Da li je na pomolu nova Alijansa za progon Bošnjaka

Izbori su završeni i nastupa mučan period u kome će dojučerašnji ljuti protivnici sjesti za trgovački sto. Ni u jednoj kampanji dosad nije palo toliko teški riječi i optužbi, kao dosad. S obzirom da su veće stranke uglavnom imale svoje medije, odakle su mogle kreirati tekstove i tv priloge - a sve pod krinkom nezavisnog novinarstva - ispostavilo se da nema značajnijeg političara koji nije do guše u kriminalu. Sad će sve te optužbe fino da se zaborave, kako bi se formirala vladajuća koalicija, ali i kako bi se ojačala opozicija. Tako je to bivalo prije, a tako će biti i sada. Ovo nas samo uvjerava koliko se predizborna retorika razlikuje od stvarnog cilja, koji ne može biti blokiran nikakvim animozitetima među strankama i kandidatima, jer je od tih animoziteta preča vlast i privilegije koje vlast donosi.

Nažalost, dosadašnje koalicije nisu nosile značenje ujedinjenog subjekta u idejnom i operativnom smislu, već su uvijek bivale formalni okvir za uspostavu vlasti. Ispod zajedničke forme stranke bi po ministarstvima raspoređivale svoje poslovne zone interesa, tako da u četverogodišnjem periodu ne bi ništa ostalo od obećanja i narodnjačkih parola. Ministarstva se pretvaraju u stranačku zonu interesa u okviru koje djeluju i bogate se uglavnom ljudi iz stranačkog kruga. Ali, trguje se i unutar stranke. Kupuju se ministarske fotelje. Otud ispodprosječni kadrovi na funkciji ministara. Lokalnom čelniku stranke se dadne 100.000 maraka da te ustoliči, a ti onda sa budžetske pozicije, putem onih 20 odsto u koverti, otplaćuješ fotelju. Sve je postalo trgovina. Ako je u samim strankama ovladala korupcija, šta očekivati od izvršne vlasti?! Zbog toga nema smisla uspostavu ma kakve koalicije doživljavati kao trijumf političkog jedinstva.

Vidjeli smo u prethodnom sazivu koliko je tog jedinstva bilo, odnosno nije bilo, između SDA i SNSD-a koji su na državnom nivou bili partneri u vlasti. S obzirom na ekstremizam Milorada Dodika takvo što je bilo nemoguće. Međutim, u Federaciji, i u kantonima, imali smo vladavinu SDA i SBiH, ali ne pamtimo ni jednu zajedničku, ideološku aktivnost ovih stranaka. Čak šta više, imali smo gužvu oko tzv. prudskog sporazuma i lažno prepakovanih ustavnih reformi, kada se lider jedne stranke nastojao prikazati kao kooperativan, a drugi kao ekstreman. Slijedom tih podjela, nije bilo ni zajedničkog nastupa ovih stranaka u krajevima sa bošnjačkom većinom. Te stranke su bile "prirodni saveznici" samo u zaposjedanju vlasti, a sve drugo se odvijalo po stranačkim imanjima.

Jedini oblik ideološkog, koalicijskog jedinstva, koji pamtimo, dogodio se u vrijeme dvogodišnje vladavine SDP-Alijanse za promjene, kada su sve ostale stranke u koalicije šutjele dok je SDP pravio timove za borbu protiv terorizma i blatio i Bosnu i muslimane. Nije tu bilo jedinstva, koliko je bilo straha. Niko nije smio zauzdati poltronske kočije Zlatka Lagumdžije, jer bi mogao biti proglašen teroristom. Zato je "Alijansa za potjere", kako je svojevremeno, s pravom, nazvao naš magazin, djelovala kao jedinstvena koalicija, a zapravo je postala instrument SDP-ovske strahovlade. Danas smo ponovo pred pravljenjem koalicija, uz veliku mogućnost da SDP bude predvodnik jedne nove alijanse. Nema sumnje da bi se tada zahuktala antiislamska histerija u krajevima sa bošnjačkom većinom. Stoga su stranke za koje su glasali Bošnjaci u obavezi da se udruže i spriječe razmah policijske države. Tim prije što postoje nagovještaji da bi neke od stranaka, kojima su Bošnjaci dali svoje povjerenje, rado išle u koaliciju sa SDP-om. Bila bi to kriminalna izdaja birača i narodnih interesa. Islamofobija i agresivni ateizam koji izvire iz SDP-a, medijskih i intelektualnih krugova oko ove stranke, obrušit će se isključivo na Bošnjake. Pravljenje koalicija i uspostava vlasti ne mogu biti preči od slobode bošnjačkog naroda, a koja bi bila ugrožena ako se uspostavi koalicija koju će predvoditi SDP.

Semir Imamović (Saff, br. 277, www.saff.ba)