U svrhu medijskog opismenjavanja
Autor: Selman Selhanović
Utjecaj medija u današnjem svijetu je od izuzetno velike važnosti. Teško je sve iskazati do kojih granica spoznaje on dopire. On je toliki da čak diktira i postavlja nove norme ljudskog ponašanja. De facto mediji uspostavljaju osnovne kategorijalne vrijednosti kulture, estetike, mode... Treba li reći da je televizija kao najmasovniji medij već odavno dobila centralno mjesto u svakoj porodici. I ne samo to. Televizija se toliko intimizirala da je preuzela i ulogu komunikatora. Ona je toliko poticajna da čak bračni parovi uz kahvu pričaju o pojedinim serijama ili događajima koje su prethodno vidjeli na TV ekranu. Njihova t.j. naša djeca još od malih nogu primaju takva vizuelna i zvučna iskustva, te na taj način stječu i grade predstavu o svijetu. Neprimjetno TV zvijezde ulaze u porodice i preuzimaju roditeljsku brigu. Skoro pa da time programiramo djecu i buduće generacije. Zaboravljamo da tako ostavljamo prostor drugima da upravljaju kako našom djecom tako i nama samima. Bez sumnje mediji su ti koji mogu upravljati i kreirati javnost. Nije novina da onaj ko drži medije ima i moć. Zapitajmo se ko su ti ljudi? Jesu li to političari, biznismeni ili neki treći?
Zasigurno je da oni koji imaju medije imaju i moć. Oni mogu manipulirati masama. U željenom pravcu, dakako. Problem je što mediji više ne grade objektivnu sliku. Nisu ni u kom slučaju neutralni. Tako postajemo samo igrači- pioni u rukama moćnika, onih koji su na vlasti. Naše je da slijedimo uputstva, radimo i glasamo. Oni će nas zauzvrat odvesti u željeni imaginarni svijet, daleko od stvarnosti i brige za egzistencijom. Naše želje su njihova briga. Oni će samo misliti za nas i time nas držati u duhovnom ropstvu.
Jednostavno rečeno, medijsko djelovanje postaje sredstvo vladanja. U tu svrhu novinari su samo neposredni izvršioci. Štaviše, profesionalizam i moralni kodeks tu više nemaju mjesta. Jer, treba zadovoljiti ukuse TV moćnika i ideologa. Stoga ne treba gajiti iluzije o nezavisnosti i neutralnosti.
Šta možemo preduzeti u smislu svoje slobode od medija? Šta možemo strukturalno mijenjati kako bi mediji bili u službi oslobođenja, a ne u službi porobljavanja i prenošenja bilo koje ideologije. Možemo najprije pritiskom na daljinski upravljač promijeniti kanal. Ukusi su različiti, pa svako ima pravo da izabere. Naravno, ovdje pažnju zadržavamo na TV moći koja nastoji jednoumno djelovati u smislu nametanja svoje ideologije. Za njih su gledaoci tad „tabula rasa" koju treba tek ispisati , svojom rukom. U tu svrhu, kako bismo zadržali svoje mišljenje, neophodno je da imamo razvijenu kritičku svijest koja podrazumijeva i medijsko obrazovanje. Medije ne možemo tek tako isključiti iz svog života. Naprotiv, oni su nam potrebni u informiranju i otkrivanju skrivenog. Mediji nas mogu educirati, otkriti istinu i uopće propagirati pozitivne vrijednosti u društvu. Uostalom, ta stremljenja treba ugraditi u obrazovanje svakog pojedinca, potencijalnog gledatelja TV. Ideja je da se medij kao predmet uvede u naš obrazovni sistem. Filozof Karl Poper navodi: „ Umjesto što se ponaša kao da televizija uopće ne postoji, škola bi morala djeci da predloži diskusije o emisijama i idejama, dobrim ili lošim, koje su im ponuđene. Morala bi da organizira pedagoške programe, čiji bi zadatak bio da od djece načine gledaoce sposobne za kritičko promišljanje i to od najranijeg uzrasta". Na metodološkom planu to bi značilo da se treba osloboditi propagandne ideologije koja je obilata u našim televizijskim programima.
Kako pripadamo vremenu u kojemu možemo, pogotovo sada nakon nedavnog ratnog iskustva, shvatiti kolektivne zablude i mitološke stereotipe to je nužan naš oprez i aktivniji pristup. Ravnodušnost bi nas samo odvela u izolaciju, pa i nestanak. Prisjetimo se samo šta su nas učili u školama. Ponajmanje smo učili o svojim vrijednostima. Drugi su nam nametali svoje. Odrođavali smo se od svog identiteta, svoje kulture i vjere. I, opet nas samo sada suptilnijim metodama nastoje marginalizirati, ovog puta pod plaštom sekularizma. Sa TV ekrana dolaze slike koje imaju za cilj da "raspamećuju narod", siju mržnju, nameću predrasude o vjeri, te kreiraju javnost po želji naručioca. Sve u stilu: zavadi pa vladaj.
Otuda trebamo biti svjesni šta se sve prezentira. Nije to samo reklama pojedinih proizvoda nego i proizvoda koji su umotani u ideološki celofan. No, ako smo mi već ti koji plaćamo TV pretplatu onda trebamo znati i šta kupujemo, odnosno gledamo. Za početak zahtijevajmo da se na televizijskim stanicama emitiraju sadržaji koji će promovirati pozitivne i zdrave vrijednosti ovoga društva, vrijednosti koje nas čine onim što smo- Bošnjaci i Bosanci i Hercegovci. Iznesimo otvoreno i ponosno te vrijednosti javnosti. Jer, što se ne vidi, to kao da i ne postoji. U tom smislu predstojeći mubarek dani ramazana mogu biti inspirativni.