Uz ramazansku milost moguće je biti bolji čovjek
„U Mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekare, 185)
Mjesec ramazan, taj najdraži gost čiju milost vjerničko srce može osjetiti svim osjetilima ponovo je među nama. Istina, dočekujemo ga u potpuno izmijenjenim i drukčijim prilikama u odnosu na protekle godine. Cjelovitu radost susreta s njim potisnuli su nepregledni strahovi i zebnje izazvani globalnom pandemijom.
Kao da smo u međuvremenu, zbog silnih negativnih vijesti i prognoza koje danonoćno slušamo i gledamo, do unedogled suspendovali ona plemenita ljudska osjećanja poput nade i vjere u premoć dobra. Kao da smo se pomirili sa zloslutnim predviđanjima sutrašnjosti da su mogućnosti dosadašnjeg normalnog života u bliskoj i daljoj budućnosti svedene na minimum. U takvom stanju duha i svijesti dočekujemo ramazan. Zaboravljamo da je suštinski smisao ramazana u velikoj mjeri sadržan u poruci da ovaj mjesec Upute, neizmjerne Božije milosti i oprosta svake godine dolazi s ciljem da nas duhovno, mentalno i psihološki oslobodi od svih ovosvjetskih iluzija, laži i zabluda.
Uprkos svemu, kao Božiji glasnik i svjedok vremena, ramazan je opet tu.
To jednostavno i radosno saznanje da ramazansku milost ništa ne može zaustaviti vjernici će svakim novim danom posta osjećati sve dublje i jače. Prestaćemo se plašiti neizvjesne sudbine, jer će nas ramazanski takvaluk nadahnuti vjerom da će onome ko se istinski Njega boji, Allah Svevišnji uvijek izlaz dati i opskrbiće ga odakle se i ne nada. Ramazan će u nama probuditi i osnažiti pobjednički duh veličanstvenih ramazanskih pobjeda: Bitke na Bedru i Povratka u Meku koji nas uči da nema dostojanstvenog života bez hrabre borbe, bez ustrajnog oslanjanja na Božiju pomoć, bez nepokolebljive vjere da je jedino Bog Gospodar naših života.
Ramazanski kandilji će nas podsjetiti na kosmičku svjetlost Noći Kadr bolje od hiljadu mjeseci koja je vječnim sjajom obasjala čovječanstvo Knjigom Upute u kojoj nema sumnje. Ramazan je iznad svega tu da nas po ko zna koji put poduči da je relativno lahko savladati vanjske prepreke i izazove, poraziti rivale i neprijatelje. Mnogo je teže prepoznati neprijatelja u nama, pobjediti nefsanske porive i nagone.
Ramazan će razbuditi našu svijest da unatoč našim slabostima i nedostacima nikada nismo prepušteni sami sebi. Nismo napušteni i zaboravljeni od Boga dragog. On je s nama u odabranim trenucima: u spokoju blagoslovljenog sehura, u dijelovima dana kada Ga oslabljeno i onemoćalo postačko tijelo spominje i slavi glađu i žeđu. Božiju prisutnost svjedočit će uzvišena iftarska radost i miris pripremljene hrane, srce puno nade da ća nam biti oprošteno od Onoga koji mnogo prašta i da će nam biti darovana milost bez koje ne možemo biti dobri roditelji, povjerljivi saradnici, čestite komšije.
Zato svoj žal za nekadašnjim ramazanom zamijenimo uvjerenjem da će Bog biti s nama u ramazanu svugdje gdje ga iskreno srce bude spominjalo i slavilo. Sjetu za treavih namazom koji ne možemo klanjati u džematom ublažimo teravijom u sopstvenom domu koji ćemo klanjati sa svojim najdražim. U našoj ovoramazanskoj samoći i odvojenosti od svijeta prisjetimo se samoće Njegovog Miljenika u pećini Hira. Silazak Voljenog Vjerovjesnika iz pećine u Meku, njegov povratak u iskušenja, neizvjesnosti i nepoznanice života koji teče Božijom voljom i nad kojim On bdije neka nam ulije novu snagu da nije nemoguće biti bolji čovjek i da nije nemoguća bolja budućnost.