GOVOR REISU-L-ULEME POVODOM ROĐENDANA (MEVLUDA) MUHAMMEDA, A.S.

POVODOM ROĐENDANA (MEVLUDA) MUHAMMEDA, A.S. 

Obraćanje je održano 20. marta  2008. godine u Jordanskoj džamiji u Sarajevu  na Mevludu nakon akšam namaza:

     Nije poznato da li se ikad do danas poklopio prvi dan proljeća, sa 12. rebiu-l-evvelom, prvim danom mevluda ili rođenja Muhammeda, alejhisselam. Ali je poznato da se nikada kao danas nije govorilo o Muhammedu, a.s. i nikad se kao danas nije osjećala tolika potreba da se razumije i osjeti Muhammedova, alejhisselam, poruka čovječanstvu.

     To ne iznenađuje one koji znaju i vjeruju da je Muhammed, a.s., milost i radost svjetovima; da je on posljednji vjerovjesnik, i svjedok, i donositelj radosne vijesti, i svetionik, i uzor, i pouzdani prijatelj, i savjetnik, i zaštitnik, i plemeniti saputnik, koji nas vodi pravim putem do uzvišenog cilja. Nema ljudske riječi koja može iskazati svu veličinu čovjeka i vjerovjesnika Muhammeda, a.s., ali ima Allahova riječ: „Ti si Muhammede uzvišen u svom moralu" - kaže Uzvišeni Allah.

     Dakle, nije Muhammedova, a.s., veličina u imetku, jer je bio siromašan; nije ni u moći, jer je bio slab. Veličina Muhammeda, a.s., je u njegovoj skrušenosti pred slabima, u njegovoj hrabrosti pred moćnima, te u njegovoj predanosti pred iskrenim prijateljima. On sam nije misterija, ali je njegov utjecaj misteriozan posebno na one koji ga nastoje osporiti; on sam nije božanstvo, ali njegova poruka ima božansku moć; on se nije izdvajao od ljudi, ali njegov način života bio je nadljudski. Samo je on mogao dopustiti svojim sljedbenicima da ih neprijatelji uče čitanju i pisanju; samo je on mogao svoje ljute protivnike pretvoriti u strasne prijatelje; samo je Muhammed, a.s., mogao ostati u trajnom pamčenju ljudi, koji ga nisu vidjeli, ali osjećaju njegov duh i dodiruju njegovu ruku spasa u svijetu kojeg sve više obuzima mrak nemorala.

     Zato dok se danas sjećamo Muhammedovog, a.s., rođenja (mevluda) nemoj da nas ponese želja da vidimo njegov lik, već treba da nas osnaži vjera u uzvišene vrijednosti morala, baš onako kako je vjerovao i djelovao naš pejgamber Muhammed, a.s. 

Ima li šta uzvišenije od saznanja da ćemo na Sudnjemu Danu biti uz Muhammeda, a.s., jer kao što je rekao: „Najbliži meni na Sudnjemu Danu biti će oni koji su mi vjerovali iako me nikad nisu vidjeli"; ima li šta vrednije od spoznaje da će nam Muhammed, a.s., biti zaštoitnik na Obečanom Danu, kad nam ništa neće biti od pomoći, ni imetak, ni vlast, ni ugled, ni čast, već samo ono što je zapisano u čuvanoj knjizi naših dobrih djela; ima li šta ljepše od misli da ćemo jednog dana biti u Allahovoj milosti zato što smo u Pejgamberovom šefaatu; ima li šta snažnije u našem srcu od vjere koju smo naslijedili od našeg Pejgambera, koja nam daje smisao života i vodi nas do uzvišenog cilja. 

     Nema ništa važnije od naše vjere da nismo sami na ovome svijetu i da nas čeka prijatelj na drugome svijetu; nema ništa uzvišenije od naše spoznaje da smo zajedno na Pejgamberovom putu; nema ništa ljepše od naše ljubavi prema voljenom Muhammedu, a.s., kojeg osjećamo u duši i nosimo u srcu; nema ništa bolje od naše želje da živimo u bratskoj ljubavi, koju nam je Pejgamber darovao.

     Eto zašto mevlud u našim kućam i džamijama ima smisla - da u nama probudi sve one plemenite misli i sva ona plemenita djela koja krase najboljem među dobrim ljudima i najčasnijeg među časnim vjerovjesnicima.

     Uspomena na Muhammeda, a.s., produžava našu vjeru i snaži našu namjeru da budemo i ostanemo kao jedno tijelo i jedna duša u borbi za naša prava i slobodu.

     Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da slijedimo Sunnet Muhammeda, a.s.!

     Allahu Sveznajući, pouči nas da nam Muhammed, a.s., bude uzor u našem životu!

     Allahu Milostivi, neka nam šefaat Muhammeda, a.s. bude Tvoja milost!