Bon: Fudblaski klub samo za muslimane
Sportisti više od 30 različitih nacionalnosti pripadnici su kluba Al Hilal. Cilj kluba je bolja integracija muslimana. Projekat "Fudbal je moj put" dobio je nagradu za integraciju Njemačke islamske konferencije 2010.
Vjetrovito je i pada kiša, ali oni su uprkos lošem vremenu došli. Oko 20-ak mladih različitih nacionalnosti između sedam i sedamnaest godina trenira fudbal, a nadgleda ih 15 licenciranih trenera iz Njemačkog fudbalskog saveza (DFB). Među mladima ima i onih koji su muslimani i onih koji nisu. Na treningu se služe njemačkim jezikom. Jedan od trenera je Junez Kamil Abdulsalam (Younes) koji je ponosan na svoj mješoviti tim.
"Ovaj igrač je pola Marokanac, pola Nijemac. Ovaj je Nijemac. Ovaj je Eritrejac. Imamo Palestince, Avganistance, Tunižane, Alžirce... i uprkos tome igramo kao jedan tim - i sve funkcioniše bez koškanja", priča Kamil.
Ključna riječ je "POŠTOVANJE"
Junez Kamil rođen je u Sudanu. Njegov otac je Sudanac a majka Njemica. Kada je imao šest godina, sa roditeljima je došao u Njemačku i studirao sport. U međuvremenu je dobio i licencu trenera Njemačkog fudbalskog saveza. 26-godišnji Kamil nije morao samo zbog svoje tamne boje kože da se bori s predrasudama i rasizmom, što nije rijetkost. On je želio učiniti nešto protiv toga, a ključna riječ je bila respekt, poštovanje prema drugom i drugačijem.
„To je za nas veoma važno, da se zadobije međusobno povjerenje, i to još u ranoj mladosti. Da se već sa sedam godina uči da postoje drugačija djeca, drugačije religije i drugačiji život takođe. I da je u potpunosti u redu da oni žive tako kako žive. Kada čovjek poštuje drugog, samim tim poštuje i sebe. I tako se sprečavaju sukobi."
Da poštuju jedni druge to mladi igrači uče svakodnevno na treninzima na šljaci.
"Ovdje smo svi isti..."
Tu je i 14-godišnji Jasin (Yassin), rođen u Njemačkoj. Njegovi roditelji su iz Maroka. Prethodno je igrao u jednom drugom klubu, gdje se, kao dijete čiji roditelji nisu Nijemci, nije osjećao dobro.
„Ovdje se niko ne izdvaja" - priča Jasin - "ovdje smo svi isti, ovdje pravimo tim mladih, a svako od nas je druge nacionalnosti..."
Matijas (Mathias) je pola Nijemac pola Čileanac. Al Hilal u Bonu je njegov prvi fudbalski klub. Zadovoljan je. "Meni se ovdje zaista dopada, tu se mogu upoznati i druge nacionalnosti..." Jako važno za Jasina je to što je na treninzima dozvoljeno govoriti samo njemački. "I to takođe smatram dobrim", kaže.
Za sve je važno da se njemački upotrebljava na treninzima. Jer, mnogi od njih još uvijek imaju problema s jezikom, a kod kuće sa roditeljima govore maternjim. Ovdje mogu da vježbaju njemački i to im je čak i zabavno.
Dva tima djevojčica
Danas su na igralištu samo dječaci. Ali, klub Al Hilal, što u prevodu znači polumjesec, ima i dva tima djevojčica. Oni ciljanim akcijama hoće da ih privole, jer djevojčicama je teško da se učlane u obične klubove. Njihovi roditelji, muslimani to često ne žele. A u klubu Al Hilal postoje i treneri, posebno obučeni za rad s djevojčicama.
"Obučili smo i četiri žene za posao trenera. Cilj je da se prevaziđu kulturološke i vjerske barijere, koje mnogi roditelji imaju. Ako roditelji ne žele da njihova kćerka bude uveče na igralištu, u tom slučaju postoji mogućnost da se trenira u sportskoj sali između 17 i 18 sati uveče."
Klub Al Hilal iliti "Polumjesec", osnovala je 1991. godine, prvo kao plivački klub, Karola Baaten-Abdulsalam (Carola), majka sadašnjeg trenera Juneza Kamila. Tada još nije bilo ponuda za plivanje za muslimanske djevojčice i žene. Danas je to klub koji broji 900 članova i osim fubala nudi i mogućnosti bavljenja drugim sportovima.