Promo banner

A+ A A-

Muhamed Filipović: Optužujem!


m.filipovicZbog besprimjerne bešćutnosti javnosti i funkcionera države i politike, odlučio sam optužiti one koji svojim odnosom prema ovom slučaju postaju saučesnici u zločinu.

Prije više od stotinu godina jedan veliki pisac i čovjek (Emil Zola) objavio je optužujući tekst s gornjim naslovom. On je optužio francusku javnost da iz niskih pobuda saučestvuje u progonu jednog čovjeka.

Njihovo ponašanje nastalo je iz pritajenog antisemitizma. Čovjek koji je bio progonjen je Židov. Bio je to kapetan Drajfus (Dreyfus), kojeg su optužili da je špijun.

Historijska lekcija

Bilo je to prije nego što je antisemitizam u Europi postao ne stvar primitivnih religijskih grupa koje su Židove optuživale za ubojstvo Isusa Krista, nego i izraz interesa određenih društvenih slojeva koji su imali značajnije ambicije od ruskih, ukrajinskih i poljskih seljaka. Europa i svijet znaju do čega je doveo pasivan odnos javnosti prema antisemitizmu. Doveo je do najvećeg zločina u kojem je u četiri godine ubijeno 6.000.000 Židova i koji je trebao Europu očistiti od njih. Svi koji su naivno mislili da ljudi iz historije mogu nešto naučiti, mislili su da se na tlu Europe nikada više slična historija ne može ponoviti i da je nemoguće da ljudi budu masovno ubijani, progonjeni, lišavani imovine i prava da žive na svojim ognjištima samo zato što su muslimanske vjere i što smetaju ostvarivanju nekih političkih ideja.

Ipak se to dogodilo i u Bosni i Hercegovini su Srbi izvršili genocid koji nas je vratio šezdeset godina unazad. Uz velike žrtve onih koji su bili predmet progona, sklopljen je mir. Mir nije mogao donijeti satisfakciju onima koji su istrebljenje ljudi smatrali ispunjenjem svog nacionalno-vjerskog zadatka. Zbog toga je nastavljen progon "drugih", uzurpacija njihove imovine i psihološki i svaki drugi teror nad njima.

Već deset godina cijelu muslimansku javnost i sve normalne građane Bosne i Hercegovine potresa sudbina jedne starice po imenu Fatima Orlović, na čijoj je zemlji i u neposrednoj blizini njene kuće, eparh Tuzlanske eparhije vladika Vasilije Kačavenda dao izgraditi crkvu usred naselja u kojem su živjeli muslimani, a i sada žive, ako su preživjeli genocid koji je na tom prostoru izvršen u dva navrata -1993. i 1995. godine. Deset godina arogancija, bešćutnost, mržnja prema starici, želja za otimačinom tuđe imovine, ignoriranje ljudskih prava i državnih zakona, očit kriminal i pristrasno ponašanje, čak i direktan teror organa vlasti i pristrasnost sudova i vlasti Republike Srpske, ali i drugih u tu stvar umiješanih aktera (crkvenih vlasti i javnosti), čine život Fatime Orlović nepodnošljivim i doveli su je na bolesničku postelju.

Zna se da ljudi koji godinama trpe stresove najteže vrste, koji su izloženi sekiraciji, provokacijama i nepravdi završavaju tragično. Takvo ponašanje prema ljudima, a kamoli staroj ženi, može se smatrati posrednim pokušajem ubojstva.

Zbog svega ovoga i zbog besprimjerne bešćutnosti javnosti i funkcionera države i politike, što svima nama navješćuje teška iskušenja i sudbinu sličnu Fatiminoj, ja sam odlučio optužiti one koji su, prema mom mišljenju, u ovoj stvari moralno najodgovorniji i koji svojim odnosom prema ovom slučaju postaju saučesnici jednog zločina.

