A+ A A-

Oči su ogledalo duše

Oči su ogledalo duše

Kaže se da su oči ogledalo ljudske duše i uistinu je tako. Oči itekako svjedoče o svemu onome što se odigrava negdje duboko u nama. Naše lice, naši obrazi, oči i usne su jedan ekran putem koga prikazujemo sve ono što nam se taloži u dušama i čime su nam srca obuzeta.

Kada je Asja, žena faraonova, primijetila da je rijeka Nil pred njihov dvorac donijela košaru sa malim dječakom Musaom u njoj, zamolila je svog muža da ne ubijaju to dijete nego da ga zajedno odgajaju i podižu kako bi im unijelo radost u oči. Kada su Jusufova braća odvojila Jusufa od njegovog oca Jakuba, tuga i žalost su se najviše pokazivale na Jakubovim očima koje su naposlijetku i oslijepile. Konačno, u arapskom jeziku se za oko koristi riječ 'ajn. Ova riječ znači i izvor jer, kako god u bistrom i studenom izvoru vode jasno vidimo svoj odraz, tako se i u našem oku jasno oslikava naše unutrašnje raspoloženje.

Analizirajte oči i lica ljudi koje susrećete. Lahko ćete zapaziti da su ta lica uglavnom hladna, ozbiljna, zabrinuta i donekle odsutna. Sve je manje vedrine, prijatnosti i topline u našim očima. Sve je manje onog čistog i lijepog osmijeha na našim licima, osmijeha kji sam od sebe privlači i plijeni pažnju.

Da bi analiza bila potpunija, nekada je potrebno stati pred ogledalo i zagledati se u svoje oči. Budimo sigurni da će nam to dati puno odgovora o nama. Ako ćemo biti do kraja iskreni, priznat ćemo da često nismo zadovoljni sobom, svojom porodicom, brakom, djecom, komšilukom, stanjem u ulici, mahali, društvu... Nismo zadovoljni jer znamo da sve to može biti puno bolje. Ne čini nas rsetnim jer smo sigurni da i sami svoj život možemo organizovati itekako drugačije, kvalitetnije i sadržajnije.

Dakle, sigurni smo da može bolje a to znači da onu neodređenost i hladnoću u našim očima itekako može zamijeniti zadovoljstvo i osjećaj sreće. Ako je tako, onda je sve do nas. Ista ona Asja koja je u dječaku Musau vidjela radost svojih očiju, poduzela je sve što je mogla kako bi dječak i ostao pod njenim krovom. Dakle, nije čekala da radost sama dođe nego se za svoju radost borila. Isti onaj Jakub kome su sinovi oteli Jusufa i natjerali suze na oči, nije se pomirio sa njihovim zlim namjerama nego se uz Allahovu pomoć borio da povrati svoju radost. Asja je odgojila Musaa a Jakub je dobio nazad i svog Jusufa i svoj izgubljeni vid.

Svaki vjernik svakodnevno prolazi kroz iskušenja i ispite. Vrlo često nam se čini da je naš problem najveći na svijetu i da se ničija muka ne može mjeriti sa našom. Međutim, kada bi se problemi svih nas koji smo sada u ovoj džamiji stavili na jedan tas vage, možda oni ni izbliza ne bi bili teški kao muka, recimo, roditelja čije dijete leži bolesno i sa zebnjom iščekuje da li će noć dočekati živo. Svi naši belaji su možda nevažni u poreženju s nekim ko u ovim trenucima, uslijed gladi, žeđi ili studeni u najvećim mukama ispušta svoju dušu. Zato je i kazano da se u pogledu dunjaluka ugledamo na onoga ko je ispod nas jer, kako god nama bilo teško, uvijek je mnogo onih kojima je puno teže. Međutim, u stvarima vjere, od nas se traži da gledamo i učimo od onih koji su iznad, koji su pobožniji i moralniji i koji život na ovom svijetu shvataju ispravnije od nas.

Upravo vjera je naš oslonac koji nam daje smjernice ka sreći i zadovoljstvu na oba svijeta. Spomenućemo samo neke.

