Promo banner

A+ A A-

Govor rabina Arthura Schneiera u Potočarima povodom 11. jula

Govor rabina Arthura Schneiera, 11. juli 2012, Potočari

Vaša eminencijo reisu-l-ulema, muftija tuzlanski, vršioče dužnosti načelnika Srebrenice, vaše ekselencije, braćo i sestre,

Prešao sam Atlantik da bih danas stao ovdje solidarišući se s vama dok se sjećate svojih voljenih koji su bili žrtve masovnog ubistva i da bismo se zajedno prisjetili još jednog ružnog poglavlja nečovječnog odnosa čovjeka prema čovjeku.

ra-as-sreb-2012-1

(foto: Anadolija)

Iako razorni bol zbog ovog zločina osjećaju najviše Srebreničani, Bosna i Hercegovina i porodice žrtava naročito – u tome niste sami.

Ja tugujem s vama,

Osjećam vašu tjeskobu,

Čujem vaš krik i osjetim bol. 

I sam poznajem bol koju osjećate i koju ćete uvijek osjećati, jer sam preživio holokaust. Cijela moja porodica je ubijena u logorima Auschwitz i Terezin. Poznati su mi tjeskoba i očaj koje osjećate jer su vaši najmiliji brutalno ubijeni ni zbog čega drugog nego zbog svoje vjerske ili etničke pripadnosti.

Ali, kao neko ko je preživio holokaust, nisam se okrenuo ni protiv Boga ni protiv ljudi. Umjesto toga, cijeli sam život posvetio izgradnji mostova između sve djece božije i traganju za mirom i pravdom, u pomen na moju porodicu i milione poput njih koji su ubijeni. 

Zbog toga je, kada je počeo rat na Balkanu, fondacija koju vodim, Prigovor savjesti, po prvi put u Švicarskoj organizirala sastanak reisa, patrijarha Srpske pravoslavne crkve i kardinala zagrebačkog da osude korištenje vjere kao opravdanje za rat.   

26.11.1992. potpisali smo Bernsku deklaraciju u kojoj smo rekli  da je „zločin počinjen u ime vjere najveći zločin protiv vjere“.

Brutalnost onoga što se dogodilo ovdje nikada se ne može zaboraviti, ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena. Razmjer ovog zločina mora se pamtiti, a ne poricati. Svjedočenje preživjelih ne može se osporavati, niti se historijske činjenice mogu mijenjati.

Ovaj zločin je, prije svega, počinjen protiv više od 8000 ljudskih bića – od kojih danas ukopavamo više od 500 – muškaraca i dječaka koji su masovno ubijani u činu genocida. Jedini grijeh žrtava bio je što su postojali – njihova jedina krivica to što su rođeni, što su sanjali i voljeli kao ljudska bića.

Kao što je predsjednik Obama rekao u svojoj izjavi za današnju komemoraciju:

„Ime Srebrenice uvijek će biti povezano sa najmračnijim događajima iz 20. stoljeća“.

„Znamo da nedavna bolna prošlost neće sputati budućnost Srebrenice i Bosne i Hercegovine.  Sjedinjene Države odbacuju nastojanja da se iskrivljuju razmjeri ovog zločina, da se opravdavaju  motivi za ovaj zločin, da se okrivljuju žrtve i negira nepobitna činjenica da je to bio genocid“.

„Svi mi želimo nastavak procesa pomirenja i miran suživot građana Bosne i Hercegovine i Balkana“.

„Sjedinjene Države su uz građane Bosne i Hercegovine i još jednom izražavaju žaljenje zbog gubitka velikog broja njihovih najmilijih.  Oni su u našim srcima i sa njima suosjećamo, te se trajno obavezujemo da ćemo podržati njihove težnje ka boljoj budućnosti“.

Zločin kojeg se danas sjećamo bio je i zločin protiv porodica žrtava i mnogih preživjelih koji su, srećom, s nama danas, a brojni među njima još uvijek nose ožiljke i osjećaju bol.

Bio je to zločin protiv Evrope i protiv vjere i prirodnog poretka – iz kojeg su žrtve i njihovo potomstvo zauvijek eliminisani.

To je bio zločin protiv čovječnosti – i protiv Boga.

Kažemo „nikada više“ i zaista mislimo „nikada više“.

Za počinioce ovog zločina oprosta nema. Oni nose biljeg Kainov kojeg nijedan čovjek izbrisati ne može. Ali koliko god dugo trebalo, pravda će biti zadovoljena.

Pa ipak, dok osuđujemo nesumnjiv i neporeciv zločin počinilaca, moramo priznati da ostatak svijeta također snosi dio krivice za njega. Jer, baš kao što je ovaj zločin počinjen protiv čovječanstva, čovječanstvo ga je i dopustilo. 

Dopustio ga je svijet koji je šutio, suočen s patnjom koja je trajala predugo, svijet koji nije upotrijebio svoju moć da zaustavi zlo ili da pomogne slabima. „Ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega”, uči nas Tora u Levitskom zakoniku, 19:16.

Čovječanstvo ne smije biti nijemo ili bespomoćno kada je suočeno s teškom nepravdom. Šutnja nije rješenje; ona samo ohrabruje počinioce i na kraju se, zbog nje, u krvi plaća strašna cijena.

To je lekcija koju svijet danas mora ponovo učiti dok smo svjedocima masakra kojeg čini sirijski režim protiv sopstvenog naroda. Ponovo je vrijeme da čovječanstvo kaže jedinstvenim, jasnim glasom: ovi zločini moraju prestati!

Doktrina “odgovornost za zaštitu” koju su UN usvojile 2005. godine, obavezuje cijelu zajednicu država da zaštite nevine od masovnih zločina.

Danas se sjećamo strahota prošlosti, ali se zavjetujemo da nas prošlost neće paralisati. Današnja komemoracija se tiče budućnosti: budućnosti čovječanstva i vaše budućnosti. I vi i ja smo preživjeli svoje tragedije. I uprkos razdirućem bolu, naša je obaveza prema onima koji nisu preživjeli da nastavimo biti dijelom društva i ovaj svijet činimo boljim.

Hajde da svi odlučimo – zbog naše djece – da gradimo bolji svijet zajedno da ona ne bi nikada upoznala bol i gubitak koje mi poznajemo.

Hajde da svi odlučimo, u ovoj zemlji i širom svijeta, da zajedno djelujemo u izgradnji razumijevanja među svim vjerama, naročito djecom Abrahamovom.

U spomen našim najmilijim koji su ubijeni, a zbog budućih generacija, odlučimo da iz svojih srca i sa svojih usana prognamo mržnju i stremimo suživotu, miru i toleranciji.

Živimo u našim zajednicama kao susjedi koji poštuju druge i drugačije pod geslom “živimo i pustimo druge da žive”.

Kao što stoji u Qur’anu:

Ono što dolazi bolje će biti od onog što je bilo,
a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!
Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio,
Zar nisi izgubljen bio, pa te On poveo, zar nisi gladan bio, pa te On nahranio.

Neka ove riječi uđu u vaša srca, neka postanu vaše.

Danas i sutra su “ono što dolazi”. “Ono što je bilo” ne može se promijeniti, može se samo pamtiti i treba biti zapamćeno. Ali, budućnost možemo mijenjati: budućnost vaše zemlje, budućnost vaše porodice, sopstvenu budućnost. Neka vam Bog da snagu i podari vam mir.