Promoviran Drugi izvještaj o islamofobiji
Sarajevo, 7. maj 2012. (MINA) – U Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini danas je održana konferencija za novinare na kojoj je predstavljen Drugi izvještaj o islamofobiji na području Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Izvještaj su predstavili Ekrem Tucaković, rukovodilac Službe za odnose s javnošću Rijaseta i Abdulgafar Velić, imam Istiklal džamije u Sarajevu.
Izvještaj obuhvata različite segmente diskriminacije i netolerancije na osnovu vjere. Sastavni dio Izvještaja predstavljaju preporuke organima i institucijama Bosne i Hercegovine i međunarodnim političkim organizacijama i organizacijama za zaštitu ljudskih prava.
Uvodna riječ Tucakovića
Govoreći o ovom izvještaju rukovodilac Službe za odnose s javnošću Rijaseta, Ekrem Tucaković je rekao:
„Danas je 07. maj koji se u kalendaru Islamske zajednice u BiH obilježava kao Dan džamija, sjećanje na 7. maj 1993. godine kada je u Banjoj Luci u uvjetima mira i izvan zone ratnih dejstava srušena jedna od najljepših džamija u BiH, Ferhadija džamija, koja se nalazila, kao spomenik kulture izrazite arhitektonske ljepote i vrijednosti, pod zaštitom UNESCO-a. Na Dan džamija mi se prisjećamo i više stotina ostalih porušenih džamija i želimo ukazati na svu opasnost i količinu destruktivnosti koju islamofobija može podstaknuti i koju mržnja prema drugome može proizvesti.
Drugi Izvještaj o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji na području Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini registrirao je različite oblike netolerancije i diskriminacije prema muslimanima. Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na Petoj redovnoj sjednici, održanoj 30. marta 2012. g. u Sarajevu usvojio je ovaj Izvještaj, koji obuhvata vremenski period januar – decembar 2011. g.
Izvještaj se sastoji od šest područja koja su bila u fokusu praćenja i analize: državni i politički sektor; lična i kolektivna dimenzija slobode vjere u medijima; sektor zapošljavanja; sektor obrazovanja; diskriminacija i netolerancija u umjetničkim djelima; zločin iz mržnje ili napadi na muslimane, službenike i imovinu Islamske zajednice.
Cilj ovog Izvještaja je registriranje, upoznavanje i informiranje o slučajevima islamofobije, diskriminacije i netolerancije na osnovu vjere, ohrabrivanje žrtava netolerancije i diskriminacije da ispričaju svoja iskustva, podizanje svijesti da se slučajevi islamofobije, netolerancije i diskriminacije trebaju ozbiljno uzeti i da je potreban zajednički odgovor društva.
Islamofobija je iskazivanje netolerancije, mržnje i neprijateljstva prema islamu i muslimanima te vršenje diskriminacije protiv osoba, pojedinačno ili kolektivno, zato što su muslimani, ili ih se takvima doživljava, bez obzira u kojoj se formi i sa kojim intenzitetom mržnja, netolerancija i diskriminacija iskazivali i vršili.
U Bosni i Hercegovini je prisutna islamofobija, diskriminacija i netolerancija prema muslimanima, islamskim vrijednostima i institucijama. Islamofobija se u društvu pokazuje na način širenja predrasuda, netrpeljivosti i straha, vrijeđanja i izrugivanja vjerskim obredima i osjećanjima, fizičkim napadima na džamije i mezarja, pokušajima diskriminacije u obrazovanju, diskriminacije u zapošljavanju, stavljanje u neprimjeren kontekst islamske terminologije, simbola i imamske profesije.
