Promo banner

A+ A A-

Mekki Torabi - Tobe ja Rabbi

mekki-torabiPiše: Muhamed Mahmutović

Naručuje ovih dana jedan gost kahvu u nekom sarajevskom kafiću i čašu vode, a konobar ga sasvim ozbiljno pita - hoćete li običnu ili Torabijevu? Tobe ja Rabbi, začudi se gost i odmahnu rukom čudeći se. Euforija koja je zavladala našim glavnim gradom zbog dolaska vrača iz Maroka, izgleda nama koji to gledamo iz vana skroz nestvarno i neprirodno, da se nam ibrete naši rođaci koji su zaglavili negdje blizu mjesta održavanja njegovih seansi u saobraćajnom kaosu, ne shvatajući zašto se mi tome čudimo.

-Čudim se jer nisam nikad vjerovao u to, branim se uobičajenom rečenicom.
-Ali, masa svjeta kaže da im je pomogao, uvjerava me rođak!
-Jeste, posebno onima koji su se dosjetili da prodaju ulaznice i onima koji su ih preprodavali, nastavljam ja sumnjičavo.
-Lahko je tebi hrzati iz vana sa punih jasala, zaključi rođo, kao bezbroj puta dotad i k'o fol nestade mu signala.

Ali i kad se veza prekinula i rođak mi postao nedostupan, nisam mogao pogleda odvojiti od mase svijeta, koja je satima čekala da dođe na red. Gledam na video snimcima, kako Torabi vješto prepipa sve vitalne organe, pogotovo kod mlađih žena, kao da je godinama radio na aerodromu. Sigurno se mnogi kao i ja pitaju zašto drpa narod, kad može svoju energiju ubaciti u onolike flaše hermetički zatvorene vode. Zašto mora svoje ručice zavući ispod košulje narodu koji prolazi pored njega, najčešće je pitanje svih koji ga osporavaju. Tu se začudo narod ne gura i ne žuri nigdje, možda je gužva malo na ulazu, ko će naplatiti ulaznicu, kao pred ambasadama gdje se još uvijek naš izbezumljeni narod gura u redovima.

Pročitah negdje da je jedna naša nena kad je čula da će se ukinuti vize uzviknula sva ojađena - pa sve su nam ukinuli, hoće li i to da nam ukinu, dabogda pocrkali ti stranci! Eto, sad i kad više ne budemo morali stajati u redovima za vize, našli smo sebi mjesto gdje ćemo stajati. Ovaj vrač veli, sasvim ozbiljno, da ima vezu sa pet planeta, pa možda nam se i on jednog dana smiluje i pusti nas u svijet tih planeta odakle dolazi samo pozitivna energija, kao što mislimo da je to i Evropska unija, koja će se vjerovatno prije raspasti nego što mi u nju uđemo, ali je možda i to za nas dobro, jer ćemo u iduću EU ući među prvima, pa ćemo onda mi Njemcima, Englezima i Francuzima postavljati uslove.

Ili nam tad poznanstvo sa ovim vračom dobro dođe da osnujemo novu EU na tim planetama, pa će se tad gorko kajati ovi Evropljani koji bi odmah zabranili Torabiju drpanje njihova naroda, bez odgovarajuće legitimacije. Danas kad god čovjek hoće o nekom nešto saznati počne prvo sa googlanjem. Meki Torabi je, ako je vjerovati ovom pretraživaču, poznat samo kod nas i u susjednoj Hrvatskoj. Čini se doista malo za sposobnosti koje mu pripisuju, ali svako negdje mora početi. On se odlučio za nas.

Dok i dalje gledam ovo nameću mi se još dva važna pitanja. Kako to da ovaj to ne naplaćuje i od čega živi on i njegova svita, jer nije nimalo jeftino boraviti u Sarajevskim hotelima mjesec i više dana, a on mi ne izgleda da živi životom nekog beduina, onako kako je naučio u djetinjstvu.
Drugo pitanje je da li smo znali da u našoj zemlji ima toliko bolesnih ljudi?

Kad je čovjek bolestan, a nema o njemu socijalne brige društva u kojem živi, on mora pronaći neki način da sebi pomogne, pa zaista ne čudi što satima stoje i čekaju čudotvorni dodir beduina iz Maroka, ali ja sam mislio da su na to spremni samo zaista teško bolesni ljudi, od kojih je službena medicina digla ruke ili nemaju novca za skupo liječenje. Međutim, Torabijeve senase je prošlo na stotine hiljada ljudi, platili ulaznice za to i svađali se sa osiguranjem. To ne radi niko bez velikog zora, kažu kod mene u Krajini. Morao bi to biti alarm na koji bi trebale reagirati institucije koje se bave brigom o zdravlju građana, mislio sam, dok nisam vidio u VIP loži i predstavnike naše bajne vlasti i njihove zamjenike. To znači da i oni polažu veću nadu u Torabija, nego u EU. Da naš narod ima vlast kakvu zaslužuje pokazali su nedavni izbori, zaključio sam u sebi bijesno i pokušao nazvati ponovo rođaka kako bi mu to istresao u lice, ali sad mi je već repetitor govorio - birani broj se ne koristi.

(www.bosnjaci.net)