REISU-L-ULEMA: MI SMO OZBILJNA I JAKA ZAJEDNICA

     "Mi smo ranijih godina imali i težih izazova, a ovo što se sada dešava je vezano za osobu Barčić, koja nije duševno uravnotežena i zato smo oprezni da ne napravimo grešku. On ima poteškoća u familiji, njegova žena ne živi sa njim i zatražila je zaštitu kod nas jer je on pokazao nasilništvo. Ovi momci oko njega imaju pravo da vjeruju kako hoće i ovaj problem ne želimo ni potcijeniti, ni precijeniti. Formirali smo komisije koje ovo rješavaju, ali korijen ove pojave od koje nas ponekad zaboli glava nije u BiH, nego u Beču, gdje jedan centar djeluje na način koji nije primjeren bosanskoj tradiciji i to ćemo polahko rješavati. Taj centar vode Bosanci, ali još nije vrijeme da izlazimo u javnost sa detaljima", kazao je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić u razgovoru za Nezavisne novine, komentirajući incident u Carevoj džamiji, ali je i zatražio da se posao državnih organa ne prebacuje Islamskoj zajednici.

     "Jako smo nezadovoljni funkcioniranjem države i državnih institucija. Nedopustivo je to što se događa u Brčkom i Maoči, ali neprimjereno je prozivati IZ za sve što se pojavljuje u ovoj zemlji. Treba vršiti snažniji pritisak na institucije države da rade svoj posao, jer pitanje škola i udžbenika treba da vode državni organi, jer oni propisuju programe, a IZ neka ostave na miru".

Odlučnost da se zaštiti integritet IZ
     U ovom razgovoru reisu-l-ulema je naglasio odlučnost Zajednice da se suprostavi svim nasrtajima na integritet muslimana i principe tumačenja propisa islama: "Mi smo ozbiljna i jaka zajednica sa stoljetnim iskustvom da bismo strahovali od bilo koga. No, svjesni smo da ima onih koji još nisu razumjeli "islamsku tradiciju Bošnjaka". Međutim, ono što se naziva pojavom vehabija u BiH je veliki poticaj za nas da osnažimo svoje vjekovno pamćenje kao naš osebujni identitet, koji daje smisao našem životu ovdje i sada."

Licemjerje prema muslimanima
     Reisu-l-ulema je također ukazao na licemjeran odnos prilikom interpretacije događaja i odnosa općenito prema muslimanima kazavši: "u Bijeljini 1992. godine nije bilo vehabija, bili su samo bosanski muslimani među kojima je bio veliki broj i onih koji su gotovo zaboravili da su bili muslimani, ali su ih ipak "arkanovci" ubijali kao muslimane. Sad se kaže da su ti muslimani kojih više nema poželjni, dok su ovi drugi vehabije nepoželjni. Očito je ovdje riječ o licemjerju s kojim nam valja živjeti, ali i znati da je to tako."

O povratku Bošnjaka
     "Ima povratka, ali nismo zadovoljni, posebno sa povratkom u RS... Primjerice, na području Muftiluka banjalučkog, kojem gravitira deset općina, prije rata je živjelo 140.329 Bošnjaka muslimana, a do danas ih se vratilo svega 60.960. Tako je na područje Banjaluke od 61.000 bošnjačkog predratnog stanovništva vratilo se svega oko 12.000, ili u Derventu od 7.122 vratilo se samo 1.450, te u Mrkonjić Grad od 5.918 Bošnjaka prije rata vratio se samo 361. Mnogo je Banjalučana u Americi, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i drugdje, ali i Bošnjaka iz drugih regija iz RS, koji se ili nemaju gdje vratiti ili za njihov povratak nisu osigurani ni minimalni uslovi. U istočnoj Bosni povratnici u mnogim selima nemaju struju, put i druge elementarne uslove za život, nisu još podigli krov nad glavom, zmije i miševi im se uvlače pod jastuk, gladuju, bolesni su i bez lijekova. Kako da budemo zadovoljni radom odgovornih u državnim, entitetskim i općinskim strukturama, koji bi morali da posvete veću brigu svojim građanima koji su prošli kroz konc-logore, progonstvo, najmiliji su im pobijeni, a opet su bili spremni da se vrate na svoja ognjišta i da tamo ostanu. Treba otići u sela Čajniča, Foče, Višegrada ili Rudog, pa vidjeti strašne patnje kroz koje prolaze povratnici koji su izgleda "krivi" samo zato što su ostali živi."

Podrška borbi Fate Orlović za svoja prava
     "Slučaj crkve u Konjević Polju ne služi na čast vladici Kačavendi. Nema sreće u nesreći drugoga ili "nema hajra u tuđem haku, niti od nameta ima selameta". Mi smo se navikli da poštujemo crkvu kao sveto mjesto hrišćana u zajedničkoj nam zemlji Bosni. Ali, isto tako, naučili smo da "tuđe ne uzimamo, ali ni da svoje ne dajemo". Zato je Fata Orlović u pravu što se protivi izgradnji crkve na njezinoj privatnoj imovini. To isto važi i za džamiju. Ne može se ni džamija podizati na tuđoj imovini bez suglasnosti vlasnika, pa makar to bila i Fatina imovina. Fata Orlović je, stoga, u pravu kad kaže: "Ne zanima me da li se radi o crkvi ili džamiji. Hoću da mi se vrati moja imovina." Nadam se da će Srpska pravoslavna crkva naći snage da razumije da slučaj crkve u Konjević Polju kvari njezin moralni i crkveni ugled."