Preporodovih 40 godina
Na današnji dan (15. septembra) tačno prije četrdeset godina sa rotacije male štamparije "Oslobođenja", koja se nalazila u zgradi na raskršću današnjih ulica Mehmeda Spahe i Pruščakove, izišao je prvi broj lista "Preporod", glasila Udruženja ilmijje u Bosni i Hercegovini.
Zamišljen kao prvenstveno staleški bilten, a iskoristivši neku vrstu društvenog otopljenja pod utjecajem zapadnih kretanja (studentski protesti u Parizu, sa motom Budimo realni - zahtijevajmo nemoguće!) ali i neke vrste buđenja domaće društvene svijesti i zamaha kulturnih dešavanja kod Bošnjaka (Selimović, Dizdar, Sušić - u književnosti, Berber - u slikarstvu, Šarčević - u filozofiji i dr.) te skorog dobivanja nacionalnosti (Muslimani sa velikim M), "Preporod" se na društvenoj sceni pojavio kao alternativa svoj dotadašnjoj strukturi socijalističkog (ili komunističkog) medijskog izražavanja. Bila je to "bijela vrana" među jatima gotovo identičnih crnih "vrana i gavrana", čiji je glas bio tako moćan i dominirajući, da se smatralo da će to buduće "ptiče" ostati samo nemoćan pokušaj zapetljan u kučine svojih staleških problema, ograničen, od samog početka svojim djelovanjem (mogao se distribuirati samo i isključivo u džamijama i džamijskim haremima) - dešavalo se, čak, da prenošenje preko ulice kod Begove džamije bude sankcionirano! - a sve pod obaveznim budnim okom dežurnih političkih i policijskih kerbera, koji će svako pomjeranje van, po njima, zadatih ideoloških okvira rigorozno kažnjavati.
No, sa prvim brojem, štampanim u 10.000 primjeraka, koji je naprosto razgrabljen, vidjelo se da nagomilanu snagu i latentni zamah koji je isijavao "Preporod" neće biti tako lahko zaustaviti. To tim prije što "Preporod" nije bio samo list različit od drugih listova, već što je on bio neka vrsta zajedničkog muslimanskog, kolektivnog čeda, kojeg su svi željeli ljuljati, uspostavljajući sa njegovim aktivnostima čitav niz drugih vjerskih i kulturno društvenih aktivnosti (predavanja, takmičenja, debate, zajednički obilasci džemata i džamija, druženja naročito omladine, mevludi, iftari u GH medresi i sl.) tako da se može slobodno konstatirati da je pojava "Preporoda" bio onaj zamajac koji je umnogome ako ne potpuno razbio a ono sigurno pokrenuo koliko vjersku toliko i društvenu žabokrečinu stvarajući neke vitalne egzistencijalne talase, čiji odjeci ili šumovi nisu prestali ni do današnjih dana.
"Preporod" će se u ovom pogledu boriti svom snagom za princip pune otvorenosti prema svim ljudima, za princip izlaženja iz uskih i zatvorenih vjerskih, nacionalnih i ideoloških okvira. Boriće se za podršku humanizaciji međuljudskih odnosa, za odnos čovjeka prema čovjeku, za međusobno povezivanje, na osnovu ponašanja, držanja i načina odnošenja prema čovjeku i društvu, a ne na osnovu užih opredijeljenosti i pripadnosti. Čovjek je prije svega čovjek, pa tek onda Musliman, Srbim ili Hrvat, vjernik, ateist itd. Najbitnije u svemu tome kakav je ko kao čovjek, pisao je u svom prvom, programskom uvodniku pokretač i prvi glavni urednik Husein ef. Đozo, završavajući sa konstatacijom da će oživljavanje moralno-etičkih vrijednosti i jačanje duhovne komponente biti vrlo važna briga "Preporoda", koji će pomoći vjerskom službeniku da u borbi za moralni lik čovjeka, za oplemenjivanje njegove duše, za formiranje zdrave i pozitivno orijentisane ličnosti, dade svoj doprinos.
