Reakcija Udruženja studenata FIN-a

„Udruženje studenata Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu izražava svoje negodovanje povodom odluke ministra Emira Suljagića o ukidanju ocjenjivanja iz predmeta vjeronauke u školama Kantona Sarajevo.

Smatramo da se ovom odlukom uskraćuje pravo djece koja pohađaju vjeronauku da se njihov trud za učenje ovog predmeta  adekvatno ocijeni i školski vrednuje u sklopu općeg prosjeka. Ali ovom odlukom ne samo da su zanemarena prava djece koja pohađaju vjeronauku, nego su zanemarena i prava i mišljenja djece koja ne pohađaju vjeronauku. Niko nije upitao niti tu djecu niti roditelje te djece da li se na bilo kakav način osjećaju ugroženi od strane svojih školskih drugara koji pohađaju vjeronauku, da li su izloženi provokacijama, napadima i sličnim ružnim postupcima. Šta roditelji ove djece misle o tome? Da li oni smatraju da se vjeronauka treba ukinuti ili da li bi trebali da dobiju dodatni adekvatan predmet za njihovu djecu kako bi svi učenici imali što bolji prosjek? Da li je u školskim ljetopisima i u prekršajnim zapisima ikada zabilježen incident u školama Kantona Sarajevo između djece koja pohađaju i ne pohađaju vjeronauku zbog vjerskih ubjeđenja? Da li se međusobno mrze učenici koji pohađaju vjeronauku  i učenici koji ne pohađaju ovaj predmet? Odgovor je uvijek negativan jer vjeronauka ne stvara predrasude, ona usmjerava svakog učenika u pozitivan smjer percepcije čovjekovog života kao Božijeg dara koji je podaren svakom živom biću. Odgovor je također negativan jer statistika nas više ne interesuje, a da se malo bolje prouče istraživanja o vjeronauci vjerovatno bi konačno i javnost bila upoznata s tim da i djeca iz miješanih brakova također pohađaju vjeronauku. Zašto? Zato jer su roditelji sigurniji da osnovne informacije o vjeri njihovo dijete dobije u školi, a ne u određenim vanškolskim izvorima koji na razne načine nude sve i svašta, ali ne i znanje o vjeri i vjerama. Ali i pored ovakve stvarnosti, izražavamo žaljenje da se religija kao iskonski dio svakog čovjeka predstavlja kao uzrok naših podjela i problema pa čak i teških stanja u kojem se nalazi naša država, što je krajnje duboko subjektivan i površan stav iz perspektive 21. stoljeća.

Pozivamo predstavnike svih vjerskih zajednica sa područja Kantona Sarajevo, kao i gosp. ministra Emira Suljagića da dijalogom i dogovorom pronađu zajedničku riječ kako bi riješili novonastalu situaciju. Medijski istupi i subjektivna obrazloženja i govori neće dobro donijeti nijednoj strani, a najviše će na gubitku biti roditelji i njihova djeca, da li pohađali ili ne pohađali nastavu vjeronauke. Jer na ovakav način zanemaruju se stvarni problemi našeg obrazovnog sistema koje je već u jednoj krizi i kojem je potrebna temeljita reforma. To nije moguće postići ako se konstantno dvije strane koje bi trebale voditi razgovor isključuju. Pozivamo vjerske zajednice kao i kantonalnu vlast da zajedno kroz dogovor rješavaju ovakve probleme, a ne verbalnim, odnosno medijskim sukobom.

Izražavamo također svoje negodovanje povodom saopćenja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, u kojem se navodi da dotični komitet „očekuje da će primjer ministra obrazovanja u Kantonu Sarajevo slijediti njegove kolege u drugim kantonima te da će najava federalnog ministra obrazovanja biti samo prvi korak u odlučnijem obračunu sa podijeljenim školama koje, po prirodi stvari, nisu u funkciji razumijevanja drugog i drugačijeg već, naprotiv, predstavljaju inkubator za virus nepomirljivih podjela." Pitamo se da li ovaj komitet u BiH, ako po svojim aktima pristaje da će „njegove zemlje učesnice poštovati ljudska prava i osnovne slobode, uključujući slobodu mišljenja, savjesti, religije i uvjerenja za sve bez obzira na rasu, pol, jezik ili religiju" religiju smatra glavnim problemom i uzrokom propusta u školskom sistemu BiH? Ne znamo šta Komitet želi postići ovakvim saopćenjima, ali ona u najmanjoj mjeri pa skoro nikako ne pomažu niti doprinose međureligijskom i međukulturalnom dijalogu u pluralističkom bosanskohercegovačkom društvu. Da li je to ovaj Komitet počeo da selektivno bira građane Bosne i Hercegovine kojima će pomoći u odbrani njihovih prava i građane kojima to neće?

Vjeronauka je školski pristup učenja o vjeri, ali općenito i o svim svjetskim religijama. To je školski način da se učenicima predstave osnovna temeljna znanja šta je to religija, njena uloga u životu svakog čovjeka, ali i etička pitanja koja učenike ne uče da mrze ili napadaju, koja učenike poučava koliko je štetno za jedno društvo da krademo, da napadamo druge ma ko to bio, da uništavamo našu okolinu kao i to da vrijeđamo nekog po bilo kojoj osnovi. Ako nam alternativni izvori „znanja" kao što je internet, postanu osnova preko koje će naše buduće generacije „učiti"  o vjeri ili vjerama, ali i o drugim ozbiljnim temama koje se tiču naše stvarnosti, tek onda se može reći da smo kao društvo Bosne i Hercegovine doživjeli socijalni, kulturni, politički i što je najvažnije, obrazovni kolaps.

Želimo se osvrnuti i na projekat „Dvije škole pod jednim krovom" kojeg nisu donijele niti su  učestvovale u tome vjerske zajednice u BiH. Projekat je nastao odlukom OHR-a 2000. godine. Vjerske zajednice se nisu pitale o tome, niti su bile u nadležnosti da donose bilo kave odluke o tome. Sve odluke kao i rješenja vezana za uspostavljanje ovakvih škola vežu se za kantonalne, odnosno federalne vlasti u to vrijeme. Ako je ovaj projekat doživio neuspjeh u obrazovnom sistemu naše države, onda propuste za takvo što treba uputiti na pravu adresu. Smatramo neprikladnim i nepravednim od bilo koga da ovaj neuspjeli projekat dovodi u kontekst predmeta vjeronauke. Obzirom da se naglašava da živimo u zemlji sekularnog ustava, onda ovaj problem trebaju rješavati nadležne kantonalne, federalne, pa i državne službe. Jer politika je ta koja je kreirala i napravila ovakve škole koje ne idu u smjeru pravog obrazovanja, a ne vjerske zajednice u BiH, niti vjeronauka.

Pozivamo gosp. ministra Emira Suljagića, kao i vlast Kantona Sarajevo da razmotre plan o uvođenju dodatnog predmeta za one koji ne žele pohađati vjeronauku te da u svom budžetu nađu mogućnosti za takvo nešto. Jedan dobar razlog za takve predmete jeste velika potreba našeg društva da gradimo međureligijski dijalog. A ni međureligijski niti bilo koji drugi dijalog ne možemo graditi ako ne poznajemo jedni druge. Kao što smo već istakli, školski sistem je u mogućnosti da ponudi najbolju moguću podlogu da djeca steknu osnovno znanje ukomponovano adekvatnim nastavnim planovima i programima. Kad bi svaki kanton, pa i sarajevski posebno smanjio suvišne troškove svojih službenika koji se nepotrebno gomilaju, onda će biti i prilike da se realizuje ovakav prijedlog koji može samo bili veliki prednost za ovaj grad, ali i za našu državu, a nikako nedostatak. Svaki predmet u školi treba da se ocjenjuje i vrednuje jer kao takav on ima smisao školskog predmeta, a niti jedan školski predmet, i u osnovnim i u srednjim školama, nije uveden bez razloga ili pukom slučajnošću. Uveden je jer postoji društvena potreba jedne države za znanjem iz tog predmeta. Takav je slučaj i sa vjeronaukom.

Kao studenti, nadamo se da budućnost Bosne i Hercegovine neće zavisiti od političkih subjekata, ma s koje strane ili stranke dolazili, koji samostalno bez ozbiljnih razmatranja, savjetovanja i mišljenja javnog mnijenja donose vrlo važne odluke koje se tiču svih građana naše države, jer takvi postupci daleko su od demokratije, poštivanja i uvažavanja univerzalnih ljudskih prava, kao i vladavine prava. Kao država i društvo sa višestoljetnom raznovrsnom duhovnošću trebali bi posebno znati da nas vjera tim vrijednostima i uči, a ne sprječava da ih ostvarimo.", stoji u reagiranju Udruženja studenata Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu koje je potpisao predsjednik Udruženja Fikret Fazlić.