Promo banner

A+ A A-

Sergija za Aladža džamiju u Foči

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na 9. redovnoj sjednici održanoj u Sarajevu 06. rebiu-l-evvela 1434. h.g., odnosno 18. januara 2013. godine, donio je zaključak da se za ovogodišnji Dan džamija organizira sergija, poslije džume-namaza, na cijelom području IZ-e u BiH uključujući i bošnjačku dijasporu u svrhu obnove Aladža džamije u Foči.

Tim povodom će svi hatibi na području Islamske zajednice u BiH i bošnjačke dijaspore u petak nakon džuma-namaza, 03. maja 2013. godine, odnosno 23. džumade-l-uhra 1434. h.g., organizirati sergiju u svrhu obnove Aladža džamije u Foči.

O Aladži džamiji

aladza-dzamija-focaAladža džamija (Šarena džamija, džamija Hasana Nazira) je izgrađena 1550. godine u Foči, a velikosrpski zločinci su je 2. augusta 1992. godine minirali i tako uništili jedan od najvrijednijih objekata islamske kulture na Balkanu. Ista sudbina stigla je i svih 12 drugih džamija u Foči koje su također bile mala remek-djela orijentalne umjetnosti i prije velikosrpske agresije bile su pod posebnom zaštitom države.

Dobrotvor, investitor džamije bio je Hasan Nazir, nadzornik carskih prihoda u Bosni, a arhitekt i graditelj bio je bliski saradnik čuvenog Mimara Sinana, neimar Ramadan. Aladža džamija bila je uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine i na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Aladža džamija, prije njenog rušenja, predstavljala je jedno od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja i bila je jedan od najbolje proporcioniranih objekata, koji je imao izvorno sačuvane unutarnje dekoracije. Arhitektonska cjelina je bila izuzetno vrijedna, bili su sačuvani šadrvan, dio ogradnog zida i kasnije sagrađena česma u avlijskom zidu.

Aladža džamija podignuta je na desnoj obali rijeke Ćehotine, na prostranoj livadi koja zauzima površinu od oko 14.000 m2 i koja je vremenom postala mezaristan sa većim brojem kaburova. Fočaci su ovaj mezaristan zvali „Veliko groblje“. Foča je tada bila sjedište Hercegovačkog sandžaka, i važan centar islamske kulture i civilizacije na širem području Balkana.

Iznad ulaznih vrata džamije nalazio se arapski natpis, koji je u stihu iznosio posvetu, ime osnivača džamije i vrijeme kad je sagrađena. Natpis je uklesan u kamenu ploču veličine 90x50 cm, sročen u tri elipsasta polja i predstavlja vrhunac kaligrafskog umijeća. Natpis i prijevod glasi: Kad bena haze-I-džamia eš-šerife ve-l-mesdžide-l-munife sahibu-l-hajrati ve-1-hasenati Hasan ibni Jusuf. Ve elka hatifu-l-gajbi tarihahu „ja kajjumu tekabel bikabulin hasenin“. Prijevod: Ovu časnu džamiju i uzvišeni mesdžid sagradio je u ime uzvišenog Boga dobrotvor Hasan, sin Jusufov, za Ijubav Bogu, želeći postići Božije zadovoljstvo. Tajni glas izreče kronogram: O vječni (Bože) primi (ovo djelo) lijepo. Zbir daje hidžretsku 957. godinu, u kojoj je Aladža džamija u Foči sagrađena, što odgovara 1550. godini.

Na trijemu desno, pored ulaznih vrata, poznati svjetski putopisac iz 17. stoljeća, Evlija Čelebija, oduševljen ovom džamijom i Fočom napisao je lijepim tekstom poruku budućim generacijama: ,,Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovakvo mjesto nisam još vidio“. Pisao mujezin Evlija godine 1074. (1664. godine).

Devastiranje Aladže džamije otpočelo je u trenutku kada austrougarska vlast skida olovni lim koji je prekrivao džamiju i sve objekte oko džamije i krovni prepust (suldurmu) koji je bio postavljen sa prednje strane džamije. Godine 1956. opštinska uprava proglasila je „Veliko groblje“ za gradski park, bez saglasnosti Islamske zajednice i muslimana Foče. Mezaristan je poravnat. Ostalo je nekoliko nišana, napravljene su staze, postavljene klupe i tako je nestalo jedno od obilježja identiteta Bošnjaka u Foči. Džamija je bila pod zaštitom države zajedno sa ostalim objektima koji su joj pripadali.

Preko 440 godina Aladža je bila Božiji hram, smjerni dom vjernika, ukras grada i inspiracija zaljubljenicima u ljepotu i lijepo. Divili su joj se i muslimani i nemuslimani, svima je pripadala, prevenstveno Fočacima. Velikosrpski zločinci su minirali Aladžu 2. augusta 1992. godine i uklonili njene ostatke. To je sramni događaj i datum u kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Nakon 440 godina od njene gradnje, minirani ostaci Aladža džamije nađeni su na dvije lokacije. Jedna je bila 200 metara južno od željeznog mosta preko rijeke Drine. Ostaci su bili prekriveni debelim nanosima zemlje, šuta i otpada i zauzimali su površinu od oko 800 m2. Na tom prostoru, ispod šuta, otpada i ostataka nacionalnog spomenika, nađena su tijela ubijenih Fočaka i profilirani ulomci za koje je utvrđeno da se radi o dijelovima trijema i dijelovima kamenih stubova koji su pripadali sofama Aladža džamije. Druga lokacija se nalazila 300 metara sjeverno od željeznog mosta preko rijeke Drine, udaljena oko 500 metara od prve lokacije. Nađen je veliki broj fragmenata za koje je utvrđeno da pripadaju munari i mihrabu Aladža džamije.

Hasan Nazir sagradio je Aladžu iz ljubavi. Foča treba obnoviti svoju džamiju. „U tome ćemo pomoći svi, ali pravo je ovoga grada da zahtijeva da se ispravi nepravda koja mu je nanesena. Jer, Aladža pripada Foči. Ona nije samo muslimanska bogomolja. Ona je simbol ovoga grada i univerzalnih vrijednosti koje su ga krasile stoljećima. Bez Aladže Foča nije grad, a pogotovo nije grad kosmičkih vijednosti.... Aladža nije mogla biti izbrisana; nije mogla biti zaboravljena. Obnovit će je Fočaci kojima pripada. Zbog svoje teške povijesti, ovaj grad zaslužuje da ponovo uzdigne svoj duh“, poručio je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović na završnoj ceremonija na kojoj su predstavljeni rezultati projekta rehabilitacije Aladža džamije, 21. decembra 2012. godine u Centru za kulturu Općine Foča.