Ihsanolu: Na Zapadu raste nasilje prema muslimanima

Razgovarao: Erol Avdović

Od kako je 2005. postao deveti po redu generalni sekretar Organizacije islamske konfrencije (OIC), osnovane 1969., koja već okuplja 57 zemalja, turski historičar, autor brojnih knjiga i studija dr. Ekmeledin Ihsanolu (Ekmeleddin Ihsanoglu) prošao je svijet uzduž i poprijeko objašnjavajući važnost mostova između islamskog i zapadnog svijeta.

Od Oksforda do Harvarda, od Sarajeva do Šangaja i Njujorka, Ihsanolu poziva na toleranciju, ali odnedavno oštro kritizira rast islamofobije.

Govoreći o rastu antiislamskog sentimenta u Evropi, Ihsanolu navodi kako ne treba zaboraviti da je osim miliona muslimana koji su dobili državljanstva brojnih evropskih zemalja, Evropa domovina i svojih autohtonih muslimana, posebno onih na Balkanu, te da su oni svijetu i svojim zemljama dali ogroman civilizacijskih doprinos.

Ovaj turski naučnik, u svakom je pogledu protiv stereotipa.

Koliko Vas zabrinjava ova islamofobija na Zapadu i konkretno ovdje u Americi? Ima li razloga za paniku?

- Naravno, razloga za paniku nema, jer nikad ne treba paničiti. Ali, istina je, i mi to sada vidimo na djelu, da su neka naša dostignuća i uopće kultura mirne koegzistencije i onoga što nazivamo interkomunalnom i interreligijskom tolerancijom sada na udaru. Rekao bih da zasad trpimo udarce marginalnih i ekstremnih fanatika, ali posebno zabrinjava što sve to dolazi i od nekih političara koji se ne libe ući u taj ksenofobični diskurs i eksploatirati ga za svoje lične potrebe.

Znači li to zabrinutost?

- Dakle, i ja i Organizacija islamske konferencije (OIC) izražavamo duboku zabrinutost zbog rasta islamofobije. Jer, znate, poslije turobnih riječi stradaju neki ljudi, a mi se danas suočavamo s rastućim brojem nasilja nad muslimana u nekim zapadnim društvima.

Da li je tzv. rat protiv terorizma, uz česte medijske naznake „islamski", doveo do smanjenja praga tolerancije prema muslimanima?

- Prilično dobro već razumijemo čemu vodi pogrešna retorika. A znamo i da pogrdne riječi protiv islama, potom pokušaji dehumanizacija muslimana, njihovih vjerovanja i vrijeđanja njihovih svetaca, ne samo da ugrožavaju njihova ljudska prava već ozbiljno remete tradicionalnu multikulturalnost i socijalni milje društava. Zato kategorički odbacujemo svako vezivanje islama s terorizmom, jer ništa nije više u suprotnosti sa istinom od toga. Uostalom, vidjeli smo čemu vode stereotipi. A vode, uvjeravam vas, samo u diskriminaciju, i to dalje predstavlja bazu za ugrožavanje - prvo lokalnog, a onda regionalnog, pa i globalnog mira i stabilnosti.

Licenca za terorizam

Ipak, gospodine Ihsanolu, na Zapadu će reći - da Vi lijepo i precizno govorite, ali na ulicama islamskih zemalja svi baš ne razmišljaju kosmopolitski: kako zaista povući tu liniju između ekstremista i običnog svijeta?

- Prvo, mi ne kažemo da među muslimanima nema ekstremista, jer ih ima. Ali, molim vas, zar ekstremista nema u svim društvima, religijama i nacijama? Pa zar mi možemo izjednačiti sve kršćane s nastojanjima jednog pastora sa Floride, koji je želio javno spaliti našu svetu knjigu Kur'an? Naravno da ne možemo. I naravno da ne smijemo. Drugo je, znate, to što ekstremisti sami sebi uzimaju ta „prava" da govore ili djeluju u ime nekoga. Ali, niko im nije dao dozvolu za to kad smo mi muslimani u pitanju. Niko Bin Ladenu nije dao licencu za ono što je učinio, i mi odbijamo takvo iracionalno i opasno izjednačavanje.

Koliko se Vaš glas daleko čuje, jer i dalje je negativna percepcija muslimana, čini se preovladavajuća, a negdje se čak i uvećava?

- Zato to stalno i ističemo, pozivajući međunarodnu zajednicu da u svojoj politici, ali i praksi, ustane protiv kulture straha i zastrašivanja, protiv ksenofobije, jer se time nastavlja kreirati negativni ambijent iz kojeg se rađa nasilje prema individuama i cijelim zajednicama. I onda je tu očito kršenje njihovih ljudskih prava. Zato i tražimo da međunarodna zajednica proizvede konkretne mjere koje će doprinijeti poštivanju i razumijevanju svih religija, a ne obrnuto.

Primjetno je da često akte nasilja prema muslimanima stavljate na razinu kršenja ljudskih prava. Šta time želite konkretno postići?

- To što smo ove godine na našem zasjedanju (OIC) u Ujedinjenim narodima i rekli: pozivamo visokog komesara UN-a za zaštitu ljudskih prava da postavi posmatrače u njenom uredu, koji će se baviti monitoringom i dokumentiranjem onih akcija što vode prema religijskoj mržnji, nasilju ili neredima.

Jeste li zadovoljni kako su u Americi reagirali i, na koncu, spriječili pokušaj javnog spaljivanja Kur'ana?

