KBSA - ISTINE I ZABLUDE

     Piše: Muharem Obradović

     Ovaj zapis zasigurno ne bi ni postojao da je tzv. “Bosanska dijaspora” ostala u svom koritu utapanja i asimilacije, u društvima i zemljama u kojima žive.

      Ovaj zapis bi bio i ostao trag naroda koji je postojao, i koji se kao i mnogi drugi asimilirao, i zauvijek zaboravio istinu o svome porijeklu.
Ovaj zapis bi bio samo jedno puko lamentiranje nad svojom sudbinom, koja je proklizala kroz prste historije.
      Sve ovo bi ostalo jedno blijedo cijeđenje napačene duše bošnjačke, da prije otprilike sedam godina, grupa ljudi nije uzela tokove bošnjačkog odrastanja i stasavanja u svoje ruke.
     Doduše, ova grupa je samo plasirala ideju koja je godinama klijala u srcima bošnjačkog insana. Sve stvari koje uklještena duša gomila postaju osebujne, neobjašnjive i prividno teške, sve do momenta kada se od grupe ljudi plasiraju i uobliče, tada se razastru i rasvijetle u svojoj punoj jasnoći i unutarnjem samoočitavanju.
     Sakupljeni strahovi, bojazni, počupane misli, sve naše opsjene i neizvjesnosti se utapaju u jedan savršen sklad, koprena čekanja se razmakne, vidici se rastvore i pred našim očima se ukažu dveri sjećanja, naše majke na pragovina ohronulih kuća, i sve se najedanput razmrsi, očituje i snovidi.
     Ova grupa ljudi koja je smogla snage da pobudi tok vrele krvi bošnjačkog odrastanja, nije ni slutila kakav put mora da predevera.
     “Svi putevi do Bošnjaka vode”; geslo njihovog rada i inspiracije, neki će reći pomalo i otrcano, bilo je vodilja i smjernica, putokaz i opomena, utok i ishodište, koračaj i konačaj ovih vrijednih i nadasve plemenitih ljudi.
     I dok je hihot sotoninih sinova odjekivao i još odjekuje pitomim brdima i plodnim udolinama zbilje bosanske, ova grupa je uradila što je najbolje mogla u datom momentu, osposobiti, ujediniti i udružiti pamet zarad sopstvenog opstanka.
     Mnogi već vjerovatno naziru o kome se radi, ko su akteri ovih zbivanja, ko je objedinio misao bošnjačku i nagovjestio rasplet neizvjesnosti koja je lebdila nad nama, poput dazda u noćima jesenjim.
      Mnogi od nas će u svakom momentu podržati ideju i pomoći iskoraku te ideje, mada ima i onih koji sa određenom dozom skepticizama i ironije, distancirajući se od svega, ali ne i od kritike gledaju u ovu grupu vrletnih momaka.
     KBSA - nastaje i stasaje u snagu koja kao da proizilazi iz blagorodnog vrela bošnjačkog.
     Čista u svom izvorištu i što dalje teče sve više donosi konačnicu smislene mogućnosti, mada će vrijeme kao i za sve u životu donijeti svoj pravi i valjani sud.
     I ko je taj, i gdje je taj, i kuda je taj Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike da prostiš?
     Izbjegavši ratne strahote, djelimično učestvujući u tim ratnim stradanjima, ili dolaskom nakon same bosanske golgote, bilo bi više nego očigledno, da se narod okrene svom životnom kovitlacu i problemima koji ga dovode i uvode u društvo u kome živi.
     Međutim, nama je usud odredio da budemo čudna biljka u vrtu Božijem.
     Čudna, zato sto čim pomisle da su nas uništili mi se budimo, poput ptice Fenix.
     Čudna, zato dok jahači Apokalipse kovitlaju svojim dvosjeklim mačem, mi im se u brk smijemo.
     Čudni, zato što još postojimo!
      Za razliku od svojih sunarodnjaka zatečenih i od svijeta prepuštenih postratnom životu, oni su bili, uglavnom, oslobođeni brige za puko fizičko preživljavanje, ali ne i duševnih patnji, briga i straha za svoje najmilije i domovinu koja je bila brutalno iznakažena.
     Takvo je stanje kod njih, možda, izazvalo osjećanje “povišenog domoljublja”, jednog osobenog oblika privrženosti i ljubavi prema rodnoj grudi, koji je na momente izlazio iz okvira trezvenog rezonovanja i na momente se pretvarao u jedan vid patetične misli.

