A+ A A-

SRRPSKO-HRVATSKI POGROMI PROTIV BOSANSKOG JEZIKA

literatura1m     Prije tačno 4 mjeseca naš vrijedni čitalac nam je skrenuo pažnju na odsustvo itekako vitalnog bosanskog jezika, maternjeg jezika danas nekih 5 miliona Bosanaca, sa liste od 393 svjetska jezika UN-a. Iako se na istoj listi vrte i danas mrtvi srpsko-hrvatski i jugoslavenski jezici, bosanskog nema! Zato je prije tri mjeseca (5. januara 2007.) Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike podnio zvaničan zahtjev Misiji Države Bosne-Hercegovine da se ova lingvistička "kriva Drina" pod hitno ispravi. U aprilu 2007 - ništa odradjeno.

     Zato se pitamo: zašto ovo nadasve jednostavno pitanje nije još uvijek riješeno i ko to sve sprječava Bosnu-Hercegovinu da u UN-u koristi bosanski jezik?

     Izraženo duboko nezadovoljstvo zbog pomenute kontraverzne činjenice neuvrštavanja bosanskog jezika, a sada i već poslovično poznat prisutni maćehinski odnosi diplomacije prema dijaspori u SAD i Kanadi su veoma zabrinjavajuće pojave u BiH koje su se odavno morale prevazići. A nisu. Najnoviji primjer: zanemarivanje bosanskog jezika.

Zato pitamo: kako je moguće da se bosanski jezik većinskog naroda u BiH - Bošnjaka ali i svih ostalih Bosanaca - ne štiti od strane BiH diplomatije koju taj narod plaća?

     2007. UN je imao 192 zemlje - članice koje koriste 393 jezika u korespodenciji unutar i van OUN-a. Za medjudržavne i medjumisijske officijelne komunikacije i korespodenciju, UN koristi arapski, kineski (mandarin pojednostavljen), engleski, francuski, ruski i španski jezik, dok Sekretarijat UN-a koristi samo dva kao radna oficijelna jezika: engleski i francuski. Za interne komunikacije na manjim nivoima u UN koriste se u službene svrhe brže komunikacije sljedeći jezici u ovom omjeru, prema anketi iz 2006: 52 zemlje su se izjasnile da koriste engleski, 29 francuski, 24 arapski, 20 španjolski, a samo 4 ruski i samo 2 kineski. No svaka zemlja koristi obavezno vlastiti službeni jezik pored pomenutih. Zato se pitamo: ko to sprječava Bosnu-Hercegovinu da koristi bosanski jezik?
     Nije potrebno ponovo naglasiti važnost prisutnosti i historiju postanka bosanskog jezika na balkanskim prostorima, te veliku zastupljenosti bosanskog jezika na teritorijama SAD i Kanade. O tome je već dosta pisano i govoreno.
Ali u tom kontekstu se mora naglasiti da bosanskim jezikom govori više od dva i pol miliona ljudi samo u matici BiH, a srpsko-hrvatskim verzijom niko više! I oko nekoliko miliona u globalnoj dijaspori. Zato je još bitnije odmah okončati diplomatsko-birokratski "Rašomon" oko bosanskog jezika u UN-u.
No kako Srbi i Hrvati vole dijeliti domene i resore, zemlje i narode, u januaru 2007. ambasador Prica je rekao da taj slučaj "nije u njegovom domenu, njegov domen je politika (sic!?)", ali se tada Misija obavezala da će učiniti sve što je u interesu države BiH te da "podržavaju (inicijativu) i spremni su da učini sve što je u njihovoj moći da se isto i realizuje.". Danas vidimo koliko njihova obećanja vrijede, jer nigdje nema rezultata.
     Činjenica stoji: nije posao dijaspore da se brine da li je neki od oficijelnih jezika jedne države naveden u diplomatskim kanalima, već je to posao onih koji su za to bili i ostali dobro plaćeni, a koji navodno "koriste" rečene jezike, i prate relevantne dokumente kojima je svojevremeno zatraženo uvrštenje bosanskog jezika na listu od 393 svjetska jezika koji su na listi za upotrebu u UN-u. Taj zahtjev se "misteriozno" izgubio na putu od MVP BiH do OUN-a tokom "rasturačke vladavine" Ivanića, navode dobro upućeni izvori unutar MVP.
     U ovom slučaju naša ljutnja je usmjerena prema ne samo ambasadoru Prici, već i prema svakom bosanskohercegovačkom pripadniku bosanske diplomatije koji zanemaruje vitalne interese bosanskog naroda a koji odlično govore taj potiskivani bosanski jezik sa pravim bosanskim-hercegovačkim dijalektom i izvrsnom ijekavicom.

Zato pitamo: Ko organizuje i vodi pogrome protiv bosanskog jezika?...

     Zato danas u BiH diplomatiji nije mjesto onima koji u domovini ili u dijaspori izdaju vlastitog majku - Bosnu-Hercegovinu - radi putovnice, cirilice, turbo-folka, kafanluka vadeći se jalovim isprikama i retorikama koje nisu u suštini iskrene, a istovremeno se u praksi svakodnevno odriču svoga lijepog i drevnog bosanskog maternjeg jezika.
     Zato danas u BiH diplomatiji nije mjesto onima koji se u domovini ili u dijaspori stide vlastitog "muslimanskog" identiteta, tradicije, naslijedja, izvlačeći se jalovim modernističkim stavovima koji nisu u suštini iskreni, ili se odriču svoga bosanskog maternjeg jezika, zamjenjujući ga nečim novim, navodno globalnijim ili miroljubivijim rješenjem. Koje nikada nije donijelo dobra ni Bosni ni Bosancima.

     Srpski i hrvatski sovinisti ce vazda biti ljubomorni sto je Bosna-Hercegovina iznjedrila dva Nobelovca, Andrica i Preloga, jednog Oskarovca, Tanovica, jednu Feliksovku, Zbanic.
     Sto Bosna-Hercegovina ima pricu o piramidama, ima svoje neretljanske Ilire-gusare, svoju Crkvu Bosansku i svoj Islam. Na to se moramo navici. Kao sto se i oni moraju navici da mi imamo svoju zemlju - Bosnu-Hercegovinu, koja je nedjeljiva; i svoj jezik - bosanski, koji je samo nas.
     Zato - ustanite Bosanci u domovini i zamijenite te i takve tipove koji nam nisu ni od kakve koristi.
     Pomozite nam da se bosanski jezik ustolici na svom odavno zasluzenom mjestu - svjetskom centru visoke diplomatije, mjestu koje je drzao od 1469 do 1820 (na dvorovima Osmanlija i Evrope), od 1878 do 1906 (na dvoru i parlamentu Austro-Ugarske) i od 1991 pa sve do danas, kada je BiH slobodna, nezavisna, i samodovoljna evropska muslimanska zemlja.

(http://www.bosnjaci.net/aktuelnosti)