Muslimani u Njemačkoj
Već duže se u Njemačkoj vodi debata o muslimanima. Da li oni stvarno predstavljaju prijetnju za njemačko društvo? Koliko i da li uopšte doprinose zemlji? Uprkos brojnim analizama, odgovore na ta pitanja teško je dobiti.
U Njemačkoj živi preko četiri miliona muslimana, što ih čini najvećom doseljeničkom populacijom. Oni čine pet odsto njemačkog stanovništva, pa je na ulicama uobičajeno čuti neki od arapskih jezika, vidjeti žene prekrivene maramama ili muškarce obučene u tradicionalnu muslimansku odjeću.
Sudeći po već istorijskoj izjavi njemačkog predsjednika Kristijana Vulfa, za državu to ne predstavlja problem: „Nema sumnje da hrišćanstvo pripada Njemačkoj, takođe nema sumnje da jevrejstvo pripada Njemačkoj, ali, dame i gospodo, sada i islam pripada Njemačkoj."
Ipak, istraživanja javnog mnjenja govore drugačije. Anketa tabloida „Bild" pokazala je da se 68 odsto ispitanika ne slaže sa Vulfom. Prema drugoj studiji, više od polovine Nijemaca smatra da useljavanje muslimana više šteti nego što doprinosi ekonomiji Njemačke.
Diskriminacija pri zapošljavanju
Sa druge strane, Institut za budućnost rada iz Bona dokazao je da postoji diskriminacija pri zapošljavanju muslimana. Naime, neko ko se zove Brigita ili Štefan ima za četvrtinu više šansi da bude pozvan na razgovor, nego kandidat koji se potpisuje kao Selma ili Mustafa. „Dakle, u prvoj fazi postoji značajna diskriminacija", kaže za Dojče vele Ul Frines sa bonskog Instituta.
A kako na sve to gleda nekadašnja nastavnica matematike Enisa Gazibara, koja je prije 18 godina iz Sarajeva izbjegla u Berlin: „Veoma mnogo nas je obrazovanih koje oni nisu priznali. Ja od njih ništa novo nisam naučila, sve sam ponijela od svoje kuće. Srećna sam što sam djecu dobro odgojila, kao što je mene moja majka odgojila. I oni bi mogli od nas nešto da nauče. Našu toleranciju! Često nas pitaju: ‘Kakva je vaša kultura?' A to me pitaju od kako sam došla, samo zato što kažem da sam muslimanka iz Bosne."
Razgovarali smo i sa maturantom Saidom Salaktinom. Nije želio da otkrije zemlju porijekla, ali je stavio do znanja da se osjeća kao Nijemac. On savjetuje kako da se pomogne integraciji mladih muslimana: „Nastavnici ne bi trebalo da obilježavaju učenike kao strance sa migranstkom pozadinom. Oni moraju da im kažu da su Nijemci, kako bi oni, koji to žele, dobili priliku da se stvarno osjećaju kao Nijemci. Ako učenik svaki dan sluša da je on stranac, on će nastaviti da se ponaša kao stranac."
Ponašali se kao stranci ili ne, muslimani svakako čine značajan dio njemačkog društva i utiču na njega. Ono što i dalje ostaje dilema - da li je taj uticaj pozitivan ili ne?