Logo

Klanjana kolektivna dženaza za 86 žrtava iz Prijedora i Kotor Varoši

21 07 2019 04 dzenaza prijedor

Kolektivna dženaza za 86 žrtava bošnjačke nacionalnosti iz Prijedora i Kotor Varoši, koje su ubijene 1992. godine, klanjana je jučer na stadionu Vedro polje u Hambarinama.

Radi se o žrtvama čiji su posmrtni ostaci uglavnom ekshumirani na Korićanskim stijenama.

Njihovi posmrtni ostaci bit će ukopani u nekoliko različitih mezarja, u skladu sa željama njihovih porodica. Najveći broj žrtava, njih 68, bit će ukopan u Šehidskom mezarju Kamičani, dok će ostali biti ukopani u šehidskim mezarjima Čarakovo, Hambarine, Bišćani, Skela, Rizvanovići te Šehidskom mezarju Dabovci u Kotor Varoši.

Najmlađe žrtve čiji će posmrtni ostaci danas biti ukopani su mladići koji su, kada su ubijeni, imali svega 19 godina: Samir (Sadika) Garibović, Emir (Kemala) Đonlagić i Suad (Mehe) Kljajić. Suad će biti ukopan zajedno sa svojim ocem Mehom.

Najstarija žrtva koja će biti ukopana je Bećir (Adema) Bešić, rođen 1931. godine.

Glavni imam Medžlisa islamske zajednice Prijedor Husein ef. Velić kazao je da 86 šehida svjedoči o istini koja se desila 1992. godine, te da nakon Korićanskih stijena i svih masovnih grobnica niko nema pravo da misli, govori i da se ponaša kao da ništa nije bilo.

Bihaćki muftija Mehmed ef. Kudić je kazao da je više od 3.176 Prijedorčana odvedeno u logore, mučeni su, a zatim ubijeni na različite načine i na različitim mjestima.

- Ovdje smo sa porodicama žrtava koje traže istinu i pravdu. Traže istinu o tome šta se desilo s njihovim najmilijim i pravdu da odgovoraju oni koji su počinili ove zločine – naveo je Kudić.

Prisutnima se u ime porodica žrtava obratio Zijad Bačić koji je istaknuo da su mu ubijeni majka, dva brata i sestra.

Naveo je da imaju suživot u Prijedoru, "ali da bi ga ovjerili, naši sugrađani Prijedorčani trebali bi nam reći gdje su posmrtni ostaci naših najmilijih".

Dženazi su prisustvovali članovi porodica ubijenih žrtava, prijatelji, komšije, a među ostalima i član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić.

Žrtve koje će biti ukopane nakon kolektivne dženaze u Prijedoru su:

