Promo banner

A+ A A-

Pet najvećih zabluda o islamu

islam-medijiDeset posto svjetskog muslimanskog stanovništva su teroristi - nedavno je utvrdio jedan konzervativni komentator, imenom Glenn Beck.

Beck je vjerovatno totalno prolupao, jer deset posto iznosi oko 150 miliona, pa kad bi svaki od njih ubio nekih 40-ak ljudi, istrijebili bi gotovo čitavo stanovništvo Zemlje.

Preostale su nam dvije opcije: ili im se terorizam nije toliko omilio ili je njegova izjava proizvod bolesnog uma.

 

5. Muslimanke moraju nositi burku

Kad kažete "islam", prvo što milionima zapadnjaka padne na pamet je upravo žena od glave do pete prekrivena burkom. Kad biste sve muslimanske žene svijeta strpali na jednu hrpu, one u burkama nestale bi u masi golih lica.

Zašto je onda cijela Evropa na rubu živaca oko skrivanja žena pod velovima, čemu silna uzbuna i pokušaji zakonske zabrane nošenja takve odjeće?

Svi znamo da islam mrzi žene - Saudijska Arabija je jedina država na svijetu koja ženama ne dozvoljava da voze, a samo i isključivo muslimanske zemlje još uvijek kamenuju preljubnice, zar ne?

Istina je drugačija:

Evo recimo, u Francuskoj živi oko tri miliona muslimanki. Francuska policija odlučila je provjeriti koliko ih nosi burke i/ili nikabe i otkrila da je tačan broj - 367. Ne 367.000. Toliko zanemarivo malo u odnosu na ukupan broj da se, s aspekta statistike, gotovo može odbaciti kao margina greške.

Što se tiče ostatka Evrope, brojevi su još manji, npr. u Belgiji su ih pronašli samo 20-30 od ukupno 500.000. Naravno, u nekim bliskoistočnim zemljama veo je propisan zakonom (Iran i Saudijska Arabija), samo što te dvije zemlje zajedno čine manje od pet posto ukupnog svjetskog muslimanskog stanovništva.

Kad se pogledaju običaji i zakon, većina muslimanskih država zapravo brani nošenje vela, što uopšte nije u suprotnosti sa njihovom vjerom jer islam ne propisuje obavezno nošenje vela. Takvo oblačenje može se okarakterisati više kao običaj, ovisno o tome gdje žena živi i ko vlada.

Hard-core protivnici svega muslimanskog, vrijeme je da zažmirite: od pet najvećih zemalja u kojima prevladava muslimansko stanovništvo, četiri su za vođu izabrale ženu.

 

4. Očevi osnivači Amerike ne bi tolerisali te teroriste

Kad je neko mrtav par stotina godina, lako je stati pred kamere i trkeljati šta bi on mislio o ovom današnjem leglu multikulturalizma i bezbožništva, koje se naziva Amerika. Mnogima su danas puna usta Očeva Osnivača Amerike, pravih i bogobojaznih kršćana, koji ne bi tolerisali ovu terorističku religiju koja prijeti SAD-u.

Srećom, neki Amerikanci i dalje ne odustaju od pravih vrijednosti i zakonskim se putem bore protiv islama, koji će svaki čas progutati Ameriku i poslati je na samo dno pakla. Samo što nije.

Istina je drugačija:

Čak i ako su bili zadrti kršćani, Očevi su imali poštovanja prema muslimanima. Thomas Jefferson je sam naučio arapski, koristeći vlastiti primjerak Kurana, a organizovao je i prvi iftar koji je Bijela kuća ikad vidjela.

John Adams je poslanika Muhameda proglasio jednim od najvećih tragača za istinom. Benjamin Franklin, koji je smatrao da svaka škola mora imati Bibliju, bio je skloniji djeci ponuditi učenja Konfucija i Muhameda, nego pustiti ih da odrastu bez ikakvog religijskog sistema. Čak je i George Washington prostro tepih dobrodošlice muslimanima koji su došli raditi za njega na Mount Vernon.

Odakle tolika ljubav prema muslimanima? Godine 1777., kad se Amerika odvojila od Velike Britanije, prva osoba koja je pozdravila njenu novostečenu nezavisnost bio je upravo marokanski sultan Muhamed ben Abdallah. Osim toga, svi spomenuti državnici imali su dovoljno mozga da shvate razliku između terorista i ostatka svijeta, kao što su u Tripoliju, 1797., i sami napisali: "Vlada Sjedinjenih Američkih Država ni na koji način nije zasnovana na kršćanstvu i ne gaji nikakve neprijateljske osjećaje spram muslimanskih zakona ili religije."

 

3. "Musliman" je isto što i "Arap"

Tokom predsjedničkih izbora u Americi, jedna je žena predsjedničkog kandidata Johna McCaina upitala je li Barack Obama Arap. Možete se kladiti da je zapravo htjela reći "musliman", ali joj je izletilo ovo drugo jer, ono, isti vrag, zar ne?

