Ne može multikultura biti mrtva - njemačko bi društvo moglo biti "mrtvo"!

Muhamed Abduhu, muslimanski reformator koji je živio krajem 19. i početkom 20. stoljeća, prohodivši Evropom i vidjevši svekoliko evropsko blagostanje i red kojeg je Evropa unutar sebe uspostavila (ne računajući na nered, blago rečeno, kojeg je priredila diljem ostatka svijeta, osobito muslimanskog), izjavio je da u Evropi ima islama, ali nema muslimana, dok u muslimanskom svijetu, kaže Abduhu, ima muslimana, ali malo islama. Odveć je poznata ova Abduhuova rečenica koju je izjavio prije sto godina, ali u proteklih sto godina situacija se značajno promjenila. Jer, u Evropi, pored dominantnih katolika i protestanata, danas u sve većem broju žive i muslimani i nisu to samo emigranti, koji su pobjegli trbuhom za kruhom i boljim socijalnim statusom, eventualno većim slobodama i mogućnostima, sada se već radi i o muslimanima druge i treće generacije.

I, doista, čovjek ako prohodi Evropom vrlo brzo će uočiti da u njoj sada ima i jako mnogo (ne)vidljivih muslimana. Od Njemačke, preko Francuske, sve do Engleske, može se vidjeti kako niču džamije s minaretima, a kolonije muslimana u Evropi formiraju svoje džemate, ulice, škole, obdaništa, fabrike itd. I, reklo bi se, jedna fascinantna slika i čovjek više ne može reći da se u Evropi, kao musliman, osjeća usamljen i da je sve u njega ispečilo oči kao takvog.

Naravno, riječ je o osjećaju, a osjećaj po svojoj prirodi hoće prevariti! Jer, sada nam kruta realnost hoće ukazati na mjesto koje nam pripada, kao muslimanima. Prije svega, muslimani će u Evropi uvijek biti strano tijelo, to nam je ovih dana nedvosmisleno ukazala i njemačka kancelarka Angela Merkel izjavivši da je u Njemačkoj projekt multikulturalnog života, u kojem ljudi različitih vjera i kultura žive zajedno i u miru, definitivno propao. Proces integracije nije uspio, socijalni sistem je ugrožen i za mnogo toga lošeg što se dogodilo Njemačkoj, po izjavama izvjesnih zvaničnika, krivci su muslimani kojih svakoga dana ima sve više i koji im, kao takvi, predstavljaju problem. A to što je kancelarka Merkel izjavila - samo je vrh ledenog brijega!

No, pitajmo (se) i ovako: Šta danas znači to što su tolike kolonije muslimana nikle u Evropi, bolje reči, toliki rezervati? Šta to znači muslimanima ali i nemuslimanima? "Endogenim" evropskim kršćanima to već sada(!) predstavlja problem, jer žale se na neuspjeh integracije i oduzimanje životnog prostora. A muslimanima, koji žive u možebitno siromašnijem i nerazvijenijem dijelu svijeta, te radničke kolonije u evropskim državama poglavito predstavljaju "žitnice" preko kojih se hrane "gladna usta" u matičnim domovinama. Poglavito samo to! A Njemačkoj trebaju stručnjaci, kako kaže Merkelova! No, biću iskren do kraja, radije bih halalio stotinu takvih kolonija, sa čitavom svojom muslimanskom infrastrukturom, izgrađenih na "lohotnom tlu", za nekoliko desetina vrijednih stručnjaka, eksperata, koji su na prestižnim evropskim univerzitetima uzeli (referentnog) znanja, zatim se vratili u svoje zemlje i pomakli stvar s mrtve tačke.

