U gradu u kome je prvi i konačni hram čovječanstva
Sa bosanskim hadžijama u Mekki
Tekst i snimci: Mirnes Kovač
Svoj zapis o boravku u Mekki el-Mukerremi započet ću sa dočekom na Sarajevskom aerodromu. Nakon što sam preuzeo svoj kofer i izašao u hol aerodroma prvi koji mi je čestitao obavljanje hadža bio je NJ.E. gosp. Eid Muhammed Es-Seqafi. Ovaj čestiti diplomata je uz reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića i najzaslužniji što sam ove godine imao priliku boraviti na Svetim mjestima u izvrsnoj organizaciji i biti u prilici da pored ibadetskog dijela hadža za čitaoce Preporoda pokušam prenijeti dijeliće atmosfere sa najvećeg i najmnogoljudnijeg okupljanju ljudskog roda. Ambasadi Kraljevine Saudijske Arabije srdačno zahvaljujemo što je Islamskim informativnim novinama Preporod po prvi put omogućila da imaju svog predstavnika u grupi od oko 300 novinara i reportera koje svake godine u goste prima Ministarstvo kulture i informisanja Kraljevine.
Vojna parada na Arefatu
Nakon povratka iz Medine i posjete bosanskim hadžijama koji ove godine hadž obavljaju u organizaciji Rijaseta IZ, u Džeddi sam par dana proveo u iščekivanju Dana Arefata, a ti dani su protekli, pored priprema, u obilascima i susretima koje su domaćini priredili svojim gostima. Tako smo se 10. novembra, 2010. godine zaputili na Arefat i prisustvovali godišnjoj smotri svih policijskih, vojnih, medicinskih i drugih civilnih agencija (koje broje preko 100 hiljada ljudi) koje se brinu o sigurnosti i boravku hadžija za vrijeme hadža. Kao i proteklih godina događaj je svojevrsna vojna parada sa vojnicima i vojnim vozilima u defileima, ambulantnim kolima, specijalnim jedinicama, helikopterima, pa čak i jedinicama za spašavanje tokom poplava itd. Smotra je obavljena pred njegovim visočanstvom Princom Naifom bin Abdul Azizom, Drugim zamjenikom premijera, Ministrom unutrašnjih poslova, koji je također predsjedavajući Vrhovnog komiteta za Hadž Saudijske Arabije. Princa Naifa je ove godine kralj Abdullah ovlastio da umjesto njega nadgleda i brine se o toku hadža. Kralj Abdullah koji se titulira kao «Sluga Dvaju Harema» je zbog lakših zdravstvenih problema ove godine poslušao preporuku ljekara i ostao u Rijadu.
Nakon vojne parade na Arefatu prisustvovali smo press-konferenciji na kojoj je Princ Naif govorio o organizaciji ovogodišnjeg hadža, svim izazovima i koracima koje su saudijske vlasti poduzele, te odgovarao na pitanja kolega novinara pristiglih iz svih zemalja svijeta.
Na Brdu Svjetlosti
Pred-hadžska smotra na Arefatu je protekla uzbudljivo i sa zadovoljstvom sam se u večernjim satima vratio u Džeddu. Temperature ovih dana u regiji Mekke i Džedde su veoma visoke. Vrijeme je uglavnom sunčano i prosječne temperature su iznad 35 stepeni C. U petak, 12. novembra, sam svojim domaćinima, zajedno sa turskim foto-reporterom Mustafom Ozerom, iskazao želju da bismo voljeli otići u Mekku i popeti se na još nezavršenu sahat kulu izgrađenu tik uz Harem-i-šerif. Zamjenik ministra dr. Abdul Aziz nam je osigurao potrebne propusnice i oduševljeni smo krenuli prema Mekki. Međutim naš naum se nije ispunio, jer su, rečeno nam je, ključevi gornjih spratova tornja kod izvođača radova, firme čije je središte u Džeddi. Ipak, nismo se mnogo razočarali, već smo nakon akšam namaza u Haremu vozača i pratioco Muhammeda, studenta iz Rijada, zamolili da nas odvezu na jednu specijalnu lokaciju, mjesto posebne inspiracije i mjesto koje zdušno preporučujem svakom hadžiji da posjeti - Džebelu-n-Nur - Brdo svjetlosti i pećinu Hira.
