Tužbu pokreću i porodice Semiz, Čurčić i Zildžić

Razgovarala: Edina Kamenica

• Nedavno donošenje odluka u Općinskom vijeću Stari Grad o prodaji nacionalizovanih dućana, Mustafa Vatrenjak, mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa, vidi, prije svega kao namjeru pojedinaca da od Vakufa i pojedinih građana definitivno otuđe izuzetno vri­jedne nacionalizovane poslovne prostore koji se nalaze u sa­mom srcu Čaršije, pa za njega glavni krivci nisu vijećnici.

- Oni su potpuno izmanipulisani od veoma uskog kruga po­jedinaca rukovođenih ličnim interesom, a koji su imali po­dršku Pravobranilaštva Općine. Kako god bilo, OV je praktično izglasao denacionalizaciju na području Starog Grada, čime se lokalna samouprava nezakonito pokušala proširiti u oblast donošenja državnih zakona.

• Šta, prema Vama, stoji u pozadini ovog slučaja?

Glasali za servirano

- Analizirajući dokumentaciju dućana predviđenih za otkup, konstatovao sam da je neko ve­oma studiozno probrao ovih 7 slučajeva nacionalizovanih dućana zbog specifičnosti ranijih imovinskopravnih odnosa između vakufa i zakupaca dućana. Očita je namjera da se ovakvim, u današnje vrijeme mnogima nepoznatim principima zakupa, negira pravo na restituciju i otkupe dućani, a sa krajnjim ciljem da se nakon to­ga multipliciraju svi slični slučajevi i praktično krene u denacionalizaciju poslovnih prostora u Čaršiji prema željama pojedinaca potkrijepljenih pravnim nebulozama općinskih službi. Vijećnici su glasali za servirano, pa otud krivica pripada onima koji se usuđuju ovakve materijale pripremiti za sjednicu... Općinsko pravobranilaštvo se pozitivnim mišljenjima debelo upetljalo u nezakonite radnje...

• Objasnite nam specifičnosti zakupa?

- Ove se, prije svega odnose na idžaretejn i mukata zakupe čija se suština praktično ne razliku­je od savremenog poslovanja s nekretninama. Dakle, vezano za poslovne objekte ili pojedi­načne dućane izgrađene u osmanlijskom vremenu, pored imovine kojom je u potpunosti gospodario GH vakuf, postojali su i specifikumi u ugovornim odnosima između vakufa i zakupaca. S obzirom na to da su ranije mnogobrojni požari uništavali vakufsku imovinu, Va­kuf je izgorjele objekte, u nedostatku sopstvenih obrtnih sred­stava, često davao pod idžare­tejn zakup. Razlog je bio i taj što su se uništeni objekti uglavnom nalazili u središtu grada, pa su se ovakvim finansiranjem brzo obezbjeđivala sredstva za obnovu. U zakupnom odnosu idžare­tejn Vakuf unaprijed uzima je­dnu veliku zakupninu koja se plaća samo jednom i koja je najmanje tolikog iznosa da je dovoljna za obnovu objekta, a druga manja zakupnina se plaća jednom godišnje. Ugovor o za­kupu se obnavlja svake godine, a Vakuf ga nema pravo raskinu­ti sve dok familija zakupca ispunjava ugovorne obaveze.

• Na neke prodate dućane se odnosio mukata zakup?

- GH vakuf je zbog nedostatka sredstava (ili interesa) za investicije pri izgradnji novih obje­kata svoje građevinske placeve u Čaršiji, nakon požara najčešće, davao u zakup, s pravom da za­kupac zemljišta može izgraditi objekat. Zakupac je plaćao, obično jednom godišnje, ugovorenu zakupninu samo za zemljište, a postajao je vlasnik iz­građenog objekta koga je izgradio svojim sredstvima i nasljeđivali su ga njegovi direktni potomci, djeca, muška i ženska podjednako. Mukata je, dakle, zakup isključivo vezan za neizgrađeno zemljište, koji se plaćao jednom godišnje... Ukoliko vremenom nestane objekta, a nasljednici nastave plaćati zakupninu za zemljište, tada Vakuf nema pravo da otkaže ugovor o mukata zakupu. Ukoliko nasljednici prestanu plaćati zakupninu, tada se ugovoreni odnos raskida i Vakuf raspolaže svojim zemljištem bez ikakvih ograničenja.

Krivično djelo

• Gazi Husrev-begov vakuf će pokrenuti tužbu ovim povodom?

- Ne samo Vakuf. Jer, kao primjer nepoštivanja važećih zakonskih normi navešću mišljenje Općinskog pravobranilaštva vezano za jedan od pomenutih prostora: „Poslovni prostor u Sarajevu u ul..., koji se nalazi na k.č...., mahala..., Općina Stari Grad Sarajevo je stekla na osnovu Zakona o nacionalizaciji, a is­ti poslovni prostor je rekonstruisao-izgradio zakupac vlastitim sredstvima u aktuelnom periodu restauracije Baščaršije, kad je učinjen propust u smislu da ni­je isplanjen stari objekat i upisan novoizgrađeni". Rekonstrukcija Baščaršije je rađena u socijalističkom periodu i svako isknjiženje nacionalizovanih po­slovnih prostora nakon pomenute rekonstrukcije je bilo krivično djelo, i u pomenutom periodu se nije desilo da je neki korisnik postao vlasnik nacionalizovane imovine. Međutim, pravobranilac citira i isto mišljenje Federalnog pravobranilaštva, pa se navodi čak i rješenje (!!!) buduće denacionalizacije, čime se negira postojeća zabrana pro­meta nacionalizovanom imovinom do donošenja zakona o denacionalizaciji... Na osnovu ovakvog mišljenja općinski vijećnici su izglasali da se izvornim vlasnicima oduzme bilo kakva mogućnost na fizički po­vrat imovine... Činjenica je da općinski zakupci nakon rekonstrukcije, pa do danas, umjesto ranijeg idžaretejn ugovora, ima­ju više nego povoljnu općinsku kiriju u odnosu na tržišnu vrijednost zakupa koja je za Baščaršiju cc. 100 KM po metru kvadratnom. Najprostijom kalkulacijom se može ustanoviti koliko je puta do sada otplaćena investicija svake rekonstrukcije (u pomenutom slučaju priznato je ulaganje od 26.609 KM) kao i koliko su oštećeni izvorni vlasnici nacionalizovane imovine zbog opisanog sistematskog negiranja njihovih prava na povrat oduze­te imovine. Pomenuti dućan je mukata Firdus-begovog vakufa, dakle nacionalizovano zemljište je vakufsko, a dućan je nacionalizovan nasljednicima fa­milija Semiz, Čurćić, Zildžić koje će takođe pokrenuti tužbu za negiranje prava na denacionalizaciju dućana.

• Direktor Vakufske direkcije smatra da su iza svega - privatni interesi?

- Neki pojedinci uporno žele da se dočepaju nacionalizovane imovine prije denacionalizacije, ali su, kao što vidimo, potpomognuti općinskim službama isključivo zbog familijarnih ili drugih veza. Smatram da periodični godišnji pokušaji proda­je pojedinih nacionalizovanih poslovnih prostora od OV Stari Grad konačno treba da budu spriječeni na način da u nare­dnom periodu do donošenja zakona o denacionalizaciji više ne trošimo energiju na uporno negiranje prava izvornih vlasnika da im se u skladu sa pred­stojećim zakonom o denacionalizaciji može vratiti oduzeta imovina.

(Oslobođenje, 03. april 2011. godine)