HUTBA REISU-L-ULEME U GAZI HUSREV-BEGOVOJ DŽAMIJI

     -Draga braćo i sestre,

     U trećoj kur'anskoj suri Al-i Imran, Uzvišeni Allah kaže: "Prije vas su bili i prošli utvrđeni načini života. Zato, putujte zemljom i gledajte kako su završili lažljivci. Nemojte malaksati i nemojte očajavati. Vi ćete nadvladti ako budete vjerovali. Ako vas zadesi nesreća, neka znate da je nesreća pogađala i narod poput vas. Život je vrijeme u kojem se smjenjuju pobjede i porazi da bi Allah Uzvišeni znao one koji vjeruju i da bi Allah, dž.š., prepoznao između vas one koji su spremni svjedočiti istinu. Allah dž.š., ne voli nasilnike (Al Imran, 137-140). 

     Islam je Allahov plan na zemlji u kojem čovjek može da sudjeluje ako u njega vjeruje i ako je spreman da o njemu svjedoči svojim životom. Kao i svi drugi Allahovi planovi koje znamo i koje ne znamo, Allahov plan islama, kao sveopći plan Allahove milosti na zemlji, provodi se s nama ili bez nas. Allahov blueprint ugrađen je u dušu i srce svakog čovjeka. Čovjeku  je omogućeno da spozna Allahov blueprint u svojoj duši i svome srcu. Time on postaje svjestan samog sebe i svog polođaja na zemlji. No,  čovjeku je dopušteno i da ne spozna taj Allahov blueprint.  Čovjeku je data slobodna volja da bude svjesni sudionik u sveopćem dobru ili da bude nesvjesni prolaznik u životu. U tome je vrijednost čovječnosti čovjeka da u Allahovoj sveopćoj milosti prepozna Allahovu sveopću dobrotu te da u svojoj ograničenoj slobodi bira opće dobro u povijesti. Temeljni cilj islama, kao Allahovog plana, je da objasni čovjeku njegovu misiju, smisao njegovog života te da mu jasno definira moralne vrijednosti kao uvijet za njegov zdrav i uredan ljudski život. Čovjekova misija je da služi Bogu i čovjeku. Smisao njegovog života je da vidi više i dalje od samoga sebe. Njegove moralne vrijednosti su da bude iskren i pošten, da cijeni i poštuje drugoga, da radi i surađuje, da bude dobar i koristan zajednici i društvu.

     To da smo mi danas i ovdje muslimani povijesna je činjenica, ali to je i odraz Allahovog plana sveopće milosti u kojoj smo se mi spoznali i u kojoj smo prepoznali svoju misiju, svoj smisao i svoje vrijednosti općeg dobra u povijesti. Šest stoljeća islama na Balkanu dovoljno je dug povijesni period da stanemo i pogledamo gdje smo i kako došli te gdje i kako treba da idemo dalje. Naravno, i Kur'an Časni nas uči da u prošlost trebamo gledati okom učenika koji hoće da zna uzroke i posljedice povijesnih uspona i padova. Povijesne istine ili laži možemo propitivati, ali prošlost ne možemo promijeniti. I prošlost ne smijemo obožavati. U njoj možemo tražiti odgovore za sadašnjost i budućnost pod uvjetom da smo svjesni kur'anskog upozorenja da "svakom narodu pripada samo ono što je sam zaradio svojim vlastitim trudom i radom". Dakle, svaka generacija ima svoje breme povijesti koje će nositi do sljedeće generacije koja će nastaviti dalje.

    Ova 2007. godina po Miladu je jubilarna godina po povijesnim činjenicama, a to su : 1240 godina od smrti Imam-i Azama Ebu Hanife (676 - 2007);  560 godina džamije u Ustikolini (1447 - 2007);  550 godina Isabegove tekije u Sarajevu (1457 - 2007); 530 godina Ajasbegove muallimhane u Sarajevu (1477 - 2007);  470 godina Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu (1537 - 2007); 450 godina Karđozbegove medrese u Mostaru (1557 - 2007); 140 godina Cazinske medrese u Cazinu (1867-2007); 120 godina Mekteb-i nuvaba u Sarajevu (1877 - 2007); 30 godina Fakulteta islamskih nauka (1977 - 2007) u Sarajevo.

    Sve navedene povijesne činjenice u nama izazivaju osjećaj časti i ponosa na naše pretke koji nisu bili "nesvjesni prolaznici u životu", već "svjesni sudionici u sveopćem dobru". Dakako, te povijesne činjenice su vidni znakovi naše prošlosti, ali ne i sigurno jamstvo za našu budućnost. Ni jedna generacije u povijesti nije mogla preživjeti samo od slave svojih predaka, već je morala podizati svoje vlastite znakove kako bi živjela svoju sadašnjost i osigurala jamstvo za svoju budućnost. Tako i mi danas, imamo pravo da se ponosimo sa velikim djelima naših predaka, ali nemamo pravo od toga živjeti bez vlastitog truda i napora da podignemo vidne znakove našeg vremena i mjesta, kao izraz naše slobode da budemo svjesni sudionici u planu sveopće Allahove milosti u kojoj je mir i sreća svakog čovjeka na zemlji.

    Očito, najvidniji povijesni znak sadašnje generacije muslimana na Balkanu je sam život kojeg evo brane više od jednog stoljeća sami uz Allahovu sveopću milost. Zato je važno da 28. jula, 2007. god. budemo na Koševu kako bi se vidjelo da smo preživjeli burnu balkansku i europsku povijest i kako bi pokazali Europi i svijetu naš znak života, kao najvažniji znak sadašnje generacije, koja gleda u budućnost sa vjerom u Boga, dž.š., i sa nadom u mir i sreću svih ljudi i naroda na Balkanu, Europi i svijetu.

    Ovo je vrijeme u kojem se mi oslobađamo straha od prošlosti i straha od budućnosti. Ali, ovo je i vrijeme u kojem Europa treba da se oslobodi straha od islama i straha od napretka muslimana.

    Bosanski muslimani su spremni i sposobni da prihvate izazove evropske povijesti bez straha i predrasuda, pa je stoga očekivati da je i Europa spremna i sposobna da prihvati svu istinu o islamu i sva prava muslimana koji žive u Europi bez straha i predrasuda.

    Bosna i Hercegovina nije samo srce Balkna, već i duša Europe. Ona mora, uz Allahovu pomoć, uspjeti na svom putu mirne i prosperitetne budućnosti zato što Europa ne smije faliti u svojoj namjeri da bude kontinent jedinstva u različitosti vjera, nacija i kultura.

    Stoga, draga braćo i sestre, neka vam je sretno šest stoljeća islama uz dovu Uzvišenom Allahu da nam budućnost bude slavnija od naše slavne prošlosti i da nam naša djeca budu sretna i uspješna.

    Allahu Svemoćni, osnaži nas u našoj namjeri da budemo u planu Tvoje sveoće milosti! Amin!

    Allahu Sveznajući, pouči nas kako da čitamo znakove prošlosti za dobrobit naše budućnosti! Amin!