Ideju o posjeti ovom jedinstvenom duhovnom toposu dao mi je moj prijatelj Muhammed Velić, kada sam prvi put 2004. godine otišao na hadž. «Obavezno otiđi na Džebelu-n-Nur i gledaj da to bude noću. Manja je gužva, jeste malo teže, ali vidjećeš!» - kazao mi je moj prijatelj. I tako sam uradio. Predložio sam ovo svojim saputnicima i oni su to prihvatili. Ni Muhammed, Saudijac iz Rijada, a ni drugi Muhammed, naš vozač (obojica su volonteri Ministarstva) nisu ranije bili na mjestu na kojem je Poslanik Muhammed, a.s., primio prve ajete Kur'ana. Iskustvo na Brdu Svjetlosti je jedinstveno i okrepljujuće. Najveći događaj u povijesti ljudskog roda desio se upravo u toj maloj trokutastoj pećini. Ovdje se osamljivao Resulullah i upravo ovdje je prvi put sreo meleka Objave, Džibrila, a.s. Ovdje je uplašen i zbunjen odgovarao Džibrilu: «Ja čitati ne znam!» Predaje govore da je Poslanika, a.s., na povratku ka Hatidžinoj kući u Mekki niz strme padine brda Nur svaki kamen i svako drvo poselamilo riječima «Mir neka je tebi o Božiji Poslaniče!» S druge strane, noć je posebno lijepa na ovom brdu i inspiracija za razmišljanje je veća. Turčin Mustafa Ozer, foto-reporter APF-a je dosta visprenije prihvatio prijedlog, jer je brdo Nur izvrsna lokacija za fantastične scene Mekke i Harema, kao i usamljenih hadžija i pobožnjaka - fotografije koje će se u narednim danima pojavljivati po svim svjetskim novinama, upravo one koje je ovu noć načinio Mustafa. On je uz napor uspinjanja po skoro kilometar dugim strmim stepenicama morao i da nosi tešku opremu i foto-objekitve. Naravno i mi smo mu pomogli. Ove godine primjećujem da je pristup Džebel-i-Nuru mnogo bolji, izgrađene su stepenice i odmarališta sa klupama kojih ranije nije bilo. Nema više ni ogromne zelene table na kojoj su stajala upozorenja na arapskom i engleskom kako posjeta ovom lokalitetu ne spada u obaveze hadža itd. Konačno, na vrhu brda Nur prekrasan pogled na cijelu Mekku. U daljini se vidi Harem-i-šerif sav u svjetlima sa ogromnim tornjevima Ebradžu-l-bejt i gigantskom sahat kulom koji ga u izvjesnoj mjeri svojom grandioznošću «pritišću». Nikako mi nije jasno zašto su se Saudijci odlučili na ovakav građevinski poduhvat! Na stranu opravdanja o potrebi povećanja smještajnog kapaciteta Mekke, meni nikako s uma nije silazila misao da se ovdje radi o «ljudskim hramovima konzumerizmu» - luksuznim hotelima i trgovinama. I na suprotnoj strani ovog ogromnog kompleksa u odnosu na Harem, koji je još u izgradnji, već je poredano stotine građevinskih dizalica koje najavljuju još tornjeva.
Dan Arefata
U nedjelju, 14. novembra, krenuli smo u poslijepodnevnim satima na Arefat. Ovaj dan se zove «jevmu-t-tervije» ili dan prije Arefata. Neki govore da riječ «tervije» potiče još od vremena Ibrahima, a.s., tj. «nedoumice» koje je imao «treba li prinijeti kao žrtvu svog prvorođenog sina», dok jezičari kažu da se ovaj termin veže za dan «pojenja» odnosno punjenja vodenih mješina. U medijski centar Ministarstva smo stigli pred akšam. Centar je opremljen svim komunikacijskim sistemima. Tu su tornjevi i platforme za snimanje događaja na Arefatu, te predajnici i antene za slanje TV i drugih signala. Centar se nalazi nadomak centralne džamije na Arefatu koja se zove «Mesdžidu Nemirah». Imao sam sreću i čast da boravak na Svetim mjestima provedem u lijepom i ugodnom društvu prof. dr. Šukrije Ramića koji je također bio gost Ministarstva na prijedlog uglednog učenjaka dr. Jusufa Karadavija. Pored lijepog društva imao sam i privilegiju da mi dr. Ramić objasni eventualne šerijatske nedoumice i pitanja. Na Dan Arefata sam imao obavezu i da se javim za Centralni dnevnik naše BHT1 kako bih prenio infromacije o ovogodišnjem hadžu za gledaoce u Bosni i Hercegovini. Naše bosanske hadžije će Arefatski dan provesti u dva kampa (hadžije koje su stigle avionima u jednom, a u drugom oni koji su doputovali autobusima).