     Ali, mora se priznati da je njihov duhovni odnos prema svom narodu i svojoj državi bio emotivno izravniji i čistiji, negoli onih koji su bili neposredni sudionici aktivne bosanske političke stvarnosti i zbilje. Taj odnos se zasnivao na čistim formama i bio je lišen utisaka onog ličnog i sebičnog uzdizanja i materijalne dobiti. Oni “republiku srpsku”, za razliku od mnogih BiH političara (koji su političari više zbog svog ćara, negoli nacionalnog mala), poimaju kao neočekivanu povijesnu kataklizmu, a tragični usud svoga naroda kao epsko sučeljavanje dobra i zla, ne pristajući na strašnu istinu da “republika srpska” bdije nad nasim glavama kao Demoklov mač, ne pristajući da priznaju to čudovište od entiteta i ne pristajući da narod Bošnjački živi u getu, samo zato što nije porekao sebe i što ispovijeda drugačiju vjeru.
     Misli i osjećanja, ovih mladih ljudi, njihove duševne preokupacije i imaginacije, čeznje i strijemljenja, ponajčešće su usmjereni prema zavičaju kojeg, po pravilu, nikad ne zaboravljaju i uzdižu do razine svetosti.
     Otuda se čitav rad KBSA, čak i onaj koji se naoko bavi općenitim životnim stvarima, pokreće u aktivnom osmišljavanju za bošnjačko bolje sutra.
     Ne treba zaobići ni činjenicu da čitav ovaj rad proizilazi iz volonterskog angažmana, tako, da to poprima jednu snažnu i neodoljivu dimenziju unutar bošnjačkih masa na sjevernoameričkom tlu.
     To se pogotovo odnosi na njihov istrajan i pregalački rad sa konsintentnim struktuiranjem bošnjačke misli, te promicanju iste.
     KBSA je snaga koja je proklijala na američkom tlu, mada, grane koje se u krošnju pletu polahko nadvisuju i nebo bosansko.
     KBSA je ideja koja bi trebala da procvijeta u Bosni; to je izazov, kako, za sami KBSA, tako i za samu RBiH.
     KBSA ima šta da ponudi, zar treba naglašavati mladost, pamet i ljubav prema zemlji, daleko u tuđini gdje se nakalemljena stabla brzo sasuše.
     Pa, šta je to što bi trebalo da KBSA čini kormilarem bošnjačke političke scene?
     Osim što je najbolje vrijednosti multukulturnog, multietničkog i multivjerskog života ideje Bosne i bosanskog duha predstavljao, branio i jačao u američkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku; ekonomski, kulturni, naučni potencijali, prirodna bogastva, turizam, kulinarstvo BiH predstavljao u američkom i kanadskom društvu; nacionalno ime Bošnjak se upotrebljava u svim zvaničnim dokumentima Amerike i Kanade; bosanski jezik je priznat u Americi i Kanadi kao «World Heritage Language»; u američkim i kanadskim javnim bibliotekama otvoreni odjeli za bosanski jezik; otvareno je više od 20 škola bosanskog jezika u Sjevernoj Americi; rezolucija o genocidu u Srebrenici usvojena u američkom Senatu i Kongresu; izjava o genocidu u Srebrenici usvojena u kanadskom Parlamentu; glas istine o genocidu i agresiji na Bošnjake i BiH se širio među Amerikancima i Kanađanima; susreti sa više desetina američkih senatora, kongresmena i članova kanadskog parlamenta; inicijativa za formiranje kluba prijatelja BiH u američkom Senatu i kongresu i kanadskom Parlamentu..., tu je također istančan osjećaj za uočavanje tekućih i gorućih problema, kao i sposobnost nadilaženja konvencionalnih birokratskih manipulacija u ekonomskoj problematici.
     Pitanja i nedoumice: Da li je Republika Bosna i Hercegovina neophodan politički angažman KBSA, napokon bi trebao biti riješen aktivnijom i odlučnijom ulogom KBSA, samim angažmanom, kao i intezivnijim uključivanjem tzv. “Bosanske dijaspore” u zbivanja u domovini i koristenjem potencijala i znanja tih mladića stečenih po raznim prestižnim školama?! KBSA treba da ostane na svojim dosadašnjim pozicijama i idejama, uz jasno definisan nacionalni program i nacionalnu perspektivu. Sa jasno definisanim ciljevima, zadacima i obavezama, KBSA ne smije da kotira samo u okvirima Sjeverne Amerike.
      Sa svojim dosadašnjim radom i angažmanom, KBSA, treba i mora da bude integralni dio oblikovanja političke scene u RBiH.

(http://www.bosnjaci.net/aktuelnosti)