Histerija sarajevskih islamofoba

Piše: dr. Safvet Halilović

Vjersko-prosvjetna služba Rijaseta Islamske zajednice i Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije su u zajedničkom dopisu od 27. aprila 2011. uputili prigovor na odluku kantonalnog ministra obrazovanja Emira Suljagića po kojoj ocjena iz vjeronauke ubuduće neće ulaziti u opći prosjek učenika u školama sarajevskog kantona. U tom dopisu, kojeg su potpisali mr. Muharem Omerdić i mons. Petar Jukić, poziva se navedeni ministar da opozove ovu odluku, koja bez valjane argumentacije ukida društvenu verifikaciju aktivnosti iz tog predmeta i time direktno oštećuje sve polaznike vjeronauke na području Kantona Sarajevo za dosadašnji uloženi trud u procesu nastave.

Ubrzo nakon ovog zajedničkog dopisa uslijedila je reakcija sarajevskih i drugih bh. islamofoba. Riječ je, zapravo, o pravoj lavini islamofobičnih komentara u nekoliko sarajevskih časopisa i veb-portala. Kao što kaže ona narodna poslovica "ne pada snijeg da pokrije brijeg već da bi svaka zvijer ostavila svoj trag", tako su i sarajevski islamofobi, koje bi, s obzirom na žestinu i brutalnost iznesenih stavova, bilo bolje zvati islamomrscima, pokazali svoje pravo lice.

Autor ovog teksta se ne može osvrnuti na sve što je u tim histeričnim izljevima kazano jer neki komentari, poput npr. onog koji je napisao izvjesni Emir Imamović, kojeg inače, vidi te žalosti, predstavljaju kao književnika(?), bez imalo srama iznose takve prostakluke i bedastoće da se to ne može staviti na stranice časnog lista kao što je Preporod. Zato ćemo se ovdje, ukratko, osvrnuti na pisanje magazina "Dani", od 6. maja 2011. godine.

U provokativnom naslovu U svojoj vjeri, na ničijoj zemlji, urednik ovog magazina Faruk Borić, nakon bezrezervnog stajanja u odbranu ministra Suljagića, donosi karikaturu reisa Cerića i kardinala Puljića na kojoj je prikazan gospodin kardinal kako postavlja dijete, na čijem prsluku se vidi šahovnica, da bukvalno gazi po vjerskim knjigama muslimana i kršćana, među kojima su čak i svete knjige Biblija i Kur'an, što predstavlja svojevrsnu blasfemiju. Muslimanima nije dozvoljeno da skrnave tuđe svetinje, makar se i ne slagali u svemu s pripadnicima drugih religija. Međutim, to uredniku "Dana" ništa ne znači. U istom tekstu je, govoreći o evropskoj praksi u vezi s vjeronaukom, izeneseno da u Turskoj nema vjeronauke, što je potpuno netačno. U Turskoj, iako je sekularna zemlja, postoji vjeronauka i to je vrlo poštovan predmet u turskim školama s obzirom da vjera duhovno uzdiže i oplemenjuje čovjeka. Ali, kad se jednoj temi ostrašćeno, onda se mogu govoriti i neistine, što primjer Faruka Borića potvrđuje. Inače, u svim evropskim zemljama postoji vjeronauka, to je neupitno, i ona ima ravnopravan status s ostalim predmetima. Također, finansira se iz državne blagajne.

U istom tekstu objavljen je kraći intervju s dr. Edinom Šarčevićem, kojeg su predstavili da je "s pravnog Univerziteta u Leipzigu". Nakon pametkovanja oko toga ima li ili nema diskriminacije ili u Suljagićevoj odluci, Šarčević na kraju iznosi šta zapravo smjera: "Ovdje je kao opšte pravilo moguće postulirati stav: vjersko obrazovanje u školama kao obavezan predmet: da, ali bez uračunavanja u opšti prosjek; vjeroučitelji u školama: da, ali na račun vjerskih zajednica." Ovako, dakle, zbori čovjek kojeg predstavljaju kao "pravnog eksperta". I to još iz Leipziga! On bi htio da učenicima uskrati to da budu nagrađeni za trud iz predmeta vjeronauka. Dakle, njegova poruka djeci glasi: "Idite na vjeronauku ali to vam ništa ne vrijedi!" Također, on sugerira da vjerske zajednice, ukoliko žele vjeronauku u školama, plaćaju vjeroučitelje. Dakle, za muzičko, likovno i ostale predmete plaćalo bi se iz državne blagajne koja se puni sredstvima koja daju poreski obveznici a kad je u pitanju predmet koji se tiče duhovnog odgoja i humanizacije čovjeka, onda to treba natovariti vjerskim zejednicama. Doista, kad te nije stid, onda onda radi šta hoćeš! Pa, zar duhovni odgoj nije također važan? U Evropi, naravno, jeste ali eto naši "eksperti" to drugačije tretiraju.