U tom smislu ja optužujem:

1. Sveti sinod i Njegovu svetost patrijarha SPC i Njegovo preosveštenstvo mitropolita dabrobosanskog što dozvoljavaju da prelat SPC Njegovo preosveštenstvo vladika Vasilije Kačavenda vrši akt otimačine zemlje, trajnog uznemiravanja i terora nad jednom starom muslimankom. Srpska pravoslavna crkva je centralistički uređena i njeni najviši organi mogu i morali su intervenirati i zatražiti od Kačavende da, ako već ne poštuje zemaljske zakone i moralne principe ljudi, poštuje Hristov nalog da svaki čovjek mora ljubiti drugog čovjeka, pogotovo ako mu taj ne samo ne radi ništa nego čak i kada ga, kako je rečeno, "udari kamenom", jer je, prema Hristovoj riječi, dužan da mu "udarac vrati komadom kruha". Zbog čega Vi, visoki prelati Srpske pravoslavne crkve, nakon toliko zala koja su zločinci slični Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću počinili u ime SPC, nakon što su porušili nebrojeno džamija i drugih objekata jedne ravnopravne vjere istog korijena i smisla, dopuštate i ostajete nijemi pred ovim nasiljem koje se vrši u Vaše ime, kao da i sami niste iskusili tragični smisao nasilja nad Vašom crkvom? Svojim oglušivanjem na sve ovo što se zbiva s Fatimom Orlović, vjernicom u jednog jedinog Boga, Vi postajete saučesnici u nedjelu koje može ostaviti teške posljedice za sve nas.

2. Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine, koje redovito zasjeda i pred čijim očima jedan visoki prelat SPC vrši nezakonit progon, uznemiravanje i teror nad jednom staricom želeći izbjeći nezaustavljivo ostvarenje prava te žene na njenu imovinu i njeno uživanje u miru i bez svega što je izgrađeno na njenoj imovini bez njenog pristanka. Sama izgradnja te crkve na otetoj imovini bila je zločinački čin koji je implicirao ideju da se može pod okriljem ratnog nasilja otimati tuđe i da se vlasnici te imovine neće nikada vratiti na svoje. Vjerovatno je ideja bila da će oni ili biti pobijeni ili toliko zaplašeni da im neće na pamet pasti da se vrate. Eto, oni koji su pobijeni, njih oko 10.000 iz tog dijela bosanskog Podrinja, neće se vratiti, ali preostali se vraćaju i vraćat će se u skladu sa stupnjem odgovornosti svih nas, a pogotovo Vas kao čuvara morala i Božije pravednosti. Već deset godina traje teror i mučenje Fatime Orlović. Nju se intencionalno vodi ka smrti pod pritiskom svih nevolja koje na nju padaju. Zar ne vidite i ne osjećate da ste, kao duhovni i moralni autoritet, dužni da javno i odlučno istupite u korist pravde, i to i one Božije i one ljudske, i uzmete u zaštitu prava i život ove vjernice u jednog Boga u kojeg se sami kunete?

Moralni pad

3. Nema smisla optuživati i tražiti bilo šta od onih koji su na mnogo načina i slučajeva dokazali da ih sudbina i prava običnih ljudi ne zanimaju, a to su nosioci vlasti i politički sponzori onih koji vladaju. Njima se nema smisla obraćati, jer oni posredno ili neposredno aktivno učestvuju u tragediji kojoj smo svjedoci, ne samo u tragediji Fatime Orlović, koja svojim poštenjem, dosljednošću i hrabrošću može svima biti uzor, nego tragediji moralnog pada koji u našoj zemlji traje već dvadeset godina.

Vrijedilo bi jedino pozvati mlade da se oni, budući da ih je mnogo i nisu uvučeni u mreže vladavine i nemorala koji ona sa sobom nosi, aktiviraju i stanu u zaštitu prava Fatime Orlović. Njihov glas morat će se daleko čuti.  

(www.avaz.ba)