Ovaj Izvještaj prepoznaje političku retoriku i medije kao najznačajnije i najutjecajnije faktore islamofobije i netolerancije. Zapaljive i neodgovorne izjave političkih predstavnika predstavljaju jasne primjere diskriminacije i netolerancije na temelju vjere, podstiču predrasude, kreiraju ambijent netolerancije i mogu biti izvor motivacije ekstremnim grupama i pojedincima u njihovim nasilnim postupcima. U 2011. godini izdvojila se jedna politička struktura u entitetu Republika Srpska, SNSD, i njeni predstavnici na različitim državnim i političkim razinama, osobito njen predsjednik Milorad Dodik, kao središte iz kojeg je prema muslimanima poslano više netolerantnih i diskriminirajućih poruka. Izvještaj MUP RS kojim se proglašavaju “vehabijama” i sigurnosnim prijetnjama povratnici muslimani pokazao je da unutar zvaničnih entitetskih struktura postoji islamofobičan pristup.
Mediji mogu i trebaju imati pozitivnu ulogu u borbi protiv diskriminacije i netolerancije, u afirmaciji međukulturnog i međureligijskog dijaloga, razumijevanja i društvene harmonije. Međutim mediji mogu imati vrlo negativnu ulogu u kreiranju pogrešne i predrasudne slike. Nažalost, pojedini mediji u Bosni i Hercegovini postali su važan kanal javnog plasiranja sadržaja za muslimane uvredljivog i netolerantnog karaktera. Zabrinjavajuće je što javni radio-televizijski servisi gube svoju temeljnu funkciju služenja interesima građana, od kojih se finansiraju, i odražavanje javnog interesa neovisno od političkih i ideoloških centara.
Predrasude i diskriminacija u sektoru traženja posla i zapošljavanja ostavljaju teške posljedice po ljudsku ličnost i dostojanstvo. Posebno su ovim pogođene muslimanke koje nose mahramu. Muslimanke sa mahramom suočene su sa diskriminacijom prilikom zapošljavanja ili tokom obavljanja posla u javnom i privatnom sektoru.
Vjeronauka u javnim ustanovama i dalje je predmet oštrih rasprava, pri čemu se koristi neprimjeren i uvredljiv jezik i upućuju zahtjevi za izgon vjeronauke iz javnih škola. Ti zahtjevi su najglasniji u Sarajevu, gdje je u 2011. g. naročito bila intenzivna negativna politička i medijska kampanja protiv vjeronauke u školama Kantona Sarajevo. Nadležna vlast u Kantonu Sarajevo ispoljila je neodgovornost i poigravala se sa voljom roditelja i učenika u vezi s pitanjem vjeronauke u školama.
Umjetnički sadržaji i izrazi koriste se u cilju širenja direktne ili indirektne netolerancije, ili vrijeđanja vrijednosti islama i islamskih autoriteta. To je naročito izraženo kroz objavljivanje uvredljivih karikatura, fotomontaža, putem muzičkih i kvazipoetskih sadržaja.
Zločin iz mržnje, odnosno napadi na vjernike, službenike i imovinu Islamske zajednice registrirani su u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine. Zločin iz mržnje je nedopustivo česta pojava, a naročito je ovom vrstom zločina pogođena povratnička, obično je to i manjinska populacija. Napadi na pojedine džamije su registrirani više puta.
Posebno izražen vid ispoljavanja netolerancije, nekad i mržnje, u BiH jeste omalovažavanje i vrijeđanje najviših vjerskih autoriteta i zvaničnih organa Islamske zajednice. Naročita meta takvih postupaka u 2011. godini bio je reisu-l-ulema Islamske zajednice dr. Mustafa Cerić.
Važno je prepoznati i priznati postojanje problema islamofobije, diskriminacije i netolerancije te njihovih društvenih, kulturoloških i psiholoških posljedica i razviti spremnost za usvajanje višestranog pristupa u cilju nalaženja rješenja.
Muslimane i Islamsku zajednicu naročito zabrinjava praksa da se pitanjima njihove vjere i njene interpretacije, ili određivanja “dobrih” i “loših”, “poželjnih” i “nepoželjnih” muslimana bave političari, mediji pa i predstavnici drugih vjerskih zajednica koji nisu pozvani da daju takva mišljenja, jer nemaju kredibilitet i stručnu kompetenciju za takva pitanja. Miješanje u unutarnja, vjerska pitanja muslimana i Islamske zajednice nije prihvatljivo.
