U znaku mubarek-dana
Autor: Aida Krzić
Muslimanima, posebice istočnjacima, protok i značaj vremena drukčiji je nego kršćanima i zapadnjacima općenito. I prema blagdanima - ma kako bili znameniti, dragi, vrijedni i posebni - muslimani imaju prirodniji i umjereniji odnos od pripadnika i sljedbenika drugih nacija, religija i učenja.
Novi dan, po lunarnom, kalendaru po kojem muslimani računaju vrijeme, počinje s akšamom ili zalaskom sunca. I svoj radni dan bogobojazni obično započinju poslije sabah-namaza i jutarnjeg ibadeta poslije namaza s kojim dočekuju izlazak sunca. Bogobojazni i svoje dnevne aktivnosti nastoje uskladiti s namaskim vaktovima jer im je važno čuvati namaz ili bešvakat. Čuvaju oni i izvorne islamske i tradicionalne muslimanske običaje, iako su se, na velika i mala vrata u dugom vremenu burnih historijskih zbivanja, uvlačili u islamsku i muslimansku tradiciju i tuđi običaji, ponekad nedolični, ponekad čak i nakaradni.
Ispratili smo mubarek-dane Kurban-bajrama. Dočekali hadžije, musafire Allahove. Dočekujemo u ovim danima posljednjeg mjeseca kalendarske, solarne godine, početak nove hidžretske, lunarne godine. Prvi dan mjeseca muharrema početak je nove hidžretske godine. U znaku je finih i okrepljujućih ibadeta i običaja. Postom bogobojazni iskazuju predanost i zahvalnost svome Stvoritelju i Opskrbitelju. I važnost tako pridaju početku nove hidžretske godine i događaja koji je označio muslimanima početak računanja vremena. Hidžra našeg Poslanika, a.s., i njegovog vjernog druga Ebu Bekra, r.a., iz Mekke u Medinu, pred krvoločnim progonima mušrika, desila se upravo u prvim danima muharrema 622. godine po Miladu. Od tog znamenitog i sudbonosnog događaja muslimani računaju svoje vrijeme po Hidžri.
Prvih deset dana muharrema u znaku su naglašenije pobožnosti. Ta pobožnost iskazuje se postom. Poželjno, korisno i pohvalno bilo bi postiti svih prvih deset dana muharrema ili barem deveti i deseti dan - po sunnetu Poslanikovom. Pripadnici pojedinih derviških redova poste, da ih Allah nagradi i primi njihov post, svih prvih deset dana muharrema. I posebnim zikrom ukrase te dane.
Smjerni i bogobojazni vjernici uz post i ibadete ispune ove dane i sjećanjima na važne događaja i znamenite ličnosti iz povijesti islama.
Deseti dan muharrema je Dan ašure. Muslimani, posebice šiije, sjećaju se hazreti Alije i stradanja njegovog sina, hazreti Husejna, unuka časnog posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. U golemoj tuzi i s ponosom, obilježavaju šiije mučeničku smrt hazreti Husejna 10. muharrema u Kerbeli.
Na Dan ašure muslimanke Bošnjakinje pripravljaju i dijele ašuru, posebnu, s puno truda i mašte zgotovljenu, hranljivu i ukusnu poslasticu, zapravo gusti kompot ili hošaf. Nekoliko dana ranije, pokupuju, preberu i iskuhavaju žitarice i različito zrnevlje. Cijeli dan treba za to prebiranje i iskuhavanje. Pripremaju potom i jezgre i oraha, badema, lješnika, pistacija. I voćke se biraju, gule, sjeckaju, iskuhavaju, špinuju. Do sedamdeset sedam sastojaka se nastoji stići u odabiru sastojaka da bi ašura bila što sličnija onoj izvornoj i što priličnija aščikaduni koja je pripravlja.
Ašura se pripravlja s puno mašte i strpljenja. Razlikuju se ašure jedna od druge, skoro je nemoguće napraviti istu ašuru, čak i od istih sastojaka. U nas se uobičajio naziv hašura. Dodavanje glasa h bezbeli se nastojala ašura učiniti posebnijom, bosanskijom.
Stid me je priznati, ali nisam stekla naviku pravljenja ašure koju bih dijelila rođacima, prijateljima i komšijama. Skratim postupak priprema i odabira pa napravim, tek za svoje ukućane i goste, ašuru od samo nekoliko sastojaka.
Posebna i prepoznatljiva je Aminina ašura. Podsjeti me na ašuru moje rahmetli mame. I Amina obraduje ašurom brojne prijatelje, komšije, rođake kao što je radila i moja mama. Pozahmeti se Amina i zgotovi po nekoliko desetina litara ašure koju, potom, velikodušno podijeli.
Iz zdjelice Aminine ašure polagahno biram - jednu po jednu - jezgru oraha i badema, pa komadiće jabuke, kruške, breskve, dunje, ananasa. S posebnim merakom topim u ustima suhu smokvu i šljivu. Grickam polagahno zrna pšenice i kukuruza. Slasni hošaf, rumen od iskuhanog tarčina i karanfilčića, pijuckam. Gonetam okuse i mirise teškoprebrojivih sastojaka.
Nažalost, sve je manje aščikaduna koje svoju ašuru dijele komšijama, rodbini i prijateljima. Nema se vremena ni za dijeljenje kurbana, a kamoli ašure. Lakše je odnijeti kurban - pola, dvije trećine, ponekad i cijeli kurban - u narodnu kuhinju i sličnu humanitarnu ustanovu. Tamam, treba imati samilosti prema nevoljnicima, ali kurban treba podijeliti i prijateljima i komšijama, a ne samo siromasima i nevoljnicima. I sebi ima smisla ostaviti dio kurbana, posebice zato što je kurbansko meso halal, propisno zaklano. Otklon i čak prijezir prema jelima koja se spremaju s kurbanskim mesom nema smisla, posebice kad je kurban mlado bravče. Zapitati se treba o tome otklonu i naviknuti se treba na okus i miris kurbanskog mesa.
U blagoslovljenim danima zu-l-hidždžeta i muharrema vratimo se sebi i svojoj tradiciji. Pronađimo vremena za kurbanbajramovanje, ašuru i zijaret. I radujmo se kurbanu, ašuri i zijaretu.