Koliki je i kakav je stvarni doprinos "Preporoda" nije naše da prosuđujemo, posebno ne u okviru uvodnika za njegov svečani broj. O tome će suditi ili sude generacije čitalaca, bilo u domovini bilo u inozemstvu, sudiće povijest i naš Uzvišeni Gospodar, no konstatacija da naš list dolazi praktično u svaki bošnjački džemat na zemaljskij kugli, da kao neka vrsta sudbine prati svakog našeg čovjeka, čak i onoga koji toga nije svjestan, dovoljan je indikator za registraciju određenog stanja i našeg (i njegovog) prepoznavanja.
U ovom svečanom trenutku, kada iza nas ostavljamo četrdeset godina kontinuiranog izlaženja, sa milionima primjeraka i hiljadama tekstova, sa također preko 2700 saradnika, kada zakoračujemo u petu deceniju njegovog izlaženja, dužnost mi je kao glavnog urednika, koji je na ovoj poziciji blizu 18 godina, ne računajući sav onaj rad u "Preporodu" tokom ranijih perioda, da se zahvalim svima onima koji su, na bilo koji način, makar osmijehom i ohrabrenjem, pomogli da "Preporod" živi i preživi ne samo sve one godine "koje su pojeli skakavci" ili svo ono "mrazno doba", već i sve one periode naših unutrašnjih i vanjskih slabosti i pokleknuća, naših nedoumica i neizvjesnosti, ali i nesumnjivih perioda radosti i ushićenja što smo radili i što radimo na projektu smisla i našeg ljudskog i vjerskog određenja, naše plemenite namjere u smislu ajeta u zaglavlju da Allah, dž.š., neće promijeniti stanje jednog naroda dok se taj narod ne promijeni, odnosno dok ne promijeni svoj odnos prema Uzvišenom Stvoritelju. Da se zahvalim svima onima koji su bili pokretači ili inicijatori, svima onima koji su bili saradnici ili urednici, svom tehničkom osoblju, svim imamima koji su, posebno u prvoj fazi, dostavljali taj list u ona mjesta ili sela u koje nikada niti jedne novine nisu dolazile, dakle svima onima koji su na bilo koji način pomagali da se ova misija i ova poruka realizira na način koji je najpribližniji cilju koji je postavljen. Da se, također, zahvalim i prethodnom a naravno i sadašnjem izdavaču, Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, bez čije izravne ili neizravne pomoći bismo, sa ovom cijenom, teško mogli opstati.
Posebnu zahvalnost treba iskazati svima onima koji su u najtežim danima agresije na našu zemlju, kada je Sarajevo bilo potpuno okruženo i zatočeno, "Preporod", pored izdanja za Sarajevo, objavljivali u slobodnoj Zenici, odnosno onima u Bihaću, kada je Bihać bio svojevrsni logor, zatvoren sa svih strana i izložen konstantnoj neprijateljskj artiljeriji, izdavali "Preporod" u nešto drugačijem formatu, ali sa idejama koje su značajno doprinijele očuvanju bošnjačkog jedinstva i veličanstvenoj odbrani toga grada, potvrđujući da se ime i kontinuitet "Preporoda" nije prekidao ni u najtežim momentima za naš narod i našu zemlju.
I na kraju, a moglo je i na početku, da se zahvalim njegovom veličanstvu - čitaocu, onome zbog koga se novine i prave, što je istrajavao u druženju sa našim listom, što je taj list čuvao, sakupljao, koričio pa i ostavljao u sehare i tavane kao posebno čuvane relikvije.
U to ime, ja izražavam profesionalnu i ljudsku nadu da će ovaj amanet koji nosimo i pronosimo već četrdeset godina biti i dalje nastavljen i podržavan od svih onih koji žele dobro svojoj vjeri i svome narodu, svojoj sadašnjosti i svojoj budućnosti, od svih koji shvataju našu stvarnost i brinu naše zajedničke brige.
Sa molbom Allahu, dž. š., da nas u tim nastojanjima podrži i ohrabri, da nam ulije novu nadu i okrijepi vjeru, razbistri naš um i uputi nas Njegovim putem istine i smisla, ja vas selamim i pozdravljam, želeći vam svako dobro.
(Pozdravna riječ glavnog urednika Aziza Kadribegović na svečanosti u povodu četrdeset godina "Preporoda", islamskih informativnih novina, na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu)