Položaj Islamske zajednice u Jugoslaviji 1918-1936.
Piše: Enver Ćorović
„Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz; namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost! A Allah zna šta radite." (El-Ankebut/Pauk - 45)
U trenutku stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, organizacija Islamske vjerske zajednice ovako je izgledala:
1. Kraljevina Srbija: beogradski, skopski i niški muftiluk, na čelu sa muftijama.
2. Kraljevina Crna Gora: podgorički muftiluk, na čelu sa velikim muftijom.
3. Bosna i Hercegovina: Islamska zajednica za Bosnu i Hercegovinu, na čelu sa od Ulema medžlisa / Hodžinske kurije izabranim reisu-l-ulemom Džemaludin-ef. Čauševićem.
Reisu-l-ulema Džemaludin-ef. Čaušević, je primjer pravog vjerskog poglavara i dosljednog patriote.
Bio je posljednji bosanski reis koga je menšurom potvrdio turski sultan.
Prvi je preveo Kur'an na bosanski jezik i bio je autoritet kome je Bošnjački narod neizmjerno vjerovao.
Iako su bili treća vjerska zajednica po broju pripadnika sa udjelom od 11,2% u ukupnom broju stanovnika u KSHS, proglašeni su vjerskom manjinom.
U skladu sa članom 10 - Sentžermenskog mirovnog sporazuma od 10.09.1919.godine između sila pobjednica u I svjetskom ratu i Austrije, kojim je potvrđen raspad Austro-Ugarske monarhije Kraljevina SHS je prema svojim državljanima islamske vjeroispovjesti preuzela sljedeće tri obaveze:
prvu, prema kojoj Kraljevina SHS pristaje da za muslimane donese odredbe koje dopuštaju da se pitanje porodičnog i ličnog položaja urede po muslimanskim običajima.
drugu, po kojoj će Vlada Kraljevine SHS preuzeti korake da se imenuje reisu-l-ulema za područje čitave države.
treću, prema kojoj ce Vlada Kraljevine SHS pružiti zaštitu džematlijama, grobljima i drugim muslimanskim vjerskim ustanovama, vakufima, dobrotvornim islamskim ustanovama, koje već postoje i da za stvaranje novih vjerskih i dobrotvornih ustanova neće uskratiti ni jednu od potrebnih olakšica koje su zagarantovane i drugim ustanovama te vrste.
Vlada Kraljevine SHS nije ispunila obavezu da imenuje reisu-l-ulemu, jer bi to značilo uvođenje jedinstvene organizacije Islamske zajednice za čitavu zemlju. Tome se usprotivio i beogradski muftija. Vjerskim poslovima muslimana u KSHS, upravljalo je Ministarstvo vera, a u Ministarstvu pravde postojao je muslimanski odsijek.
Tako je bilo sve do 1930.godine.
Uklanjanje čestitog reisu-l-uleme Džemaludina-ef. Čauševića
Uvođenjem 6. januarske diktature 1929.god. kralj Aleksandar Karađorđević planirao je da na vodeća mjesta postavi velikosrpstvu odane ljude kako bi ostvario uticaj na muslimane. Prvi među njima je bio bivši političar i banjalučki muftija Ibrahim-ef. Maglajlić, Šerif-aga Arnautović, Hasan Repac i dr.
Kralj Aleksandar Karađorđević je naložio Ministarstvu pravde da izradi Nacrt Zakona o islamskoj verskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije, po kojem je bilo predviđeno ukidanje vjersko-prosvetne samostalnosti Islamske vjerske zajednice.
Kad je pažljivo proučio Nacrt Zakona, Džemaludin-ef. Čaušević je preduzeo korake da ospori njegovo ozakonjenje.
Poslao je pismo ministru pravde Milanu Srškiću u kome zahtjeva:
prvo, jednakopravan položaj svih vjerskih zajednica u Jugoslaviji,
drugo, da prestane podsticanje samo Srpsko-pravoslavne crkve,
treće, da se muslimanima prestanu naturati sveci i vjerske svečanosti Srpske-pravoslavne crkve u školama i javnim ustanovama, koje s muslimanskom vjerskom praksom nemaju nikakve veze,
četvrto, da se nadležnosti reisu-l-uleme prošire na područje čitave države.
Na kraju pisma, Reis Džemaludin-ef. Čaušević je od Kralja zatražio da ne potvrdi Zakon, a ukoliko to učini, da ga razriješe dužnosti.