Potom je Amer Tikveša, inače član redakcijskog kolegija "Dana", u tekstu koji je naslovio Voli Boga, mrzi ljude!, razmatrao šta to djeca na vjeronauci uče. Zapravo, on je, nastojeći da odbrani tezu o tome da vjeronauka porađa nacionalizam, naveo citate iz udžbenika vjeronauke sve tri konfesije u BiH. Mi ćemo se ovdje osvrnuti samo na ono šte je spomenuto u vezi s islamskom vjeronaukom. Tako gospodin Tikveša navodi da djeca u sedmom razredu uče: "U našoj ponosnoj domovini Bosni i Hercegovini je bilo mnogo boraca koji su vlastitim životom potvrdili veličinu i istinitost svog šehadeta. I danas su Bošnjaci spremni na tu potvrdu šehadeta, ako zatreba, braniti Vjeru i Domovinu." Potom je Tikveša osuo po ovom citatu, nazivajući ga "gomilom insinuacija i ni na čemu utemeljenih tvrdnji". Zatim se okomio na citat iz udžbenika za osmi rad, u kojem stoji: "Bosanskohercegovački muslimani su domicilno stanovništvo koje je živjelo u BiH i prije dolaska Osmanlija u naše krajeve." I ovo je, dakle, za njega sporno. Pored toga što mu smeta i samo spominjanje da su Bošnjaci branili Bosnu i Hercegovinu, smeta mu i to da su oni domicilno stanovništvo, dakle, da nisu došli sa strane. Šta zapravo hoće gospodin Tikveša? Sviam je poznato da su na zahtjev Srba, iz vjeronaučnih udžbenika već davno potisnuti termini kao što su četnik, agresija, klanje muslimana i sl., jer je to smetalo onima koji su činili zvjerstva. Sada Tikveši i kompaniji smeta i samo spominjanje da su Bošnajci spremni, ako zatreba, ne daj Bože, ponovo da brane Bosnu? Istovremeno, on protežira misao da bosanskohercegovački muslimani nisu domicilno stanovništvo, a upravo to su radili srbočetnički ideolozi kada su govorili da su ovdašnji muslimani došli sa strane i da na ovim prostorima predstavljaju strani element. Epilog je dobro poznat: agresija i genocid protiv bh. muslimana.

Na kraju teksta Tikveša je, to mu treba čestitati, lijepo kazao ono što on i njegovi mentori priželjkuju: "Stoga vjeronauka barem ne smije ulaziti u prosjek ocjena ako ju je već nemoguće isključiti iz nastavnog procesa skroz." Dakle, ovaj islamofob poručuje da treba raditi na tome da se vjeronauka, jednog dana, isključi iz obrazovnog procesa.
U svjetlu navedenog, jasno je šta ministar Suljagić sprema sa svojom odlukom. Diskreditovanjem vjeronauke na način da ona sada ne ulazi u opći prosjek učenika stvara se atmosfera da taj predmet postane suvišan, s obzirom da će tako smanjiti broj onih koji će ga pohađati. Istovremeno, vjeroučitelji će biti dovedeni u veoma tešku poziciju, jer kako djeci predavati i tražiti zadatke a ocjene nema? Sve ovo je, zapravo, uvertira u postepeno ukidanje vjeronauke, prvo u sarajevskom kantonu a onda i u ostalim kantonima gdje su Bošnjaci većina. Naravno, u kantonima sa hrvatskom većinom to ne dolazi obzir kao ni u RS-u, jer to političke i vjerske strukture na tim prostorima nikada ne bi dozvolile.

Međutim, na prostorima gdje su Bošnjaci većina vjeronauku treba protjerati.
Neshvatljivo je da u ovakvim okolnostima, kada SDP ministar i partneri kreću u akciju da se vjeronauka izbaci iz škola, sarajevski muftija šuti i ništa ne poduzima. A sve se ovo dešava upravo na području Sarajevskog muftijstva, gdje je učinjena nepravda i vjerska diskriminacija velikom broju djece, njih preko 35 hiljada. Jedini predmet koji se dotiče odgoja, duhovnosti, insanijeta i lijepog ponašanja dovodi se u veoma tešku poziciju s ciljem njegovog izbacivanja iz škola. To se još dešava u vremenu nabujale maloljetničke delikvencije i mnogih društvenih anomalija, koje su sve redom rezultat neodgojenosti čovjeka! Zar to nije dovoljno za akciju gospodina muftije sarajevskog? Nije dovoljno reći da je to posao Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta, koja je, evo, hvala Allahu, povukla značajan potez. Potrebno je da se animira šira javnnost, a gospodin muftija obnaša veoma važnu funkciju.

Također, u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo radi oko stotinu vjeroučitelja. Velika je zabrinutost tih mladih ljudi, koji su odlučili da u ovim teškim vremenima rade posao vjeroučitelja. Nije valjda da je gospodinu muftiji svejedno da ti ljudi ostanu bez posla? Naravno, Allah je onaj koji daje nafaku ali je, doista, zabrinjavajuća indolentnost muftijina spram tako velikih problema koji se tiču muslimana i njihove djece.