U 97.ajetu sure Pčela, Allah nam poručuje: „Onome ko radi dobra djela, bio muško ili žensko, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i nagradićemo ih boljom nagradom nego što su zaslužili“

Svakog normalnog čovjeka raduje dobro djelo koje učini. Posebno je to slučaj sa vjernicima. Pomoći drugom, olakšati mu, usrećiti ga, ublažiti mu brigu i sve to učiniti u ime Allaha je osjećaj koji tjera radost i zadovoljstvo u naše oči. Činjenje dobrih djela – a dobro djelo je i sklonuti s puta ono što smeta prolaznicima – obećava i garantuje da ćemo proživjeti lijep život. To ne znači da nećemo nailaziti na iskušenja i prepreke. Naprotiv, iskušenja će biti sve više ali će nas sama spoznaja da činimo dobro i da ima bezbroj ljudi koji bi dali sve da se samo jedan dan mogu vratiti na dunjaluk kako bi kome nazvali selam, udijelili sadaku, klanjali džumu ili uradili bilo šta dobro – ta spoznaja nas čini zadovoljnim a naš život lijepim i ugodnim. Sve dok daješ, dok pomažeš, dok si koristan i hizmetiš drugima, sve dok si u prilici da na vagu svojih djela dodaš još koje dobro, ti možeš svoj život učiniti lijepim. Ti daješ a mnogima se daje; ti pomažeš a mnogi su u potrebi za tuđom pomoći; ti si koristan a mnogi su teret drugima; ti hitmetiš a mnogi su u situaciji da se oko njih hizmeti; ti svoju vagu dijela nadopunjavaš dobrom a vage mnogih su već blokirane. Zato čini dobro i uljepšaj svoj život.

U 28.ajetu sure Pećina se kaže: „Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer, u želji da Njegovu naklonost zasluže, i ne skidaj očiju s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce prema Nama nehajnim ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti“

I ovaj ajet nam kazuje kako da dođemo do uspjeha i sjaja u svom životu a recept je jednostavan: druiti se sa ljudima koji namaz obavljaju i dobra djela čine i u tom druženju biti strpljiv jer ni takvi ljudi nisu meleki. I oni će ponekad pogriješiti ali oni čuvaju namaz a namaz ispravlja naše ponašanje, namaz nas odgaja i čini boljim. S takvim ljudima se treba družiti i, kako stoji u ajetu, ne skidati pogled sa njih jer, kako god je grijeh gledati u ono što ne valja i što je zabranjeno, tako je i gledanje u istinskog vjernika dobro. Od ovakvih ljudi možemo imati samo korist jer će nas podsjećati na namaz, svojim ponašanjem će nas učiti kakvi trebamo biti a posavjetovat će nas ako pogriješimo. Druženje sa finim ljudima i čestitim vjernicima je kao odlazak kod prodavača parfema; ako i ne kupimo parfem, na nama će ostati tragovi lijepog mirisa.

I Muhammed, a.s., je upitan o tome. Tačnije, ashabi su pitali s kim je najljepše razgovarati i provoditi svoje vrijeme. On im je rekao: „To su oni koji, kada ih vidiš, podsjete te na Allaha, njihov govor poveća tvoje znanje a njihov postupak te podsjeti na ahiret“.

Ti najbolje znaš ko te na šta podsjeti i čiji govor je prazna priča a čiji ti znanje povećava. Prema tome, drži se finih ljudi, druži se sa onima koji čuvaju namaz i bježi od onih koji slijede strasti i lođe postupaju pa ćeš zako osjetiti istinsku radost života jer tako obećava Allah Uzvišeni.

U 77.ajetu sure Kazivanja, Allah poručuje: „Time što ti je Allah dao nastoj steći ahiret, a ne zaboravi svoj udio na ovom svijetu i čini dobro drugima kao što je Allah zebi dobro učinio, i ne čini nered na Zemlji, ker Allah ne voli one koji nered čine“

Čovjek živi na ovom svijetu ali se priprema i za budući svijet. I ovdje i tamo imamo svoj udio. Ne smijemo zanemariti ni ovaj ni onaj svijet. Ovo pitanje je lijepo objasnila izreka koja kaže: „Radi za dunjaluk kao da ćeš vječno na njemu živjeti a radi za ahiret kao da ćeš sutra umrijeti“. Ovdje smo obavezni da Allahu pokorni budemo, da dobro činimo, da sebe i porodice svoje čuvamo, da svoj džemat podupiremo i jačamo a tamo ćemo istinske plodove ubrati. Što više ovdje posijemo, više ćemo tamo požnjeti. Allah je dobar prema nama i bezbroj blagodati nam je dao pa od nas traži da na tu dobrotu uzvratimo dobrotom i naglašava da On ne voli one koji čine nered. Nered je lahko posijati. Samo red, dobročinstvo i druženje sa čestitim ljudima doonose sreću u naš život.

A reća se u očima vidi jer su oči ogledalo duše.

Baš zato je rečeno da će najveća ahiretska nagrada za vjernika biti gledanje u Allaha Uzvišenog.

Čaršijska džamija, Prozor.

12. januar 2018.

Hatib: Safet-ef. Pozder