se obilježava naš trijumf nad svim slabostima i napastima. O svemu tome ste slušali ili ćete još čuti u ovim blagoslovljenim danima.
Ramazan je mjesec koji nas uči da životu priđemo ozbiljno, da ne budemo sigurni da ćemo uvijek imati dosta jela i pila, da se ne oholimo, da se pripremamo za eventualne situacije u kojima bismo mogli gladovati i, posebno, da mislimo na one koji nemaju, te da im udjeljujemo. Poslanik, a.s., je dijelio sadaku tokom čitave godine, a uz ramazan je to činio još više. Čuven je njegov hadis u kome stoji da nije musliman onaj koji zanoći sit a njegov komšija gladan, čak ako taj komšija nije musliman.
Poslanik je govorio i o još jednoj dimenziji posta: „Postite - bićete zdravi."
Islamski post - to je 'operacija bez noža', kako je napisao jedan naš autor. Zaista, islamski post sprečava ili liječi niz bolesti probavnih organa, krvotoka, srca, nervnog sistema i dr. Ali to nikako nije osnovna svrha posta, kako se to želi protumačiti. Na isti način se kaže da je namaz propisan 'radi gimnastike', i sl. To su površna i netačna tumačenja. Islamski propisi oživljuju čovjekovu dušu i tijelo - u isto vrijeme, čovjekov duh i tijelo u islamu nisu razdvojeni, tj. ne posmatraju se izolovano već komplementarno i u sintezi. Nažalost, ljudi ograničenog mišljenja čak i vjeru tumače u horizontu ovosvjetskih i materijalnih interesa.
Da bi sumirali ideje današnje hutbe, navest ćemo nekoliko Vjerovjesnikovih hadisa:
„Ima postača koji od posta imaju samo gladovanje i žeđ."
„Uzvišeni Allah je rekao: 'Zaista, post je Moj i ja ću za njega posebno nagraditi.'"
„Postač ima dva veselja: iftar i susret sa Allahom, kad, će On nagrađivati za post."
„Kad bi moj ummet znao šta ramazan donosi, zaželio bi da on traje čitavu godinu."
„Ko isposti ramazan iskreno i nada se nagradi, za to će mu biti oprošteni prošli grijesi."
„San postačev je ibadet (poslušnost Bogu); njegova šutnja je veličanje Allaha; djela mu se udvostručuju; dove primaju; grijesi opraštaju."
„Džennet željno očeku četvericu: učača Kur'ana, onog koji čuva jezik (od nepristojna govora), onog koji nahrani gladnog i onoga ko posti u mjesecu ramazanu."
Allahu naš, pomozi da nas u ramazanu ne mimoiđu blagodati koje nam šalješ iz Svoje milosti! Mi smo Tebi iskreno odani!
Hfz. Ismet Spahić,
zamjenik reisu-l-uleme