  1. Zulić (Latif) Nedžad (1970)
  2. Zulić (Uzeir) Mesud (1966)
  3. Balić (Selim) Jusuf (1951)
  4. Beriša (Smail) Razim (1964)
  5. Čolić (Muho) Hamdija (1961)
  6. Muretčehajić (Hase) Idriz (1958)
  7. Zulić (Alija) Mirsad (1961)
  8. Zulić (Alija) Suad (1965)
  9. Bajrić (Ramo) Šerif (1941)
  10. Bajrić (Šerif) Zafir (1971)
  11. Mujkanović (Redžep) Fahrudin (1963)
  12. Sivac (Ibrahim) Merzuk (1961)
  13. Šljivar (Halil) Omer (1963)
  14. Sikirić (Smail) Mesud (1966)
  15. Hodžić (Redžep) Rasim (1955)
  16. Mujkanović (Esad) Senad (1971)
  17. Grabić (Meho) Mustafa (1969)
  18. Grabić (Meho) Vejsil (1971)
  19. Bešić (Adem) Bećir (1931)
  20. Jezerkić (Avdaga) Ahmet (1952)
  21. Kahrimanović (Fehim) Dursum (1958)
  22. Bešić (Meho) Nihad (1971)
  23. Kešić (Hasan) Senad (1964)
  24. Blažević (Hamdija) Ahmet (1962)
  25. Garibović (Sadik) Samir (1973)
  26. Bašić (Muharem) Rasim (1941)
  27. Mehmedagić (Bećo) Ale (1951)
  28. Jakupović (Mustafa) Armin (1967)
  29. Jakupović (Mustafa) Dedo (1950)
  30. Trnjanin (Ibrahim) Zijad (1946)
  31. Bešić (Muhamed) Nihad (1966)
  32. Kahrimanović (Edhem) Almir (1963)
  33. Mrkalj (Omer) Himzo (1942)
  34. Salihović (Hilmo) Nedžad (1970)
  35. Kapetanović (Mustafa) Alija (1970)
  36. Ališić (Mehmed) Edin (1966)
  37. Turkanović (Hamdija) Suad (1960)
  38. Sivac (Munib) Nedžad (1971)
  39. Sivac (Munib) Edin (1966)
  40. Sivac (Šefik) Kasim (1968)
  41. Krivdić (Zijad) Muharem (1971)
  42. Fazlić (Refik) Almir (1960)
  43. Mujkanović (Murat) Fadil (1940)
  44. Bešić (Smajo) Nedžib (1954)
  45. Pervanić (Omer) Mesud (1956)
  46. Crnić (Derviš) Uzeir (1937)
  47. Tadžić (Ibrahim) Zijad (1953)
  48. Hegić (Avdo) Mesud (1955)
  49. Vehabović (Miralem) Mirsad (1966)
  50. Pervanić (Zaim) Mustafa (1942)
  51. Kuburaš (Ćazim) Sabahudin (1971)
  52. Elezović (Kasim) Fahrudin (1947)
  53. Elezović (Salih) Hajrudin (1947)
  54. Elezović (Hajrudin) Jasmin (1971)
  55. Elezović (Muharem) Emir (1970)
  56. Elezović (Muharem) Edin (1968)
  57. Medić (Hilmija) Šefik (1949)
  58. Muranović (Salih) Samir (1968)
  59. Garibović (Emin) Zuhdija (1966)
  60. Čejvan (Hasan) Alija (1950)
  61. Čejvan (Ibrahim) Zijad (1967)
  62. Mahmuljin (Arif) Ibrahim (1963)
  63. Garibović (Osman) Šefik (1957)
  64. Hrnić (Mumin) Harun (1967)
  65. Kulašić (Mustafa) Husein (1970)
  66. Muretčehajić (Jusuf) Edin (1971)
  67. Kadirić (Meho) Zuhdija (1959)
  68. Jaskić (Jasim) Fehret (1960)
  69. Kulašić (Omer) Abaz (1950)
  70. Krivdić (Mehmed) Nihad (1953)
  71. Đonlagić (Kemal) Emir (1973)
  72. Kljajić (Ahmet) Meho (1954)
  73. Kljajić (Meho) Suad (1973)
  74. Jakupović (Rešid) Ibrahim (1954)
  75. Oruč (Osman) Refik (1970)
  76. Gutić (Hasan) Mirsad (1968)
  77. Avdić (Sulejman) Rasim (1939)
  78. Bešić (Hamid) Zilhad (1941)
  79. Blažević (Sulejman) Šerif (1947)
  80. Softić (Edhem) Ekrem (1963)
  81. Blažević (Sejdo) Džemal (1970)
  82. Čolić (Đemal) Hasan (1971)
  83. Kararić (Emin) Zebir (1945)
  84. Kararić (Ahmet) Isak (1959)
  85. Šljivar (Imšir) Omer (1960)
  86. Blažević (Avdo) Elvir (1972)

Žrtve nisu statistika

Profesor Mujo Begić, šef područnog ureda za nestale osobe za područje Krajine, ukazuje na sveprisutnu dehumanizaciju žrtava: „Važno je da govorimo o ljudima, a ne o brojevima. Važno je da ćemo sutra ukopati prof. Crnalića Edina jednog, i drugog Edina. Važno je da kažemo da je profesora Crnića ubio njegov učenik ali i da ga je pronašao drugi njegov učenik.

Šejkovača je najtužnije mjesto u Krajini. Koliko god da čovjek radi, koliko god da ste u tom procesu, ne možete se osloboditi emocija. Oko 4.000 žrtava je prošlo kroz ovaj centar. Najveći dio žrtava iz ovog centra smo uspjeli sahraniti. Još uvijek ovdje imamo posmrtne ostatke koji su u fazi obrade. Imamo i jedan broj posmrtnih ostataka koji su identificirani ali porodice nisu dale pristanak da se ukopaju jer tijela nisu kompletirana. Takođe imamo i jedan dio posmrtnih ostataka koji duži vremenski period ne mogu identifikovani jer nema živih srodnika. Cijele porodice su ubijene.