Kao i to da su svi bliskoistočnjaci, koji nisu Židovi, muslimani, a većina ih živi na području Bliskog Istoka?

Istina je drugačija:

Samo oko 20 posto muslimana čine Arapi ili stanovnici Sjeverne Afrike. Za poređenje, oko 22 posto kršćana su Afrikanci, a ipak, kad neko kaže "kršćanin", niko ne misli na Afrikanca. Otkud onda to miješanje "Arapa" i "muslimana"?

Iako je na Zapadu uvriježeno mišljenje da je islam vezan isključivo za Bliski Istok, ogromna većina, tačnije 61,9 posto muslimana, uopšte ne živi na području Bliskog Istoka. Većina ih živi u Aziji ili uz Tihi okean, dok ih je u Indoneziji više od 200 miliona. Na području Indijskog potkontinenta muslimana ima otprilike pola milijarde.

Također, to što je neko Arap ne znači da je automatski i musliman. Oko 10 posto Arapa su kršćani (više od 14 miliona ljudi), što znači da broj arapskih kršćana prelazi ukupnu svjetsku židovsku populaciju za milion ljudi!

 

2. Zapadnjačke kulture su puno humanije od krvoločnih muslimana

Islam je na zapadu stekao ugled nasilne religije čak i prije današnjeg natezanja sa teroristima. Do toga je, dijelom, došlo i zbog iznenađujuće brzog širenja islama, koji je put od jednog čovjeka do dominantne religije Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike prevalio za samo 100 godina. Za poređenje, širenje hinduizma Indijom trajalo je oko 1000 godina, a kršćanstvo je od progona do službene religije Rimskog Carstva stiglo za 400 godina.

S tim na umu, dosta je ljudi zaključilo da je glavno oruđe u širenju islama bilo - oružje, odnosno mač. Za pobornike tog gledišta, idući logični zaključak je da su muslimani, kao ljudi, izrazito nasilni i, zapravo, barbarski osvajači.

Istina je drugačija:

Muhammed a.s. je sebi dao posla i osmislio prilično napredna pravila ratovanja, zbog čega su muslimanski ratnici tokom Srednjeg vijeka bili "dobre dušice" naspram kršćana. Muslimani su morali poštovati sljedeća pravila:

    * Nema klanja žena, djece i nevinih (pustinjaci, redovnici, religiozni vođe koji nisu vojnici)
    * Nema bezumnog klanja stoke i drugih životinja
    * Nema spaljivanja i uništavanja drveća i voćnjaka
    * Nema uništavanja izvora vode

Ukratko, morali su se boriti kao srednjovjekovna verzija hipija. I bili su jako dobri u tome.

Ali najveća osvajanja teritorija ostvarena su nakon Muhamedove smrti, zar ne? Možda je to razdoblje u kome je islam pokazao svoju krvoločnu stranu? Baš i ne.

Muhammedov a.s. nasljednik je njegova pravila pretvorio u standardni vojni kodeks ponašanja, što je muslimanske ratnike, prilikom osvajanja Evrope, uzdiglo na nivo tolerancije koji kršćanske vojske nisu mogle ni sanjati.

I tako, dok su kršćani igrali "fudbal" odsječenim glavama, muslimanski ratnici imali su obavezu hraniti neprijateljske vojnike koje su porazili.

 

1. Islam je još uvijek u Srednjem vijeku

Islam najviše trpi od strane tri najčešća stereotipa - da mrzi žene, da je nasilan i da se protivi ikakvom naučnom napretku. Prva dva smo već zgazili, ali što sa trećim? Pa njihove vlade se vode nekakvim tamo prastarim religioznim tekstovima i zakonima! Uostalom, koje je to bolesti izliječio Iran?

Istina je drugačija:

Historijski gledajući, muslimani su face naučnih krugova. Bez islama, nauka i matematika kakve poznajemo nikada ne bi postojali. Islamsko Zlatno doba pokrenulo je revoluciju gotovo svakog područja ljudske misli, izmišljena je algebra, a unaprijeđeno sve od geografije do umjetnosti, arhitekture, filozofije, urbanizma, medicine i zdravstva.

Probajte, recimo, zamisliti računanje rimskim brojevima, bez deset znamenki koje danas koristimo, uključujući nulu i decimalni zarez. Ne ide?

Takođe, sve te superkul stvari spremno su dijelili sa nazadnim i zatucanim zemljama kršćanske Evrope tako što su sve osvojene zemlje napunili školama i knjižarama, a uz to osmislili i odličan sistem socijalne pomoći. Neki kažu da, da su muslimani uspjeli osvojiti cijelu Evropu, italijanska Renesansa ne bi bila potrebna.

(www.24sata.info)