I koliko, zapravo, ima muslimanskih nobelovaca iz domena nauke? Kada smo čuli da je jedna muslimanska zajednica porodila neko epohalno naučno otkriće? (A zahvaljujući tehnološkom napretku, danas je svako naučno otkriće epohalno!) Davno je onaj Pakistanac dobio nagradu iz domena fizike, jer u tri naučne grane: fizika, hemija i medicina, u posljednjih sto godina, od blizu četiri stotine nagrada, jedna je samo - muslimanska. Usamljeni Pakistanac je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Primjerice, Nedžib Mahfuz je osamdesetih dobio Nobelovu nagradu za književnost, prije par godina Orhan Pamuk za književnost, prije njega Širin Abadi za mir, te Muhammed Baradei i Jasser Arafat isto za mir, Jusuf Islam je dobio Nobelovu nagradu nobelovaca čiji je službeni naziv "Man for peace Award" itd., ali konsterniran sam činjenicom da u naučnom i epohalnom smislu muslimana nema u Nobelu! I šta sada znače sve te silne džamije i te kolonije? Samo jedna ponovljena Kristalna noć može sve to bestragom odnijeti u pepeo! Imamo primjer Holandije i Danske, papa je u Regenzburgu bio "na djelu", a sada i njemačka kancelarka Angela Merkel. Neke bolesti (kao da) nisu izlječive! A, po tom pitanju, Evropa se zna silno razboljeti. I može li se (više) vjerovati toj Staroj dami?

Naravno, strah temeljen na izjavama evropskih zvaničnika, od Geerta Wildersa pa sada do „eufemistične" Merkelovke, ne treba značiti da se muslimani trebaju zatvoriti u ksenofobične grupice i izolovati od ostatka svijeta i okrenuti samo jednoj strani svijeta. Isto tako, treba vjerovati da će kozmopolitizam, tolerancija i okretanje ka multikulturalnom životu, ipak, biti jača strana Evrope. A muslimani se moraju okrenuti i sebi i svome svijetu, njega znanstveno i tehnološki unaprijediti, dopustiti slobode koje će iznjedriti kreativnije solucije i u takvom svijetu tražiti utočište i siguran život. Prof. Abdulhamid Ebu Sulejman autentično definira stanje u muslimanskom svijetu, zapravo, govoreći o slobodama (kojih nema), on će kazati da ako danas u muslimanskom svijetu jedan muslimanski učenjak ili umjetnik želi na polju nauke, umjetnosti i drugdje progresivno djelovati onda njemu iznad glave vise dvije prijetnje, prvo mu prijeti mula (vjerski lider) s džehennemom, a druga mu je prijetnja od strane države - zatvorom. On je zapravo u klinču. A sloboda je ključni faktor!

Zato smo, zbog svega toga, i kao ummet ovisni o Zapadu - u tehnološkom i drugom smislu, a svaka je ovisnost progresivna. Zato nas i bole ovakve izjave, jer izravno atakuju na našu ovisnost, a alternativa se ne nazire. Libanonsko-francuski mislilac i pisac Amin Maluf je, nažalost, u pravu kada u svojoj knjizi „U ime identiteta" kaže da je Zapad po svuda i u svakoj stvari prisutan. To, zapravo, tvori i naš identitet - muslimanski.

I, na kraju, usporedimo Ničea sa svekolikim, aktualnim, vatrenim, evropskim izjavama. Kako već ide šala, Niče je izjavio da je Bog mrtav, a onda su, zapravo, skontali da nije Bog mrtav, jer je to nemoguće, već je Niče mrtav. Tako će biti i sa Wildersovom „slobodarskom" Evropom, osobito sada s Merkelinom Njemačkom! Jer, ne može suživot i tolerancija propasti i nije multikultura mrtva, kako kaže lider CSU Horst Zihofer, život, religija i nauka to svjedoče, suprotno od onoga što tvrdi izvjesna politika, ali, ako doista zvanična Njemačka tako misli - onda to bjelodano znači da Njemačka, kao zdravo i normalno društvo, odumire i postaje „mrtva"! Ili, opasno bolesna i treba je se, kao takve, pričuvati! Takvu Njemačku, vjerujem, niko neće (po)željeti!

Muhamed Velić