Dan Arefata se provodi u ibadetu i učenju Kur'ana, u dovama za sebe i svoje najmilije. Pred sami kraj dana, kao što je to uobičajeno u bosanskom kampu na Arefatu, proučila se zajednička dova i zikr, a hadžijama se obratio zamjenik reisu-l-uleme hafiz Ismet -ef. Spahić. Sa nastupom podnevskog vremena u centralnoj arefatskoj džamiji «Nemirah» arefatsku hutbu održao je i uputio dovu glavni muftija Saudijske Arabije Abdul Aziz Alu Šejh. On je u svom govoru poručio kako je islam put umjerenosti i mira. Po naredbi Kralja Saudijske Arabije Abdullaha bin Abdul Aziza svi resursi ove države su angažirani kako bi boravak hadžija u svetim mjestima protekao bez problema, a hadžije na najlakši mogući način obavili obrede hadža. Najveća novina u organizaciji hadža ove godine je željeznica «Meša'ir» - lagana električna željeznička veza koja povezuje Arefat sa Muzdelifom i Minom. Ove godine sistem će raditi sa 30 posto kapaciteta i zamijenit će preko 4 hiljade autobusa na sat. Ovim će se znatno olakšati transport hadžija i smanjiti gužve kada se večeras hadžije počnu spuštati prema Muzdelifi i Mini.
Muzdelifa i Mina
U pred-akšamsko vrijeme smo sjeli u autobuse i zaputili se prema Muzdelifi koja je od Arefata udaljena nekih 6-7 kilometara. Transport do Muzdelife potrajao je preko dva sata. Od svih mjesta kroz koja hadžije tokom obreda prolaze najkritičnije je na Muzdelifi. Velika je gužva i stotine hiljada ljudi boravi bukvalno uz puteve i kreće se uporedo sa vozilima. Dešavaju se i nezgode i udesi. Mi ćemo biti smješteni u posebnom kampu Ministarstva gdje su nam priredili večeru i osvježenje. Razmišljam kako bi bilo idealno kada bi se još na ovoj lokaciji moglo malo bolje urediti stanje i infrastruktura, kao što je to učinjeno sa izgradnjom petospratnog mosta na džemretima na Mini. Na Muzdelifi hadžije provode dio noći i sabiru kamenčiće za kamenovanje šejtana na Mini. Bosanske hadžije su sa Arefata prevezeni do Muzdelife gdje su sakupili kamenčiće i pješice se uputili ka Mini, a potom, nakon obavljenog bacanja kamenčića na Velikom džemretu, uputili se prema svom hotelu udaljenom nekih dvadesetak minuta hoda od Mine.
Tavaf - pomirenje kvadrata sa krugom
Moji domaćini su ovdje napravili vrlo praktičan i dosjetljiv potez. Odvezli su nas direktno prema Haremu u Mekki da obavimo tavaf-i-ifadu i sa'j. U Haremu je već velika gužva i sparina. Bože, razmišljam, kako će tek biti danas kada ona milionska rijeka ljudi pristigne!? A Kaba, koju sam u jednom trenutkuo samo nakratko dotakao i nastavio svoj tavaf samom svojom jednostavnošću izaziva štovanje. Slušam dove i glasne jecaje stiješnjenih muškaraca i žena, starih i mladih, i bijelih i crnih, na jezicima različitim - svi oni obilaze ovaj ademovski hram, prvi hram čovječanstva.
Uz svoje dove koje upućujem Gospodaru ove Kuće na umu mi je objašnjenje koje kaže da je Kaba kao hram posljednje religije i konačni hram čovječanstva, nekada zaboravljeno svetište - (zaboravljeni) temeljni kamen, geometrijska esencija grada, reducirana na svoju najprostiju formu, kocku, apstraktni simbol kristala - kocka Kabe - to jest eshatološka paradigma simboličnog "ocrtavanja kruga kvadratom" ili "pomirenja kvadrata sa krugom". Evo to pomirenje upravo čine ovi uznojeni i uplakani dozivači Božije Milosti. Nakon sabah namaza smo se vratili u Centar na Mini, gdje je predviđen boravak u naredna tri dana. I ovaj Centar Ministarstva kulture i informisanja je opremljen svim potrebnim sredstvima za prenos i praćenje obreda hadža. Kao i na Arefatu tu su instalirani TV i radio studiji sa programom koji se direktno emitira na prvim i drugim kanalima državne televizije i radija Saudijske Arabije. Prvi dan Bajrama sam nakon podne namaza obavio kamenovanje na Velikom džemretu i uplatio hedj (kurban), a nakon skraćivanja kose skinuo ihrame. Poslijepodne je bilo idealno za odmor nakon naporne noći provedene u obredima.