Ovaj Izvještaj sadrži više preporuka radi prevencije islamofobije i netolerancije. Između ostalog preporučuje se nadležnim organima da ulože potrebne napore da se eliminiraju uzroci diskriminacije i netolerancije, da se osigura potpuna primjena standarda o slobodi vjere, slobodi izražavanja, kolektivna dimenzija slobode vjere, pravo na vjersko obrazovanje, pravo na rad i zapošljavanje, izbjeglo donošenje zakona koji će biti diskriminirajući prema muslimanima.
Također je preporučeno evropskim tijelima i organizacijama za zaštitu ljudskih prava da koristite svoje kapacitete i mogućnosti u borbi protiv netolerancije i diskriminacije muslimana kroz uvrštavanje u svoje programe rada pitanja islamofobije, netolerancije i diskriminacije muslimana. »
Obraćanje Velića
Nakon izlaganja Tucakovića, novinarima se obratio Abdulgafar Velić, imam Istiklal džamije u Sarajevu.
On je tom prilikom rekao:
„Islamofobija je pojam koji označava izuzetno staru i kompleksnu pojavu, a koja je već prepoznata od brojnih međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, od Ujedinjenih naroda, preko Organizacije islamske konferencije, pa do Evropske Unije. Za ovaj već sada priznati društveni problem možemo reći da označava nerazuman strah od islama i muslimana. Većina organizacija za zaštitu ljudskih prava smatra da je islamofobija mržnja i neprijateljstvo usmjereno isključivo prema muslimanima.
Mada se danas islamofobija u Evropi pojavljuje u različitim oblicima, srednjovjekovna Evropa koristila je islamofobiju, tj. nerazuman strah od islama i muslimana, kao metod mobilizacije za križarske pohode. Neki politički subjekti u Evropi danas koriste islamofobiju u političkim izbornim kampanjama, gdje se govori o muslimanima koji osvajaju Zapad i koji su prijetnja evropskim vrijednostima, predstavljajući se kao zaštitnici Evrope od islama i muslimana.
Kad je riječ o Bosni i Hercegovini islamofobija je, također, star i kompleksan problem. Za razliku od prijašnjih vremena o islamofobiji danas možemo slobodno govoriti i na nju upozoravati. Da bi opravdali svoje osvajačke apetite na Bosnu i Hercegovinu, kako s istoka tako i sa zapada, velikodržavni projekti koristili su islamofobiju, šireći nerazuman strah od islama i bosanskih muslimana. Genocid u Srebrenici rezultat je velikodržavnog projekta, tj. agresije i etničkog čiščenja dok je islamofobija bila jedan od načina podstreka za vojsku i izgovor za strašne zločine.
Stoga, svim događajima i izjavama u kojima postoje elementi islamofobije prilazimo s velikim oprezom. Nijednu od izjava, u kojima se sije strah od muslimana, ne podcjenjujemo. Kao narod sa svježim ranama nedavno preživjelog genocida ne dozvoljavamo nikome da nam uzima pravo na oprez.
U ovom izvještaju navode se izjave rukovodećih ljudi manjeg b-h entiteta (Milorada Dodika, Emila Vlajkija, Nebojše Radmanovića, Nikole Špirića, Rajka Vasića, itd.) u kojima je očigledno etiketiranje islama kao najveće opasnosti. Ovaj izvještaj nam daje i pregled događaja, pa vidimo da ove izjave istovremeno prate napadi na džamije, imame, starije povratnike u džamijskim haremima, na mezaristane, itd. Prema izvještaju vidimo da gotovo nije bilo nijedne sedmice u prethodnoj godini a da nije bilo skrnavljenja džamija ili napada na imame u Republici srpskoj. Svi ti napadi dešavaju se istovremeno s izjavama političkih predstavnika iz Republike srpske.