Svi Bošnjaci trebali bi doći u Šejkovaču da vide ove posmrtne ostatke i da sebi postave pitanje koje ja često sebi postavljam: zašto!? Ja nemam odgovor na to pitanje.“ – poručio je Begić.

Edhem Begić, predsjednik MIZ Prijedor, pozvao je sve koji su u mogućnosti da dostojanstveno prisustvuju dženazi. „Već dvadeset i dvije godine dva medžlisa, Kozarac i Prijedor organizuju dženaze. Mnogo ljudi još nije pronađeno što znači da ćemo dženaze organizovati i u narednim godinama.“

Traganje za ubijenim nije završeno

Smatra se da u Prijedoru i Kozarcu ima još oko 200 do 300 nepronađenih nestalih osoba. Na ovo upozorava i predsjednica Udruženja prijedorčanki „Izvor“ Seida Karabašić. Aktivnosti udruženja „Izvor“ su usmjerene na pomoć žrtvama, svjedocima zločina te na pronalazak nestalih osoba. „Nadamo se da će se sve ovo završiti što prije i da neće naša djeca u narednih pedeset godina dolaziti svaki put kad je dženaza nego da će porodice ubijenih i nestalih pronaći svoje najdraže.“ – kaže Seida.

U Prijedoru i Kozarcu gotovo da nema porodice kojoj nije neko ubijen, kojoj nije neko već ukopan i koja ne traga još uvijek. Muris Čirkić, delegat u Vijeću naroda RS nam je opisao krz šta prolaze porodice i u putio kratku poruku. „Svake godine iznova proživljavamo sve ono što smo doživjeli devedeset druge u Prijedoru i okolici. Imam samo jednu poruku za porodice žrtava a to je sabur.“

Zijad Bačić jedan je od preživjelih žrtva zločina u Prijedoru. „Teško mi je, mi smo svake godine stariji godinu dana, već dvadeset i dvije, svaka godina tako zaredom... i kamen bi plakao kada vidite tabute. Pogotovo nama koji još uvijek tražimo svoje najmilije. Molim Allaha dragog da nam da snage da to preduramo. Ništa nam drugo ne preostaje. Da istrajemo i da pronađemo sve ono što nije pronađeno.“ – govori Bačić.

Najveći broj žrtava koje će ove godine biti ukopane na kolektivnoj dženazi u Prijedoru je sa područja Kozarca.

Amir Mahić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kozarac je istakao da Kozarčani sa velikim bolom dočekuju dan dženaze jer skoro da nema kozaračke porodice koja neće ispratiti nekog svog. „To je samo još jedan fizički podsjetnik na to strašno vrijeme. Moja poruka bi bila da svi lično doprinesemo tome da zla bude manje, da ljubavi i suživota, lijepih ljudskih gesti bude više. Da se sa druge strane kao ljudi potrudimo da činimo sve ono što će svima nama uljepšavati život, a nikako ono što će nam ga otežavati. Svakako uz sjećanje na žrtve, na istinu i na sve bolne činjenice bez kojih se ne može u budućnost. Prošlost se mora poštovati.“ – poručuje Mahić.

Glavni imam MIZ Prijedor Husein ef Velić kao član Organizacionog odbora napominje da su odlučili ove godine zbog velikog broja ljudi pronađenih na Korićanskim stijenama protokol počne u petak čitanjem hutbe u svim džamijama na području Muftijstva bihaćkog. Vjerski program je nastavljen na stadionu „Vedro polje“ u Hambarinama učenjem sure Ja'sin i Tevhid-i-šerifa pred duše svih ubijenih nakon akšam namaza. „Na dan dženaze 20. jula program počinje u 8:50 minuta učenje salle, a potom će biti upriličen program koji će trajati do početka dženaze namaza. Skupu će se obratiti predstavnici žrtava, muftija bihaćki Mehmed-ef. Kudić i zamjenik reisu-l-uleme mr. Husein-ef. Smajić.“- najavio je glavni imam Velić.

Na dženazi se očekuje veliki broj ljudi koji će doći iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, posebno iz Bosanske krajine.

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.