Bajram sa bosanskim hadžijama
Nakon jacije prvi dan Kurban-bajrama odlučio sam ponovno posjetiti hadžije iz Bosne i Hercegovine koji su ove godine smješteni u hotelu Konkord, u mekkanskom kvartu Azizija, nekih petnaestak minuta hoda od Mine.
Ranije sam se čuo sa kolegom Muhamedom Jusićem koji mi je javio da su sve bosanske hadžije dobro i zdravo, te mi objasnio kako ću naći hotel. I doista, unatoč svoj gužvi po ulicama koje vode od Mekke prema Mini veoma lahko sam ga pronašao. Oduševio sam se kada sam vidio da u jednom dijelu ovog luksuznog hotela borave i hadžije iz Kuvajta i Bahrejna, bogatih arapskih naftaških zemalja. Kao i u Medini, i u Mekki sam prispio na večeru, te sam na prijedlog kolege Jusića stao u red da zajedno večeram sa bosanskim hadžijama. Večera je bila odlična, a od većine hadžija sam čuo da je smještaj u Mekki čak kvalitetniji i bolji od onog u Medini. Žalbe da se hotel nalazi podalje od Harema i stoje i ne stoje. S jedne strane udaljenost od Harema je nepovoljna jer prebacivanje zna biti problem, nekad čak veći i duži ako se koristi prijevoz. Nekad je naime, brže i lakše otići i doći iz Harema pješke. Međutim, imajući u vidu da se hotel Konkord nalazi veoma blizu Mine, i činjenicu da hadžije tri dana obavljaju obrede na Mini, smještaj u Aziziji, na neki način pruža realan balans i satisfakciju.
Dakako nisu svi od 1577 hadžija i hadži hanuma koji su boravili na hadžu u organizaciji Rijaseta potpuno zadovoljni i glavna primjedba koju smo čuli ticala se unutarnjeg prijevoza hadžija. «Samo imam primjedbu na prijevoz, tj. unutarnji prijevoz od Medine do Mekke, odnosno od Džidde do Medine. To je prijevoz koji nas je izmučio, to je bio prijevoz sa nekakvim starim autobusima gdje smo u putu, par puta ostajali u kvaru, iscrpljeni. Dolazimo na jednu veliku kušnju, ali možda je i to jedan dio našeg hadža. A što se tiče ostalog, dakle, Ureda za hadž, trude se, daju od sebe sve moguće. Nemam ništa reći. A što se tiče smještaja. Ja bih volio da je lošiji smještaj, a da je bliže Haremu, kao što je bilo u Medini,» kaže nam za večerom hadžija Izet Hadžić iz Tuzle. Nakon hadžije Hadžića njegov kolega Alija, također Tuzlak, kratko je prokomentarisao: «Allah vas nagradio! Sve je dobro! Samo ovako nastavite!» Upitali smo članove organizacije ovogodišnjeg hadža u vezi s problemom unutarnjeg transporta hadžija. Oni su nam kazali kako je unutarnji prijevoz hadžija stvar koju određuje Ministarstvo hadža, odnosno prijevozničke kompanije svima određuje ovo ministarstvo. S druge strane, treba spomenuti da se s poteškoćama u prijevozu tokom hadža suočavaju gotovo sve agencije i svi tipovi aranžmana organizacije hadža, pa čak i oni koji su na hadž stigli kao gosti kralja. Lično sam se u ovo uvjerio na Muzdelifi kada se desio saobraćajni incident gdje je ubrzo nastala totalna zbrka i konfuzija. Na hadžu ni policijska pratnja uz prijevoz visokih delegacija apsolutno ništa ne znači jer kada nastupi kolaps saobraćaja jedini izbor je čekanje i sabur.
Muhabbeti i druženje sa bosanskim hadžijama
Hadžija Nakib Tutić koji na hadžu boravi četvrti put na pitanje je li se umorio odgovara: «Hadž je takav ibadet u kojem ima puno zahmeta. Mora se umoriti. Puno je putovanja i autobusima i avionima i pješice. Ima zahmeta, ali je to i vrijednost. Znamo zašto smo došli i znamo kakve ćemo nagrade za ovo imati, ako Bog da! Isplati se žrtvovati!» I u Medini i u Mekki sam sreo vedrog, zadovoljnog i uvijek raspoloženog hadžiju Himzu Jugovića, uposlenika Rijaseta, koji svojom blagom naravi uvijek popravlja atmosferu.