Teroristički napad u Norveškoj, 22. Jula 2011, i priznanje Andersa Breivika o mržnji prema muslimanima, te kako su mu uzor bili srpski političari i vojni komandanti kojima se, zbog zločina nad Bošnjacima, sudi u Haškom sudu, ukazuje na prelijevanje islamofobije i širokog motivacijskog dometa ekstremnih izjava. Treba istaći da Brejvik u svom manifestu, pored činjenice da je inspirisan srpskim političarima, razrađuje plan deportacije muslimana iz Evrope. Bosna i Hercegovina prema tom manifestu bi trebala biti sabirni centar za deportaciju muslimana iz Evrope na istok.
Izvještaj bilježi i djelovanje medija, koji su također akteri islamofobije. Predstavljanje Islamske zajednice kao jedne od najvećih opasnosti za Bosnu i Hercegovinu, te nerazumno širenje straha od Islamske zajednice nerijetko je bio cilj pojedinih medija, na žalost i javnih državnih medijskih servisa. Širiti nerazuman strah od reisu-l-uleme i predstavljanje vrhovnog vjerskog poglavara bosanskih muslimana kao najveću opasnost za Bosnu i Hercegovinu također je islamofobija. Mediji u entitetu Republika srpska i pojedini u Federaciji skoro svakodnevno plasiraju izvještaje o muslimanima “vehabijama”, okupljanju “vehabija” u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine, njihovim sigurnosnim prijetnjama, što proizvodi stanje permanentne propagande i podstiče strah i predrasude.
Zanimljivo je da ti isti mediji ne tretiraju diskriminaciju na radnom mjestu prema djevojkama koje nose mahrame kao i prilikom traženja posla. Šokantna je i izjava predsjednice Helsinškog komiteta, Vere Jovanović, da žene s mahramama ne bi trebale raditi u javnim organima i institucijama države. Izvještaj navodi i diskriminaciju u Oružanim snagama po ovom pitanju, zatim u sudu u Travniku, na međunarodnom karate turniru u Prozoru, te u UIO u Banja Luci.
Izvještaj bilježi diskriminaciju i u obrazovanju. Međunarodnim standardima o ljudskim pravima i slobodama priznato je neotuđivo pravo roditeljima da odgajaju djecu u duhu svojih uvjerenja i vjerskog učenja. Međutim, vjeronauka u javnim ustanovama i dalje je predmet oštrih rasprava, pri čemu se koristi neprimjeren i uvredljiv jezik kao i prijetnja protjerivanja vjeronauke iz javnih škola i to samo tamo gdje su muslimani u većini. Izvještaj također bilježi i diskriminaciju muslimanske djece u obrazovnim institucijama Republike srpske.
Umjetnički sadržaji i izrazi koriste se također u cilju širenja direktne ili indirektne netolerancije, ili vrijeđanja vrijednosti islama i islamskih autoriteta. To je naročito izraženo kroz objavljivanje uvredljivih karikatura, fotomontaža, putem muzičkih i kvazipoetskih sadržaja. Izvještaj tretira karikature u kojima se gazi Kur'an, zatim karikature gdje su džamije prikazane kao terorističko središte, itd. Garantirana sloboda umjetničkog izražavanja ne smije kršiti garantiranu slobodu savjesti i religije.
Šesta, tj. posljednja, cjelina Izvještaja navodi 51 primjer zločina iz mržnje i napada na imame i vjerske objekte u Republici Srpskoj. „Današnja Konferencija za novinare u Rijasetu, na kojoj je predstavljen Drugi izvještaj o islamofobiji na području Islamske zajednice u BiH, pobudila je zapažen interes medija, što je bilo vidljivo prisustvom novinara, kao i pitanjima koja su uputili uvodničarima nakon njihovih izlaganja.
Izvještaj možete preuzeti na linku ispod (desni klik -> Save Link As):