Promo banner

A+ A A-

OSLOBODITI BOSANCE STRAHA GENOCIDA I PONIŽENJA SUSRETA SA RATNIM ZLO INCIMA

     Zagreb, 23. juni 2008. (MINA) -  Danas je u Zagrebu otvorena dvodnevna konferencija Europske komisije o temi "Interkulturalni dijalog za veliku Europu - Europska Unija i Balkan".  Riječ je o Žan Monet (Jean Monnet) programu kojim se određuje politika prioriteta Europske komisije, a pošto je ova 2008. godina proglašena godinom međukulturalnog dijaloga, Zagrebačka konferencija je posvečena pitanju mira i pomirenja među nacijama i kulturama. Cilj ove koneferencije je uključivanje akademskog mišljenja u proces političkog odlučivanja, promoviranje interakcije između akademske zajednice, političara i civilnog društva i stimulisanje novih ideja o važnim pitanjima za Europu i svijet.

     Nakon uvodnog izlaganja Odile Quintin, generalne direktorice za obrazovanje i kulturu, te prezentacija Žan Figela (Ján Figel), člana Europske komisije, gospođe Rodi Kratsa, prve potpredsjednice Europskog parlamenta, na prvoj sesiji o temi "Mir i pomirenje među nacijama i kulturama", govorio je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić i tom prilikom rekao:

     -Balkanski poluotok je na sredini između istoka i zapada u svim aspektima istočno-zapadnih odnosa: geografskih, političkih, kulturnih i religijskih.

     Od vremena carstva Aleksandra Velikog u trećem stoljeću prije nove ere pa do Rimskog carstva pod kojim su bile značajne balkanske provincije, Balkan je imao značajnu ulogu u oblikovanju ljudske povijesti.

     Podjelom  Rimskog carstva 395. godine većina balkanskih provincija pripojena je Istočnom carstvu.

     Osmanski utjecaj na Balkanu počinje 1358. godine i traje više stoljeća.

     Sa Berlinskim kongresom 1878. godine osmanski utjecaj je sveden na minimum, ali Balkan ni nakon toga nije prestao biti područje istočno-zapadnog natjecenja.

     Balkan se već davno opredjelio za Zapad, tačnije za Europu, ali Europa nije razumila balkanske potrebe i aspiracije. Umjesto sveobuhvatnog pristupa religijskoj, nacionalnoj, kulturnoj i jezičkoj raznolikosti Balkana, Europa se prema Balkanu odnosi sa predrasudama koje joj onemugaćavaju da u njemu prepozna dobre strane. O Balkanu se govori kao 'balkanizaciji', odnosno  kao "podjeli regiona na brojne male i često međusobno ratoborne jedinice". Izjave poput ove: "rat koji je počeo pokušajem da se nametne red i poredak na Balkanu imao je za posljedicu balkaniziranje Europe" - predstavljaju opću percepciju o Balkancima kao nepredvidivim, nerazumnim i nekompatibilnim ljudima i narodima naspram europskih očekivanja.

     Činjenica da je prošlo stoljeće počelo sa svjetskim ratom u Sarajevu (1914.), te da je i kraj prošlog stoljeća bio označen sa ratom u Sarajevu (1992-1995.) upozorava da se Balkan ne smije zanemariti i ostaviti samome sebi. Balkan mora biti ne samo u središtu europske, već i svjetske politike u smislu globalnog mira i sigurnosti. Svakako, ako se Balkan ne europeizira, onda postoji opasnost da se Europa balknizira. 

***

     Ako uzmemo da interkulturalni dijalog znači: otvorenu i poštenu razmjenu mišljenja te konstantnu interakciju među pojedincima, zajednicama i organizacijama različitih tradicija i pogleda na svijet - onda se Balkan može da uklopi u to značenje. Uistinu - Balkan je povijest kontinuirane interakcije među različitim nacijama, kulturama i religijama, možda ne uvijek 'otvoreno i pošteno', ali zasigurno upadljivo i živo tako da se može reći da je Balkan najgušće interkulturno područje na europskom kontinentu.

     Zato je, imajući to na umu, potrebno odrediti ciljeve interkulturalnog dijaloga što će dati Balkanu priliku da svoje iskustvo praktičnog dijaloga prevede u poželjne vrijednosti Europske unije. Ti ciljevi mogu biti: razvijanje dubljeg međunacionalnog i međukulturnog razumijevanja; aktiviranje zajedničkog sudjelovanja i međusobne suradnje; osiguravanje mogućnosti slobodnog izbora; afirmiranje jednakopravnosti i uključenosti u sve sfere javnog života; rad na  pravednoj raspodjeli javnih dobara; te širenje kreativnih procesa.

