Plaćanje mujezina/imama

Pitanje:

Esselamu alejkum,
Ponukan dešavanjima koja su se odigrala u zadnje vrijeme u mojoj okolini odlučih da Vam se kao najvišoj instanci Rijaseta IZ obratim sa nekoliko pitanja.
Smatram da na nižim (lokalnim) instancama ne bih dobio tačan, nepristrasan, odgovor nego  subjektivna mišljenja ljudi koji su, bojim se, uzrokom tih dešavanja.
Tu je nekoliko stvari, uglavnom su vezane za, dozvolite da kažem, komercijaliziranje institucije IZ i same vjere, što se meni kao muslimanu i članu IZ nikako ne sviđa.
Zbog čega se u pojedinim džamijama plaćaju mujezini i da li je to dozvoljeno? Ja na to gledam kao zloupotrebu džamijske blagajne i pronevjeru džemata. Iskreno, mene bi bilo strah uzeti novce iz džamije zato što proučim ezan itd. Između ostalog, ja na to gledam kao neki vid licemjerstva, da "vjernik" koji dolazi u džamiju i klanja se svome stvoritelju Allahu dž.š. i gleda da na tome profitira.
Napominjem da za plaćanje mujezina nema nikakve potrebe jer se u džamiji uvijek nađe neko ko bi to vrlo rado od srca uradio. U isto vrijeme ja ne krivim "mujezine" nego one koji ih plaćaju našim novcima. Postoji čak raspored kada koji mujezin uči ezan ili kako su mene učili „okuiše".

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Smatramo potrebnim i korisnim da džamija ili mesdžid, osim imama, ima i stalnog mujezina koji će se brinuti da se džamija na vrijeme otključa i zaključa, da se ezan uči na vrijeme, da se pobrine o čistoći i urednosti džamije i da u slušaju izostanka imama prođe u mihrab i predvodi džemat, a ako to nije u stanju, onda da se pobrine o adekvatnoj zamjeni. Budući da to, osim učenja ezana, podrazumijeva određenu odgovornost, brigu o džamiji i stalno prisustvo u njoj u određeno vrijeme, nema smetnje da mu džemat za te usluge odredi određenu nagradu/naknadu. Pogrješno je i prestrogo gledati na to kao na zloupotrebu i pronevjeru džamijske/džematske blagajne, budući da tu nema ništa skriveno ni nepoznato. Traženje mujezina za svaki namaz nije funkcionalno rješenje i donijelo bi više problema nego rješenja. Naknada mujezinu je manje-više veoma mala, tako da uopće ne bi trebala predstavljati teret za džemat, a svakako nije riječ o nekakvom profitiranju. Ukoliko neko želi potpuno volonterski da se obaveže na sve navedene usluge, može se ponuditi imamu i džematskom odboru koji će procijeniti njegovu podobnost za to. Jedno je proučiti ezan kada si prisutan, a drugo je obaveza da se stalno bude u određeno vrijeme u džamiji i obavlja određeni posao. Poznato je da se u jednom hadisu preporučuje da se za mujezina uzima osoba koja neće za taj posao uzimati naknadu. Međutim, islamski pravnici (fakihi) su davno zaključili da opći interes nalaže da se dozvoli uzimanje naknade za obavljanje imamske i mujezinske službe bez osude i pokude, jer bi u protivnom, pored mogućnosti nereda i sukoba oko toga ko će imamiti i mujeziniti, mnoge džamije ostale bez ezana i džemata. Davanje novca u spomenutu svrhu je svakako dobrovoljno, pa ko ne želi, ili smatra da to ne treba činiti, neće ga niko prinuditi na to.