- U vezi s tom nesretnom epizodom, tzv. danom za spaljivanje Kur'ana, pokazalo se da je američka administracija, na čelu s predsjednikom Obamom, zaista reagirala izuzetno principijelno i primjerno, na čemu im iskazujemo punu zahvalnost i poštovanje. Ali, ne samo da su to učinili političari u Vašingtonu već su i brojne američke ekumenske, kuturne i slične organizacije, uostalom, kao i drugi važni svjetski lideri i institucije, također reagirali pozitivno, ali i racionalno, pokazavši da odbijaju takve nastupe koji prijete da naruše globalnu harmoniju. I, na koncu, ponavljam opet, da ugroze svjetski mir i stabilnost.

Balkan u fokusu

Na Balkanu, ne računajući Vašu zemlju Tursku, živi desetak miliona muslimana. Kada se susrećete s njihovim liderima na šta Vam se oni žale?

- Pošto radite ovaj intervju za „Avaz", a znate šta znači ta riječ... E pa uvjeravam Vas da je „avaz" balkanskih lidera vrlo jasan i glasan. Želim Vas informirati da imamo odlične relacije s balkanskim muslimanima i njihovim liderima. I lično sam, od svog ranog djetinjstva, vezan za Balkan, i u mojoj porodici ima članova koji potječu iz Bosne, sa Kosova i drugih lijepih mjesta odakle Vi dolazite. Počeo sam posjećivati Balkan od ranih osamdesetih i bio mnogo puta u Bosni tokom devedesetih godina. Predsjednik Izetbegović dao mi je titulu počasnog ambasadora (ambassador at large), a dodijeljen mi je i počasni bh. pasoš, a to se ne zaboravlja. Organizirao sam 2004. desetogodišnji program vezan za Bosnu, u kojem je okupljen veliki broj arhitekata, restoraterskih eksperata i kulturnih radnika... Obnovili smo veliki broj džamija. Naprimjer, Karađoz-begovu džamiju koja je bila srušena do temelja, ne za vrijeme minulog rata, već za vrijeme Titovog vremena. I dalje radimo na važnim obnoviteljskim projektima.

Kako odgovarate kritičarima koji kažu da se Osmanlije (Otomani) vraćaju ponovo s turskom diplomatskom inicijativom na Balkan?

- Otomani? Ma koji Otomani u današnje vrijeme? Pa preporučio bih im da malo više čitaju historiju, pa čak i moju knjigu u dva toma o Otomanima, a ona je prevedena i na bosanski jezik i sigurno se može naći bar u biblioteci u Sarajevu?

Otomanska baština

U jednom dijelu BiH vjerovatno neće prihvatili samo ovu Vašu preporuku umjesto odgovora. Dakle, kako odgovarate i onima u Beogradu koji tvrde da se na Balkanu ponovo nazire neki „neoosmanizam" u režiji Ankare?

- Ma, molim Vas, Otomani su dio historije. S tim smo završili 22., 24. godine prošlog stoljeća. Mi smo moderna Turska, i to je to. Istina je da mi Turci, Balkanci, Arapi, kao i mnogi drugi, imamo zajedničku otomansku baštinu i od toga ne možemo, a i ne trebamo bježati, jer imamo i zajedničku otomansku legaciju. Bilo da ste u Sarajevu ili Mostaru, Bukureštu ili Konstanci, diljem Balkana, vi osjećate to. Bilo da slušate muziku ili dijelite iftare ili zajedničke večere među ljudima, gledate njegov folklor i nošnju, sve je to dio zajedničke otomanske baštine - od ukusa naših jela do ornamenata na našoj arhitekturi, i zašto bismo se oko toga sekirali na početku 21. stoljeća. Ipak im preporučite da pročitaju moju knjigu o Otomanima.

Znajući da je na dnevnom redu OIC-a na neki način dežurna tema Bliski istok, zanima me do koje Vas mjere uopće interesira Balkan, nakon završenih tragičnih poglavlja u Bosni i na Kosovu?

- Hvala na tom pitanju. I pored svih naših preokupacija, Balkan nas veoma interesira. Kao što znate, Albanija je već članica OIC-a, a BiH je posmatrač. Što se tiče Kosova, da bi ova zemlja postala član OIC-a, prema našem pravilniku ona prvo treba postati članica UN-a. Naravno, tu su još Makedonija, Crna Gora, Srbija..., sve one nastoje uspostaviti vrlo dobre veze s nama, a neke traže posmatrački status u OIC-u. Mi sada radimo na našem pravilniku po kojem ćemo jasno definirati regulativu ko ima pravo biti posmatrač, i očekujemo da ćemo ga usvojiti sljedeće godine. Što se muslimana na Balkanu tiče, različite institucije u okviru OIC-a imaju s njima različite projekte, uglavnom ekonomske, kulturne i akademske prirode.

Islamske zemlje će uskoro priznati Kosovo

Kako objašnjavate da Kosovo, koje je skoro potpuno muslimanska zemlja, ne dobija priznanja od većine vaših članica, dok su ga vodeće zapadne zemlje među prvima priznale?

- Trenutno je Kosovo priznalo oko 15 od ukupno 57 zemalja OIC-a. I reći ću Vam, evo sada, da ćete u sljedećim mjesecima čuti da je više zemalja OIC-a priznalo Kosovo. Mislim da će tome doprinijeti odluka ICJ-a (Međunarodnog suda pravde) i Rezolucija usvojena u septembru na Generalnoj skupštini UN-a.

(www.avaz.ba)