Nacrt Zakona je uprkos ovim primjedbama muslimanskog autoriteta usvojen, a ministar pravde doneo je Uredbu o privremenoj organizaciji vlasti i poslova Islamske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je bilo propisano da se u upravu vakufa uvedu povjerenici Ministarstva pravde.
I povodom ove Uredbe čestiti Reis Džemaludin-ef. Čaušević je uložio protest i rekao da neće sarađivati sa Glavnim vakufskim povjereništvom i ljudima koji su mu nametnuti.
Kraljevim ukazom od 26.februara 1930.god. Džemaludin-ef. Čaušević postavljen je za Reisu-l-ulemu sa sjedištem u Beogradu. Reis je odbio da stupi na dužnost sve dok se ne ukine Uredbu o privremenoj organizaciji vlasti i poslova Islamske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije.
Načelnik Muslimanskog odjeljenja Ministarstva pravde Hasan Rebac je pismom obavijestio Reisa, pozivom na članove Zakona o činovnicima, po kojima službenik koji se ne odazove pozivu na rad smatra kao da je dao ostavku na službu, načelnik je zaprijetio Reisu da će ukoliko ne stupi na dužnost u roku od 15 dana izgubiti službu.
Povrijeđen stavljanjem u ravan sa običnim državnim službenikom, Reis je u pismu ministru pravde tražio da bude penzionisan, makar ostao i bez mirovine. Kralj je 06. 04.1930.god. potpisao ukaz o penzionisanju. Tako su se velikosrbi lišili svog velikog dušmanina, čestitog Bošnjaka zaštitnika muslimana i Islamske vjerske zajednice. Time su im vrata za haračenje po Islamskoj vjerskoj zajednici i ponižavanju muslimana bila širom otvorena. Imenovanje novog reisa obavljeno je brzinom svjetlosti. Kurija je ministru 11. juna predložila tri kandidata. Prirodno je sada predvidjeti da se je ministar, odlučio za poslušnika banjalučkog muftiju Ibrahim-ef. Maglajlića. Njega je velikosrbin Nikola Pašić zloupotrebljavao u svojim političkim kombinacijama kako bi razbijao jedinstvo bošnjačko-muslimanskog naroda. Za učinjene usluge Pašić ga je predložio i progurao za reisa.
Već sutradan 12. juna 1930.godine, kralj potpisuje ukaz o njegovom imenovanju.
Novi reis je ustoličen u Bajrakli džamiji u Beogradu 31.oktobra 1930.god. Svečanosti ustoličenja prisustvovao je kralj, članovi Vlade i diplomate. Ovim je kralj pokušavao steći naklonost muslimana Jugoslavije.
Predsjednik Vlade Milan Stojadinović pokušavao je svim silama da Jugoslovenskoj radikalnoj zajednici priključi Jugoslovensku muslimansku organizaciju. Predsjednik JMO dr. Mehmed Spaho je tu priliku iskoristio, kao uslov za ulazak u Vladu, i postavio sljedeće uslove:
prvi, da se izmjeni zakonodavstvo IVZ i
drugi, da se iz Vlade i tijela IVZ odstrane njegovi politički protivnici, među kojima je na prvom mjestu bio reisu-l-ulema Ibrahim-ef. Maglajlić.
Uslovi koje je Spaho postavio su ispunjeni, i donijeta je Uredba da se stavlja van snage Zakon o islamskoj verskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije i Ustava Islamske verske zajednice.
Reis je smijenjen, a do donošenja novog ustava IVZ, dužnost naibu reisa obavljao je Salih Safet Bašić, sa zadatkom otpravljanja poslova bivšeg Rijaseta u Beogradu.
Sjedište Islamske vjerske zajednice ponovo je vraćeno u Sarajevo.
Novi Ustav IVZ donesen je 24. oktobra 1936. godine, kojim su vraćene norme iz Ustava važećeg do njegova ukidanja 1930.godine.
Za novog reisa izabran je Fehim Spaho.
PS: I danas smo svjedoci aktivnosti srbijanskih vlasti da kontrolišu i nameću svoje ljude u Bošnjačkim institucijama i Islamskoj zajednici. Koristeći nove metode formiranjem paralelnih institucija i Beogradu tj. režimu odane Islamske zajednice koja nema uporište kod Bošnjačkog naroda.
Najmanje što bi danas Sandžački Bošnjaci mogli uraditi kako bi se na skroman način odužili svome velikome reisu-l-ulemi Džemaludinu-ef. Čauševiću, je da neka škola, ulica, trg, ili institucija ponesu njegovo čestito ime.