U redu za večeru sreo sam gosp. Huseina Živalja, bivšeg bh diplomatu, koji danas živi i radi u Džeddi. On svake godine uplati hadž i boravi sa bosanskim hadžijama od njihovog dolaska u Mekku. «Već tri godine, nastojim da sa svojom suprugom dođem na hadž, pridružim se našim hadžijama u Mekki, i onaj dio hadža koji je ustvari farz i osnovno u ovoj dužnosti obavim sa bosanskim hadžijama... Ja radim u Džeddi već devet godina u Islamskoj banci za razvoj (IDB) i nastojim da pomognem koliko je moguće kroz male projekte Bosni i Hercegovini. Međutim, problem je što Bosna i Hercegovina nije puna članica Organizacije islamske konferencije, i prema tome dobivamo veoma male projekte, kao posmatrači u okviru OIC-a, a prave projekte ne možemo dobiti dok ne postanemo punopravna članica,» kaže mi gosp. Živalj dok se krećemo prema stolu za večeru.
Nakon što sam mu se predstavio kao novinar Preporoda, on mi s ponosom ističe kako dobro zna kada je rahmetli Husein ef. Đozo sa jednom grupom ljudi predložio da se počne izdavati naš list, te je iskoristio ovu priliku da našoj redakciji čestita jubilej. «Puno selama i svega dobrog svim čitaocima Preporoda i svim ljudima koji rade oko i u Preporodu jer to je jedini list koji je vodio računa o Bosni i Hercegovini, o korpusu ključnog naroda u Bosni i Hercegovini kada je bilo najteže, a što se, mogu reći, u zadnje vrijeme, prilično zaboravlja!» - kazao mi je gosp. Živalj posebno selameći svog prijatelja, našeg glavnog urednika Aziza Kadribegovića.
Nakon večere u lobiju hotela sam proveo ugodne trenutke uz kahvu i muhabbet sa hadžijama, našim stalnim saradnicima, Hasanom Eminovićem iz Mostara i Muhamedom Jusićem iz Bugojna. Našem društvu se pridružio i Husein Živalj, te Ibrahim Husić, a potom se halka širila. Prispio je i moj prijatelj Saudijac Ibrahim koji radi doktorat na Međunarodnom univerzitetu u Kula Lumpur. Došao je da se poselami sa bosanskim hadžijama. Ostali smo u lijepom društvu do kasno u noć. Dok smo sjedili i uz kahvu razgovarali u holu hotela Konkord, bosanske hadžije su se u grupama spremale i odlazile do Harema da obave tavaf-i-ifadu i sa'j. Ove godine je prema informacijama saudijskih vlasti na hadžu preko 3 miliona ljudi. Stoga su agilne vodičke službe Rijasetovog Ureda za hadž bosanskim hadžijama preporučile da ove obrede obave u kasnim noćnim satima jer je velika gužva u Harem-i-šerifu. Nakon toga će obavljati preostale obrede bacanja kamenčića na Mini i polahko se pripremati za povratak u domovinu. Prema informacijama koje sam dobio od Nezim-ef. Halilovića dva autobuska konvoja će već u subotu i nedjelju 20. i 21. novembra, krenuti prema Bosni i Hercegovini, dok će hadžije koje su stigle avionima biti prebačeni 22. 23. i 24. novembra, iz Džedde direktnim letom za iste destinacije (Sarajevo i Tuzla), po redoslijedu kako su dolazili.
Kiša kao Milost
Trećeg dana Kurban-bajrama sam se oprostio od Mine i Mekke. Taj treći dan Bajrama u poslijepodnevnim satima je mekkansku dolinu oblila obilata kiša. Ulice su se odmah zakrčile potocima vode koja se slila sa okolnih brda, a Božijom Milošću, kiša će barem malo razgaliti arabijske vreline i okrijepiti umorne hadžije. Šukrija Ramić mi u autobusu govori kako će se za par dana ovaj krajolik zazelenjeti, dok ga ponovno ne sasuši arabljansko sunce.
Moj povratak u domovinu je planiran u subotu, 20. novembra, a na aerodromu u Džeddi sam morao biti čak 6 sati prije zakazanog leta na karti, iako sam letio redovnom linijom Saudi Arabian Airlinesa. Kao i u dolasku jednu noć ću morati prenoćiti u Istanbulu i sačekati let za Sarajevo. U povratku za Sarajevo na Istanbulskom aerodromu srećem grupe hadžija, ovogodišnje goste Kralja Abdullaha iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Svi su radosni zbog povratka, ali malo i prehlađeni zbog velikih temperaturnih i klimatskih razlika. Svima je, siguran sam kao i meni, na ustima i umu riječ i misao: Da Svevišnji učini ovaj hadž mebrur! Inša' Allahu tea'ala!