     Prema tome, interkulturalni dijalog je beskrajni proces. U kontekstu odnosa EU i Balkana potrebno je razviti doktrinu mira i pomirenja u smislu balkanskog post-komunističkog ozdravljenja  i post-komunističke odgovornosti Eurospke unije.

     Iako je tema o miru i pomirenju nacija i kultura važna s aspekta europske integracije, pitnje 'mira i pomirenja' između države i društva na Balkanu nakon pada komunizma je važnije. Općenito govoreći, nema sukoba između nacija i kultura, već sukob postoji između nacionalnih i kulturnih zajednica oko načina uređenja društva i funkcije države.  Prema tome, ni sukob na Balkanu nije ni nacionalni, ni kulturni, pa tako ni vjerski, već je rječ o političkoj borbi za vlast i društvenu privilegiju ovog ili onog pojedinca, ili ove ili one interesne grupe. I kao što Džordž Skopflin (George Schöpflin) s pravom primjećuje:

     Post-komunistički sistemi su označeni konstantnim sukobom oko najosnovnijeg kriterija o tome kako legitimirati vlast, kako je raspodijeliti, te kako je primjeniti i obnoviti. Neko bi očekivao da sukob ima oblik ustavne krize. U stvari, zbog zbrke i nedostatka dogovora, postojeća pravila izgledaju samo kao fasada iza koje su privatni interesi. Zapravo, postoji samo marginlni osjćaj za javnu sferu i javno dobro...  Nadalje, budući je jednakopravnost prividno bila osiguravana državom, nakon pada komunizma na državu se i dalje gleda kao moralni centar jednakopravnosti. Neuspjeh države da odigra tu ulogu ima loše posljedice po demokratiju i to se smatra kao neuspjeh cijeloga društva... U teorijskom smislu očekivalo se da spas dolazi sa Zapada kroz članstvo u Eurospskoj uniji, a onda kad se to ne ostvari dolazi do razočarenja ... U nekoj mjeri na Zapad se gleda kao dužnika ...

     Na temelju rečene analize možemo zaključiti da Balkanu ne treba propovijedati o miru i pomirenju (Balkan zna to sam činiti i drugima prodavati), već se treba osloboditi iluzija propalog komunizma i potrošenog atavizma. Narodi na Balkanu treba da naprave duboko intelektualno i kulturno preispitivanje sa ciljem da se ljudi oduče od zastarjelih koncepata države i društva te da se, umjesto toga, ustanove suvremene vizije društva i države koje će osigurati jednakost i ekonomski napredak, te promovirati mir i pomirenje, kao doktrinu multikulturalizma, koji 'pretpostavlja da su svi nosioci različitih kultura koji participiraju u društvenom dogovoru manjina... (David Novak). 

     Mada je ova doktrina multikulturalizma razumljiva Bosancima, koji su, da vas podsjetim, bez ikakvog razloga platili najvišu cijenu za disoluciju bivše Jugoslavije, oni ne mogu da razumiju zašto još uvijek moraju trpiti zbog svog multikuluralizma na početku 21. stoljeća u Europi tako što im država ima tri glave, tako što još uvijek imaju plemenski ustav, tako što još uvijek imaju etničku policiju, tako što, kako neki kažu, imaju više ministara nego građana. Ovdje leži odgovornost Europske unije, a to je da ohrabri Bosansce da se oporave od komunizma, ali i da investira u mlade mozgove Bosanaca koji će biti nosioci europskih vrijednosti, kao što su ljudska prava, demokracija i multikulturalizm.

     Ako  nije mogla, ili nije htjela, spriječiti genocid u Bosni i Hercegovini, Europa ima sada povijesnu priliku da oslobodi Bosance od straha genocida i od poniženja susreta sa ratnim zločincima.

     Činjenica da se u Bosni i Hercegovini nije dogodio ni jedan incident nasilja sa motivom osvete, obavezuje Europu da pomogne Bosancima da izađu na selamet. Sa ponosom ističem da je moja zemlja primjer nenasilja u postratnom periodu. To je razlog da se Bosna i Hercegovina nagradi, a ne stalno kažnjava sa odugovlačenjem njezinog prijema u europsku familiju nacija, kultura, religija... - zvršio je reisu-l-ulema dr. Cerić svoje izlaganje u Zagrebu.